U tekstu pod ovim naslovom koji je objavljen 11. kolovoza zaključio sam da saldo razmjene roba i usluga neće „zinuti“ zbog uvoza ove godine i pritom sam napravio pogrešku koju sada ispravljam i dodajem još neke komentare.
Jednostavna računica pogoršanja salda razmjene roba i usluga s inozemstvom ima dvije komponente:
- Koliko će se ove godine u odnosu na prošlu pogoršati saldo robne razmjene?
- Koliko će se ove godine u odnosu na prošlu poboljšati saldo razmjene usluga?
Prošle godine je saldo razmjene roba i usluga s inozemstvom iznosio -526 milijuna eura. Deficit robne razmjene tome je pridonio s 10,4 milijardi eura, a suficit razmjene usluga popravio je ukupan saldo s 9,9 milijardi eura (-0,5 = 9,9 – 10,4).
Robna razmjena
U prvih šest mjeseci ove godine saldo robne razmjene pogoršao se 3,8 milijarde eura (a ne kuna kao što je pisalo u izvornom tekstu). Treba očekivati da će se još pogoršati u drugoj polovici godine. Teško je reći koliko, jer se može dogoditi da rast izvoza uspori, a rast uvoza će u velikoj mjeri ovisiti o cijenama energenata koje su u ovom trenutku nepredvidive. Cijene nafte i naftnih derivata se trenutačno smiruju, cijena plina međutim divlja. Cijene će vrlo vjerojatno sporije rasti u drugoj polovici godine, no daljnje pogoršanje će u svakom slučaju biti značajno. Ako bi se godišnji deficit udvostručio u odnosu na polugodišnji, pogoršanje bi iznosilo 7,6 milijardi eura. U godinama prije pandemije robni deficit je ipak bio nešto veći u prvoj polovici godine, tako da pogoršanje još uvijek može izaći oko 7 milijardi.
Saldo razmjene usluga: ključna uloga turizma
Saldo razmjene usluga će se znatno poboljšati ove godine (suficit će biti veći), međutim, neće se poboljšati za 7 milijardi eura, te će se saldo razmjene roba i usluga ove godine u odnosu na prošlu jako pogoršati.
U optimističnom scenariju (bez utjecaja covida ili usporavanja gospodarske aktivnosti u EU na turističku aktivnost potkraj kolovoza, u rujnu i listopadu), saldo razmjene turističkih usluga mogao bi se poboljšati do 3 milijarde eura. Dodamo li tome maksimalno moguće poboljšanje salda prijevoza i ostalih usluga (0,5 – 1 mlrd eura), neće čuditi pogoršanje ukupnog salda za 3-4 milijarde eura (=3,5 – 7), što znači da bi ukupan saldo razmjene s inozemstvom mogao iznositi oko 4 milijarde eura ili oko 7% BDP-a.
Saldo razmjene je puno važniji pokazatelj od salda tekućeg računa bilance plaćanja. Na saldo tekućeg računa bilance plaćanja snažno utječe priljev europskih sredstava koji bi mogao dostići oko 5% BDP-a, te doznake iz inozemstva (oko 4%), tako da bi ukupan saldo tekućeg računa i dalje mogao prikazivati sliku oko ravnoteže. Međutim, ta slika zavarava jer (a) europska sredstva nisu zarađen novac nego transferi i (b) ona neće trajati vječno. Stoga posebnu pažnju treba pridavati praćenju salda razmjene roba i usluga s inozemstvom.
Taj je saldo važan zbog praćenja makroekonomskih neravnoteža. Veliko pogoršanje koje nastupa ove godine samo po sebi nije razlog za veliku zabrinutost, ali jest razlog za oprez. I ove, a vjerojatno i sljedeće godine, na djelu će biti velik broj jednokratnih utjecaja zbog poremećaja na tržištu energenata. S druge strane, nove prigode koje se otvaraju, prije svega u izvozu, još neće imati dovoljnu snagu da ponište negativne utjecaje. Bitan je dugi rok. Hrvatska se sada nalazi u razdoblju kada može imati snažnu domaću potražnju i deficit u razmjeni roba i usluga jer deficit može financirati bez značajnog zaduživanja u inozemstvu. Ako se ta prigoda iskoristi za investicije koje povećavaju konkurentnost, Hrvatska će u prosjeku imati trajno povećan gospodarski rast, barem do kraja ovog desetljeća. Ako se prigoda prokocka pretjeranom potrošnjom i investicijama loše kvalitete, Hrvatska će se vratiti na anamičnu stazu jedva primjetnog rasta na kojoj se nalazila nakon 2008. godine.