Globalni trendovi 2040.: kako ih procjenjuje National Intelligence Council

Foto: Dreamstime

Ad
Ad

Globalni trendovi 2040. predstavljaju veliko izvješće koje je objavio američki National Intelligence Council (NIC), odnosno Office of the Director of National Intelligence (ODNI). Radi se o sedmom izdanju izvješća Global Trends. Bivša analitičarka CIA-e i NIC-a Maria Langan-Riekhof direktorica je Strategic Futures Group pri NIC-u i vodila je pripremu ovog izvješća koje je izrađeno u suradnji sa osamnaest organizacija koje čine američku obavještajnu zajednicu, te nizom izvora iz akademskog i privatnog sektora.

Globalni trendovi procjenjuju kritične snage i scenarije za narednih dvadeset godina koji su osnova za dugoročne procjene strateških politika bitnih za Bijelu kuću i obavještajnu zajednicu.

Više mogućih scenarija – prilika za renesansu demokracija

Izvješće nudi pet scenarija koji će biti vođeni četirima strukturnim utjecajima – demografijom, okolišem, ekonomikom i tehnologijom.

  1. Moć u međunarodnom sustavu će se disperzirati, tako da niti jedna država neće dominirati svim regijama i područjima. Prema prvom scenariju, svijet bi mogao biti usitnjen u nekoliko blokova (Separate Silos) različite veličine i snage – SAD, Kina, EU, Rusija i nekoliko regionalnih sila. U takvom scenariju podjela, protok informacija mogao bi se grupirati u okviru odvojenih enklava, uz narušavanje međunarodne trgovine.
  2. Prema scenariju svijeta prepuštenog slučaju (A World Adrift), međunarodni sustav je kaotičan, a međunarodna pravila se ignoriraju. Unutar zemalja OECD-a mogle bi se produbiti društvene podjele i političke paralize, te bi Kina takve probleme Zapada mogla iskoristiti za širenje svojeg utjecaja.
  3. Scenarij tragedije i mobilizacije (Tragedy and Mobilization) polazi od mogućnosti mobilizacije bottom-up društvenih pokreta koji će jačati uslijed egzistencijalnih prijetnji kao što su klimatske promjene i degradacija okoliša. Uslijed takvog scenarija globalna hijerarhija i natjecanje mogli bi biti dovedeni u pitanje.
  4. Scenarij konkurentske koegzistencije. Kako će SAD i Kina imati najveći utjecaj na globalnu dinamiku, među njima će postojati stalna napetost (Competitive Coexistence), pogotovo u ekonomskim i trgovinskim odnosima. Pojačat će se i podjele između dvaju suprotnih modela političke vladavine (governance models). SAD će pritom predvoditi zapadnu koaliciju demokratskih zemalja u odnosu na kineski model tehnološki vođenog autoritarnog kapitalizma. Pritom postoji rizik da svijet podlegne autoritarnom valu koji bi mogao biti djelomično inspiriran takvim kineskim modelom, kao i isključujućim nacionalizmom (exclusionary nationalism).
  5. U okolnostima velikog sraza dviju sila, demokracije bi ipak mogle iskusiti preporod ukoliko dokažu prilagodljivost globalnim izazovima. Stoga je i scenarij demokratske renesanse (Renaissance of Democracies) jedan od mogućih scenarija kojemu će SAD i saveznici nastojati doprinositi. Navedene bi zemlje mogle doprinositi i transformaciji globalne ekonomije kroz rast dohodaka, poboljšanje kvalitete života, znanstvena istraživanja i tehnološke inovacije. U takvom scenariju, američkom vodstvu kroz međunarodne institucije doprinijet će oporavak Europske unije i Ujedinjene Kraljevine. Zapadni dio svijeta ujedinit će snage za postavljanje međunarodnih standarda kojima će se ograničiti negativne posljedice dezinformacija za otvorena društva. Nadalje, scenarij renesanse demokracija uključuje slabljenje Rusije i Kine u odnosu na kulturu suradnje u otvorenim društvima. Razlog mogućeg slabljenja najvećih autokracija je nemogućnost razvoja inovacija te okruženja za talente, visoke tehnologije i ulaganja. Kinu bi mogli koštati i represija prema Hong Kongu, visoki dugovi, neefikasni model državne ekonomije i nezadovoljstva koje kineska vanjska i financijska politika izaziva u zemljama u razvoju. Rusija bi mogla nazadovati zbog stagnacije ponude rada, ovisnosti o izvozu energenata i sukoba među elitama nakon odlaska Putina. Autokratski režimi će se u svakom slučaju nastojati suprotstaviti rastućoj snazi demokratskih saveznika. Konkretno, Kina i Rusija će se koristiti ulaganjima u oružje i dezinformacije. Rusija bi mogla zaprijetiti intervencijom u korist ruske manjine u post-sovjetskim državama koje nisu dio NATO saveza, dok će Kina pokušavati prijetiti u Južnom kineskom moru.

Promjene u sustavu moći i utjecaj na norme

Uslijed promjene u izvorima moći u međunarodnim odnosima, veličina ekonomije, vojske, stanovništva i razina tehnološkog razvoja ostat će osnova za prakticiranje moći. Ipak, to neće biti dovoljno za osiguravanje poželjnih ishoda. Moć će uključivati i primjenu tehnoloških inovacija, ljudski kapital, informacije, kulturu, turizam i visoko obrazovanje.

Pritom će Kina i Rusija vjerojatno pokušavati nastaviti promovirati narative o padu Zapada. Kina će pojačavati dominaciju u Aziji i gotovo će izvjesno očekivati ujedinjenje Tajvana, moguće uz intenzivnu prinudu. S druge strane, kineska meka moć (soft power) mogla bi biti ograničena zbog agresivne diplomacije i kršenja ljudskih prava, uključujući represiju nad kršćanskom i muslimanskom zajednicom. Rusija će imati prednost kroz veliku vojsku, oružje za masovno uništenje, ekspanzivnu politiku te energetske i mineralne resurse. Pokušavat će uspostaviti vojnu dominaciju na Arktiku. S druge strane, slaba investicijska klima, ovisnost o robama s kolebljivim cijenama i mali opseg ekonomije mogli bi predstavljati izazov za zadržavanje globalnog utjecaja Rusije.

Rastuće i revizionističke sile predvođene Kinom i Rusijom tražit će promjene međunarodnog poretka kako bi on bio tolerantniji prema njihovim sustavima političke vladavine. Pritom će takve sile zagovarati poredak koji će biti lišen izvorno zapadnih normi. Neke će demokracije zapasti u populizam, što će Kina i Rusija iskoristiti kako bi isticale svoje vrijednosti i odbacivale zapadne norme. Pritom će Rusija promovirati tradicionalne vrijednosti, nepovjerenje prema institucijama, teorije zavjere i želju za protektoratom u većini Euroazije. Kina će tražiti globalno prihvaćanje monopola svoje komunističke partije kojom kontrolira društvo i predvodi ideološku borbu protiv SAD-a.

Utjecaj tehnologije i pojačani rizik od dezinformacija

Globalni razvoj digitalne povezanosti, tehnologija, umjetne inteligencije i široko dostupnih tehnika digitalnog marketinga otvara mogućnosti za još veći informacijski utjecaj od sadašnjeg. Neki državni i ne-državni akteri  iskoristit će tu priliku za kognitivne manipulacije, iskorištavanje podataka o ponašanju potrošača i društvene podjele. Zemlje poput Kine i Rusije vjerojatno će primijeniti svoje tehnološke inovacije za informativne kampanje kako bi stekle veću kontrolu nad širenjem medijskog sadržaja. Uz to, pojedine „firme za odnose s javnošću i politički konzultanti mogu nuditi dezinformacije kao regularnu uslugu, povećavajući time javno nepovjerenje u političke institucije“.

U tom kontekstu, Kina, Rusija i drugi akteri nastavit će umanjivati važnost demokracije i javnog povjerenja u izbore, podržavajući time ne-liberalne režime. Takva njihova podrška uključivat će i dijeljenje tehnologije za digitalnu represiju i manipuliranje digitalnim informacijama kroz dezinformacije u korist svojih političkih ciljeva. Autoritarne vlade će ujedno koristiti tehnologije za praćenje građana.

Dok će globalne mreže moći pratiti sve aspekte privatnog i profesionalnog života, što će dovesti u pitanje privatnost i anonimnost, fabricirane medijske vijesti mogle bi “dodatno narušavati istinu i stvarnost, destabilizirajući društva u snagom i brzinom koja nadrasta trenutne izazove dezinformacija.” Također, povećat će se rizici od deepfake i kibernetičkih napada.

Kako se smanjuje povjerenje u vlade, institucije i elite, može se vidjeti društveni trend grupiranja ljudi u bliskim i istomislećim zajednicama i u ovisnosti o društvenim medijima i autoritetima od povjerenja.

Promjene u javnom menadžmentu i bitni globalni ekonomski trendovi

Rastući broj i složenost izazova javnih politika zahtijevat će komunikaciju s nizom dionika. Državni i ne-državni akteri tražit će načine za utjecaj na javno upravljanje, te za pružanje sigurnosti i blagostanja.

Inovacije u političkoj vladavini bit će vođene primjenom tehnologija koje će povećati brzinu, efikasnost i preciznost donošenja odluka, pružanja javnih usluga i angažmana građana. Pritom će se digitalna vladavina (digital governance) prošiti iz razvijenih zemalja na sve zemlje i regije.

Smanjivanje nacionalnih dugova predstavljat će veći izazov u sljedećih dvadeset godina nego tijekom desetljeća nakon financijske krize. Razlog su rastući troškovi zdravstva, mirovina i ostalih socijalnih programa. Pritom bi usporeni gospodarski rast mogao umanjiti dostatnost poreznih prihoda kao i sposobnost država da smanje potrošnju s obzirom na potrebe ulaganja u oporavak, infrastrukturu i smanjenje učinaka klimatskih promjena.

Rashodi za obranu predstavljat će poseban izazov za Europsku uniju s obzirom na fiskalne prioritete nakon COVID-19. Zbog toga neće postojati sigurnosne inicijative i vojni kapaciteti Europske unije koji bi bili odvojeni od NATO saveza u slučaju potrebe obrane od Rusije.

Nastavit će se trend smanjenja globalnog udjela ekonomske moći razvijenih ekonomija (SAD, EU, UK) u odnosu na rastuće ekonomije iz Azije (Kina, Indija, Indonezija i dr.). Takve će ekonomije, većinom pod vodstvom Kine, tražiti sve veći utjecaj u međunarodnim organizacijama.

Mnoge će države nastojati stvoriti regionalne alternative Silicijskoj dolini. Tehnološka moć bit će vođena umjetnom inteligencijom, biotehnologijom i donošenjem odluka na temelju podataka. Veliki rizik bit će snaga Kine u odnosu na SAD i europske zemlje u pogledu 5G mreže, što bi moglo potaknuti Peking na „iskorištavanje svoje privilegirane pozicije kako bi pristupio komunikacijama ili kontrolirao protok podataka.“ Stoga će zaštita podataka i briga oko privatnosti ostati aktualna, dok će autoritarne vlade vjerojatno iskorištavati povećani opseg podataka za praćenje odnosno nadziranje i kontroliranje stanovništva. Štoviše, mnoge organizacije imat će moćne alate za manipulaciju video sadržajem (deepfakes) kako bi širile svoje narative.

S obzirom da će umjetna inteligencija utjecati na razinu ljudskog angažmana u donošenju odluka, nastavljat će se postavljati etička pitanja oko nenamjeravane pristranosti, diskriminacije i neočekivanih ishoda. Zato će važno biti povjerenje u transparentnost procesa donošenja odluka. Premda će mnoge zemlje razviti stroga pravila vezana uz korištenje osobnih podataka, raspravljat će se o tome mogu li takva pravila koegzistirati s potpunom realizacijom mogućnosti umjetne inteligencije.

Kina će postati veliki rival SAD-u i u svemiru, s neovisnom tehnologijom koja će biti dostupna za vojne, civilne i komercijalne svrhe. Komercijalne kompanije vjerojatno će nuditi usluge u orbiti (on-orbit services), koje će se koristiti i za nadogradnju satelita. Umjetna inteligencija omogućit će inovativne svemirske usluge.

Zaključno

Izvješće je tematski vrlo opsežno, pa su prikazani samo neki od bitnih trendova javnih politika koje možemo očekivati. Mnogi su već aktualni i otvaraju put u budućnost. Prikazani skup tema može biti važan za politologe, ekonomiste, sociologe i druge struke.

Nastavno na prikazano izvješće može se dodati još nekoliko zaključnih razmišljanja.

  1. U kontekstu natjecanja velikih sustava oprečnih vrijednosti, SAD će nastaviti imati veliku (ako ne i najveću) političku moć. U svojoj knjizi “The Next 100 Years” politolog George Friedman, osnivač geopolitičke kompanije Stratfor, ključnu polugu geopolitičke moći SAD-a vidi u sposobnosti kontrole mora putem američke mornarice i sposobnosti vladanja svemirom. Friedman pritom smatra kako kontrola Atlantskog i Pacifičkog oceana znači kontrolu svjetske trgovine, a kontrola svemira znači kontrolu svjetskih oceana. Unatoč tome, američka moć suočavat će se s rastom ekonomske i tehnološke moći Kine i rastućih azijskih ekonomija proporcionalno njihovom sve većem udjelu u globalnom BDP-u.
  2. Unatoč tome, moć SAD-a i njezinih saveznika (EU, UK i anglosaksonski svijet, Izrael, Tajvan i dr.) proizlazit će iz sposobnosti osiguravanja veće kvalitete života i konkurentnosti. Takva sposobnost uključuje interakciju niza javnih politika, što je mnogo više od tek parcijalnih povećanja ekonomsko-tehnološke moći, do čega dolazi dijelom i zbog prijašnjih povoljnih okolnosti. Suštinski, spomenuta sposobnost Zapada posljedica je liberalno-demokratskih institucija u otvorenim društvima. Takav sustav vrijednosti i normi pogotovo je privlačan za pojedince željne individualne slobode i za talente. Takve političko-ekonomske institucije nastavit će osiguravati relativno visoke razine osobnih i ekonomskih sloboda, što objašnjava osnovu za geopolitička savezništva. Međutim, razni populisti će i dalje osporavati taj sustav. Drugim riječima, rizik nastavka jačanja Kine i rastućih azijskih ekonomija biti će od sekundarne važnosti u usporedbi s očuvanjem otvorenih zapadnih društava koja njeguju visoke razine ljudskih sloboda. U tom kontekstu bitan će ostati odnos prema misaonim, vjerskim, poduzetničkim i tržišnim slobodama koji je suštinski je formirao Ameriku a kasnije uvelike i EU, kao predvodnice slobodnog i prosperitetnog dijela svijeta. Političke, ekonomske, društvene i individualne slobode i dalje će stvarati atraktivnije vrijednosti i institucije, što je mnogo važnije od površno shvaćenih ekonomskih rezultata.
  3. Uz daljnju motivaciju za čuvanje slobode i demokracije može se očekivati nastavak američke vanjske politike koja okuplja transatlantski i anglosaksonski svijet. Pritom će američki i širi zapadni vrijednosni i institucionalni inputi ostati u osnovi isti, pa zapravo neće biti dileme između idealizma i realizma. Neće biti relevantna slična površna dilema kako u međunarodnim odnosima vladaju samo „interesi“, kao da su automatski i u cijelosti suprotstavljeni idejama i vrijednostima. O dubokoj važnosti vrijednosnih inputa govori knjiga „Values in Foreign Policy: Investigating Ideals and Interests.” Srinivasana, Mayalla i Pulipaka.
  4. Za globalno vodstvo SAD će prije svega trebati EU, koja je sve aktivnija spram Rusijei Kine. Unutar Unije postojat će države koje su u većoj mjeri transatlantski orijentirane i tvrđe se postavljaju prema Rusiji. U tom kontekstu mogu se navesti poruke izvješća estonske vanjske obavještajne službe (čiji je sažetak objavio Centar za javne politike i ekonomske analize). S druge strane, privremeni deficiti liberalne demokracije u nekim zemljama neće bitno utjecati na orijentaciju europske vanjske politike.
  5. SAD bi se u nastojanju međunarodne obrane slobode i demokracije mogao snažnije vratiti izvornim idealima koji proizlaze iz klasičnog liberalizma, odnosno zdravog novovjekovnog odnosa kršćanskih i prosvjetiteljskih vrijednosti. U tom bi slučaju scenarij renesanse demokracija mogao dobiti dodatni zamah, pogotovo uz podršku brojnih think tankova iz Amerike i Europe koji zagovaraju javne politike u tom smjeru. Više o dubokoj osnovi stvaranja takvog koncepta govori knjiga: „The Political Theory of the American Founding: Natural Rights, Public Policy, and the Moral Conditions of Freedom” Thomasa Westa.
  6. Unatoč mogućem jačanju snage zapadnih zemalja, autoritarni sustavi nastavit će kroz dezinformacije promovirati antizapadne vrijednosti i populističke narative o navodnoj krizi liberalne demokracije. Stoga će se otvorena društva nastaviti nositi s populizmom i rastom nepovjerenja u institucije, što će predstavljati rizik za cijeli liberalni međunarodni poredak (Liberal International Order). Kako bi otvorena društva mogla barem donekle upravljati ovim rastućim rizikom, povećavat će se uloga detekcije dezinformacija te poticanja političke i medijske pismenosti. Navedeno je bitno za razvoj i održanje građanskih vrlina (civil virtues), odnosno dovoljno visoke razine socijalnog kapitala što predstavlja suštinsku osnovu funkcionalnih liberalno-demokratskih institucija i konkurentnosti.

*Autor piše u osobno ime i njegovi stavovi ne predstavljaju stavove institucije u kojoj je zaposlen