Hrvatska se popela na ljestvici indeksa ekonomske slobode za 6 mjesta – sada je 86. u svijetu

Foto: Dreamstime

Pomak za šest mjesta prema Indeksu ekonomskih sloboda Hrvatsku i dalje drži niže od drugih zemalja srednje i istočne Europe

Ad
Ad

Američki konzervativni think-tank Heritage Foundation objavio je novi Indeks ekonomske slobode. Hrvatska je porasla s 92. mjesta prema prošlogodišnjem izvješću na 86. mjesto. Sam indeks, koji mjeri razinu ekonomske slobode, blago je porastao na 61,4% zahvaljujući umjerenim poboljšanjima u području fiskalne i regulatorne politike te zaštite vlasničkih prava. Istovremeno, zabilježen je pad indeksa u području monetarne politike (možda zbog povećanja inflacije?), integriteta države, (ne)pristranosti sudstva i vanjske trgovine. Sa 61% ekonomske slobode Hrvatska je iznad svjetskog prosjeka od 60%, ali ispod europskog prosjeka od 69%. Da su se zabilježili ažurni podaci u području fiskalne politike, skor bi bio blago veći od 61,4%.

Najveći pomaci zabilježeni su u području fiskalne politike. Stopa poreza na dobit snižena je na 18%, ali izvješće i dalje bilježi nekadašnju graničnu stopu poreza na dohodak od 40% (dok je sada 36%, a efektivno i niže, uzimajući u obzir još i povećani neoporezivi dohodak). Ukupno porezno opterećenje čini 38% BDP-a. Zabilježen je udio javne potrošnje od 47% BDP-a (dok Eurostatov podatak govori o sniženju na 45% što je opet problem povezan s činjenicom da ovaj indeks s podacima kasni godinu dana). Izvješće navodi proračunski deficit od 1% BDP-a (a proračun je okvirno u u ravnoteži, što realno još više pridonosi fiskalnom zdravlju). Isto tako, u izvješću je javni dug na 78% BDP-a (a trenutno je već na 75% i nastavlja padati i dalje). Dakle, kada se za godinu dana uzmu u obzir podaci za 2017., hrvatski će se položaj dodatno poboljšati.

U području regulatorne politike navodi se pojednostavljenje procedura za poslovanje. U ovom području se ne gleda samo regulatorno opterećenje kroz razne procedure, od pokretanja do zatvaranja poslovanja, već i razina konzistentne i predvidljive primjene pravila. Premda se to izričito ne navodi, obzirom na način funkcioniranja segmenata administracije moguće je to pretpostaviti. Navodi se provedba novog Zakona o radu koji je (donekle) fleksibilizirao tržište rada (iako je taj zakon donesen još 2014.), dok razina radne slobode i dalje ostaje vrlo niska. Istovremeno, izvješće navodi slabi napredak u snižavanju subvencija i privatizaciji državnih kompanija. 

Područje montarne slobode, uz poslovnu i radnu slobodu, čini segment regulatorne efikasnosti. U ovom području mjeri se stabilnost cijena kroz inflaciju i kontrole cijena. Inflacija se promatra kao oblik umanjenja realne vrijednosti vlasništva i nevidljivog poreza. Stoga je, prema ovoj metodologiji, ideal liberalne politike niska inflacija i neovisnost središnje banke.

U području vladavine prava navode se pomaci u dijelu pojednostavljenja registracije vlasništva i sniženje poreza na promet nekretnina. Zaštita vlasničkih prava je na relativno visokoj razini, za razliku od sudstva i integriteta sustava. Istovremeno, navodi se kako nema pomaka u borbi protiv korupcije (prema Transparency International) i spominje se problem s neriješenim sudskim predmetima (premda je zaostatak otvorenih predmeta prema podacima Vlade smanjen sa 616.686 krajem 2014. na 424.378 sredinom 2018.). 

U području trgovinske politike problem je u određenim ne-carinskim preprekama zbog provedbe tehničkih propisa EU za pojedine proizvode te zbog subvencija i kvota. Prosječna carinska stopa je 2% (ali je to segment koji određuje zajednička trgovinska politika EU-a, dok zbog unutarnjeg tržišta nema carinskih prepreka). Investicijska sloboda ostaje na istoj razini, a izvješće navodi kako država nema prethodne provjere stranih ulaganja. Također, navodi se otvorenost financijskog tržišta za strana ulaganja i činjenica da je preko 90% bankarskog sektora u stranom vlasništvu.

U izvješću se navodi kako politička neizvjesnost otežava ekonomski napredak, a najveći izazovi su slaba izvozna baza, emigracija i spora privatizacija. Spominje se zakonski okvir koji će podržati gradnju LNG terminala za Krku.

https://www.heritage.org/index/pdf/2019/book/index_2019.pdf

Metodologija ovog izvješća u velikoj je mjeri egzaktna (za razliku od izvješća o konkurentnosti koje obuhvaća širi opseg javnih politika i indikatore koji su predmet subjektivnog ocjenjivanja kroz anketni uzorak. Zbog toga je u ovoj metodologiji teže točno izmjeriti razinu vladavine prava, dok se fiskalna politika mjeri prema makroekonomskim pokazateljima.

TOP 10 zemalja prema ekonomskoj slobodi su Hong Kong, Singapur, Novi Zeland, Švicarska, Australija, Irska, Ujedinjena Kraljevina, Kanada, Ujedinjeni Arapski Emirati i Tajvan. Estonija je 15., Litva 21., Češka 23., Latvija 35., Rumunjska 42., Poljska 46., Slovenija 58., Mađarska 64., a Slovačka 65. Prema tome, Hrvatska i dalje dramatično zaostaje za usporedivim zemljama srednje Europe. 

Ipak, dok se prema rankingu Hrvatska na 86. mjestu čini dosta udaljenom od Slovenije kao 58. ili Rumunjske kao 42., u bodovima je to 4 odnosno 7 bodova razlike. Čak i umjereni intenzitet nastavka strukturnih reformi u području fiskalne, regulatorne i pravosudne politike, mogao bi dovesti do eliminacije zaostatka. 

Ključne prepreke većoj ekonomskoj slobodi Hrvatske ostaju radno zakonodavstvo, integritet vlade, pristranost sudstva, javna potrošnja i progresivno oporezivanje dohotka.

U izvješću se može vidjeti i usporedba rezultata pojedinih zemalja, pa tako i Hrvatske, od prvog izvješća do ovogodišnjeg. Za Hrvatsku je taj skok 1996.-2019. iznosio 13,4 postotnih bodova. Gruzija i Litva su ostvarile značajan napredak, a Hrvatska i Srbija umjereni. Zaostajanje, ne samo Hrvatske nego i cijelog Balkana u pogledu razvoja ekonomskih sloboda, vjerojatno predstavlja jedan od ključnih razloga latentnog zaostajanja po kojem je Hrvatska postala mnogo sličnija državama bivše Jugoslavije nego državama članicama EU iz srednje Europe. Iako je Hrvatska formalno “pobjegla” od Balkana i Jugoslavije zahvaljujući članstvu u EU, kvaliteta njenih institucija, te parametri i struktura gospodarskog rasta, ostali su čvrsto prikovani uz institucionalne karakteristike i sjećanja balkanskoga područja. Štoviše, izostanak uzora koji bi pokazao kako razvoj ekonomskih sloboda donosi rast životnog standarda i društveni razvoj jedan je (ne i jedini i sigurno ne najvažniji) od razloga zašto se isti model utemeljem na korupciji i slabim institucijama uporno replicira s one strane jugoistočne granice EU.

http://www.heritage.org