Kanadski klasično-liberalni Fraser Institute objavio je 10. rujna godišnje izvješće Ekonomska sloboda svijeta – Economic Freedom of the World: 2020 Annual Report. Podaci se efektivno odnose na 2018. godinu (uvijek dvije godine unazad). Fraser Institute ističe kako je indeks ekonomske slobode“dizajniran kako bi mjerio koliko su institucije i javne politike zemalja sukladne ekonomskoj slobodi”.
Centar za javne politike i ekonomske analize (CEA) partner je Fraser Institutu za promicanje ekonomske slobode i dio je svjetske mreže za ekonomsku slobodu (Economic Freedom Network). Izvješće su pripremili James Gwartney s Florida State University, Robert A. Lawson and Ryan Murphy sa Southern Methodist University i Joshua Hall s West Virginia University, a koordinator izvješća je Fred McMahon iz Fraser Instituta.
Ključne informacije:
- Hrvatska je na 61. mjestu u svijetu s blago poboljšanim skorom od 73.6 boda (74%). U prošlogodišnjem izvješću bila je na 56. mjestu, ali sa nižih 72.6 boda, kada je zabilježen i skok sa 73. mjesta. Rast ocjene i pad na ljestvici znači da su se druge zemlje brže mijenjale.
- Hrvatska je ispred Slovenije, Poljske i Srbije, praktički poravnata s Mađarskom i Francuskom (koje sustiže s određenim poboljšanjima 2019. koje indeks još nije zabilježio). Umjerenim pomacima Hrvatska može sustići Italiju, a ambicioznijim strukturnim reformama Češku i baltičke zemlje za kojima još uvijek zaostajemo.
- Hrvatska je posljednjih dvadesetak godina povećala ekonomske slobodu sa 62 na 74%, što predstavlja umjereni pomak. Isto tako, u posljednjih desetak godina Hrvatska je povećala ranking sa 83. na 61. mjesto u svijetu.
- U dvogodišnjem razdoblju vidljivi su umjereni pomaci u povećanju regulatorne i monetarne slobode, dok su niska radna sloboda i slaba vladavina prava glavni strukturni problemi ako se izuzme rašireni trend velikih javnih potrošnji (dodatno potaknut zbog COVID-19 kada države potiču gospodarsku aktivnost).
- Kada bi Hrvatska napredovala za još 6 postotnih bodova prestigla bi Estoniju, dok je samo polovica, tj. 3 boda, potrebno za prestizanje Slovačke. Zato Centar za javne politike i ekonomske analize (CEA) donosi simulaciju tog scenarija kroz svoj projekt Hrvatska 2025.
Geopolitika ekonomske slobode
TOP 10 zemalja u svijetu prema kriteriju ekonomskih sloboda su Hong Kong, Singapur, Novi Zeland, Švicarska, Sjedinjene Američke Države, Australija, Mauricijus, Gruzija, Kanada i Irska. Estonija je 13., Litva 16., Njemačka 21., Rumunjska 23., Češka 25., a Slovačka 38. BOTTOM10 zemalja prema kriteriju najmanje ekonomske slobode su Venezuela, Sudan, Libija, Angola, Iran, Alžir, Republika Kongo, Zimbabve, Demokratska Republika Kongo i Srednjoafrička Republika. Prvu skupinu čine zemlje s dominantno anglosaksonskom političkom ekonomijom, dok drugu skupinu (obrnuti TOP 10) čine korupcijom i lošim „javnim menadžmentom“ osiromašene zemlje čije autoritarne, a u nekim zemljama i socijalističke vlasti, ne dopuštaju slobode svojim građanima.
Iz povijesne perspektive zanimljivo je vidjeti što nam govori (geo)politika ekonomske slobode. Dok je Rusija 89., Litva je 11., Estonija 14., a Gruzija 8. Isto tako, Kina je 124., a Tajvan 16., dok je Hong Kong 1. Geopolitički zaključak je stoga vrlo jednostavan: sloboda i neovisnost su se isplatili i isplati se i dalje boriti za njih, dok autoritarni i totalitarni politički sustavi (SSSR tj. Rusija odnosno Kina) gube u utrci slobode.
Kako Hrvatska stoji u pojedinim područjima javnih politika
U usporedbi s izvješćem prije osam godina zabilježeno je poboljšanje poslovne regulacije, pogotovo u segmentu smanjenja regulatornih troškova birokracije, olakšanja ishođenja dozvola i pokretanja poslovanja. Kada se gleda promjena rezultata u dvogodišnjem razdoblju, vidljivo je poboljšanje u području smanjenja regulatornih troškova birokracije (dvogodišnji porast s 56 na 69%, dok je prije desetak godina pokazatelj iznosio 51%).
Također, Hrvatska je u desetak godina zabilježila poboljšanje poslovne regulative u pogledu ishođenja dozvola (skok s 30 na 85%), što je bolji rezultat od primjerice Češke, Poljske, Mađarske, Latvije i Rumunjske, ali ne i primjerice Estonije. U konačnici, bilježi se visokih 93% regulatorne slobode u području pokretanja poslovanja (i prije nego što je Fraser Institute zabilježio START sustav one-stop-shop online osnivanja poduzeća), kao primjerice u Češkoj i Slovačkoj, a to je bolje nego u Poljskoj.
U dvogodišnjem razdoblju položaj Hrvatske se blago poboljšao u područjima javne potrošnje i subvencija, što je posljedica umjerene fiskalne konsolidacije koja udio države u gospodarstvu drži pod kontrolom, premda ga ne smanjuje. S druge strane, vidi se blago pogoršanje zbog rastućeg trenda javnih investicija, što se veže u fondove Europske unije. Zabilježeno je porezno rasterećenje dohotka, s time da će se smanjenje najviše stope na 30% (planirano od početka 2021.) zabilježiti u izvješću iz 2023. (zbog dvogodišnjeg odmaka).
Indikatori regulacije tržišta rada i dalje ostaju jedan od ključnih strukturnih izazova zbog rigidnog radnog zakonodavstva i kolektivnih ugovora. Također, kritičan je rezultat u području neovisnosti pravosuđa, nepristranosti sudova i integriteta pravnog sustava, gdje je Hrvatska u dvogodišnjem razdoblju zabilježila blagi pad. S druge strane, razina zaštite vlasničkih prava blago je povećana, a olakšana je i regulativa za prodaju nekretnina zbog smanjenja poreza na promet nekretnina.
U pogledu monetarne politike i kontrole inflacije, kreditiranja privatnog sektora te smanjenja prepreka slobodnoj trgovini, Hrvatska bilježi blagi pozitivan pomak povrh ranije provedene reforme u ovom segmentu.
Kako prestići Estoniju? Dekalog reformi za ekonomske slobode
Umjerenim pomacima Hrvatska bi mogla prestići Italiju i Francusku (što nije osobit rezultat jer obje zemlje već dulje vrijeme karakterizira odsutnost značajnih strukturnih reformi, pogotovo u sferi fiskalne politike).
Uz daljnje pomake Hrvatska bi mogla doseći i Slovačku. Centar za javne politike i ekonomske analize je kroz projekt Hrvatska 2025 napravio rješenja za mogući rezultat kada bi se poduzele ambicioznije i mjerljive strukturne reforme. Hrvatska bi mogla sustići i Estoniju ako bi ostvarila sljedećih deset prioriteta:
- smanjivanje udjela izdataka opće države u % BDP-a ispod 40% kao u Estoniji (s trenutnih cca 47%, a ne računajući privremeni porast tog udjela zbog COVID-19 mjera za poduzetnike i pada BDP-a);
- smanjivanje i minimiziranje udjela sektorskih subvencija državnim poduzećima i poljoprivredi u BDP-u;
- provođenje privatizacijei do 95% državnih poduzeća na središnjoj razini;
- smanjivanje udjela javnih investicija u ukupnim investicijama (apsolutni i relativan rast privatnih investicija);
- porezno rasterećenje rada kroz mirovinsku i zdravstvenu reformu, što otvara prostor za srednjoročno smanjenje doprinosa te ukidanje progresivnog oporezivanja dohotka uz uvođenje flat tax sustava od primjerice 15% oporezivanja dohotka i dobiti, uz oslobođenje reinvestirane dobiti;
- značajnije smanjivanje reguliranosti radnog zakonodavstva, odnosno uklanjanje barem dijela prepreka kod otpuštanja i zapošljavanja radnika, određivanja radnog vremena, troškova otpremnina i kolektivnih ugovora te sprječavanje daljnjeg povećanja minimalne plaće;
- nastavak regulatorne reforme kroz regulatorna rasterećenja poduzetnika, smanjivanja raznih zahtjeva i nameta) te olakšanja dozvola;
- čuvanje neovisnosti Hrvatske narodne banke (HNB), sprječavanje inicijativa za štampanje novca i sprječavanje inicijativa za uplitanjem države u slobodu bankarstva;
- značajnije poboljšanje integriteta pravosuđa, kako bi se snažnije štitila vlasnička prava te omogućila nepristrana i brza sudska pravda;
- jačanje policijskih snaga za zaštitu privatnog vlasništva od kriminala i terorizma.
Zaključno
Hrvatska je ispred Slovenije i Poljske. Drži se, realno, na razini Mađarske i Francuske. Ima još puno posla do sustizanja Češke i baltičkih država, Rumunjske ili Njemačke. Prioriteti su pravosuđe, radno zakonodavstvo, porezna rasterećenja i nastavak deregulacije, kao i čuvanje monetarnog i bankarskog sustava od pokušaja ne-liberalnih promjena.