Hrvatska sve bolje i prema stopi zaposlenosti

Foto: Wavebreakmedia / Dreamstime

Ad
Ad

Jučerašnja objava o tome da je stopa nezaposlenosti u Hrvatskoj (7%) niža nego u Finskoj i Švedskoj i blizu prosjeka EU izazvala je velik broj (ciničnih) komentara koji su ukazivali na to da ne treba gledati stopu nezaposlenosti nego stopu zaposlenosti (omjer broja zaposlenih i radnosposobne populacije). Prema stopi zaposlenosti u europskim usporedbama stojimo mnogo lošije. Je li doista tako?

Točno je da na EU ljestvici stojimo nešto lošije prema stopi zaposlenosti nego prema stopi nezaposlenosti, ali je isto tako točno da stopa zaposlenosti raste i da je vrlo vjerojatno podcijenjena.

Slika 1 pokazuje da je Hrvatska prema zadnjim Eurostatovim podacima za drugo tromjesečje ove godine sa stopom zaposlenosti od 63,6% peta odozdo u EU (stojimo bolje od Španjolske, Rumunjske, Grčke i Italije), što je lošiji rang nego prema stopi nezaposlenosti po kojoj smo osmi odozdo (stojimo bolje od Latvije, Finske, Francuske, Švedske, Italije, Grčke i Španjolske).

Slika 1. Stopa zaposlenosti u EU za drugo tromjesečje 2021.

Izvor: Eurostat

Međutim, pri interpretaciji ovog podatka treba uzeti u obzir trend i problem pouzdanosti nazivnika omjera (broj radnosposobnih stanovnika), zbog čega bi stopa zaposlenosti mogla biti podcijenjena.

  1. Trend

Hrvatska je dugo godina prema kriteriju stope zaposlenosti tavorila na dnu EU uz Italiju i Grčku. Potom je u nekoliko godina prije pandemije omjer počeo rasti, te raste i dalje. Od drugog tromjesečja 2019. do drugog tromjesečja ove godine stopa zaposlenosti je narasla s 61,8% na 63,6%, dok je drugdje uglavnom padala. Prosjek EU je u istom razdoblju smanjen s 68,5% na 68,2%. Objašnjenje ćete pronaći u jednom ranijem osvrtu na problem nestalih radnika od kojeg je Hrvatska trenutačno pošteđena.

Nadalje, rast stope zaposlenosti u Hrvatskoj ima i izraženu sezonsku komponentu zbog turizma. Brojke za treći i četvrti kvartal bit će još bolje. Možemo očekivati stopu od 64% ili malo više od toga. Ako se gospodarski rast nastavi, što će po svemu sudeći biti slučaj, trend će vrlo brzo, već sljedeće godine, dovesti ovu stopu na oko 65%. To je razina na kojoj se trenutačno nalazi Belgija.

  1. Problem nazivnika

Uz to, stopa bi mogla biti podcijenjena.

U jučerašnjem tekstu sam objasnio da loši procesi iz prošlosti (iseljavanje) uzrokuju današnje bolje pokazatelje. U stopi zaposlenosti to se ne odnosi na brojnik (broj zaposlenih) nego na nazivnik (radnosposobno stanovništvo). Broj radnosposobnih građana mogao bi biti manji od Eurostatovih procjena zbog brzog iseljavanja. Ako je nazivnik manji, stopa (omjer) je veća.

Eurostatov pokazatelj u nazivniku koristi broj stanovnika u dobnoj skupini 15-64. S obzirom na 1.655.200 zaposlenih (prema Anketi o radnoj snazi) i stopu zaposlenosti od 63,6%, Eurostatova procjena broja ljudi u dobnoj skupini u nazivniku iznosi oko 2,6 milijuna ljudi. Rezultati popisa stanovništva mogli bi donijeti otriježnjenje: dobit ćemo realniju sliku koliko ljudi stvarno živi u Hrvatskoj nakon velikog vala iseljavanja koji je započeo 2015. Iselili su upravo ljudi u dobi 15-64.

Kada bi u Hrvatskoj živjelo samo 100,000 ljudi manje od Eurostatovih procjena, stopa zaposlenosti sada ne bi iznosila 63,6%, nego oko 66%. Ako nas je 150,000 manje, stopa je oko 67,5%, itd.

Vidjet ćemo kad stignu rezultati. U svakom slučaju, ova korekcija možda i neće biti velika kao što sugerira prethodni paragraf. Stopa zaposlenosti izvodi se iz ankete, te je u teoriji moguće da ta anketa dobro snima stvarno stanje na terenu. S druge strane, uzorak se određuje na temelju izvornih podataka, tako da je vrlo teško procjeniti hoće li biti korekcije za nazvinik i ako je bude, kolika bi ona mogla biti.

Ako je bude sada bismo mogli imati stopu od oko 66 nakon korekcije, a u perspektivi od svega nekoliko godina stopa zaposlenosti oko 70% nije nedostižna. To je jako daleko od europskog prvaka zaposlenosti – Nizozemske (80%), ali je oko prosjeka EU i bolje od trenutačne stope u Slovačkoj, Irskoj, Bugarskoj, Francuskoj i Belgiji, koje su u drugom kvartalu ove godine još uvijek bile bolje od nas.

Ako korekcije ne bude, stopa od 70% opet se doima dostižnom, samo godinu ili dvije kasnije, jer drugi trendovi (rast, demografija itd) upućuju na to da će stopa zaposlenosti nastaviti i dalje rasti. Prema tome, stvarna slika stope zaposlenosti nije toliko različita od slike tržišta rada koju dobivamo na temelju stope nezaposlenosti.

Te slike su važne zbog poruka i zaključaka koji će uskoro biti posve drukčiji od svega što smo zaključivali i poručivali proteklih desetljeća. Naime, strukturni odnosi na tržištu rada stubokom će se promijeniti (i već se mijenjaju) ako ćemo doista imati gospodarski rast u uvjetima kada je prilično izvjesno da će starenje stanovništva (smanjenje broja građana u radnoj dobi) i iseljavanje (premda nešto sporijim tempom nego proteklih godina) smanjiti demografski bazen iz kojeg se regrutira radna snaga. Pritisci na rast plaća; postupna transformacija iz emigrantske u imigrantsku zemlju; sve jača želja starijih ljudi da dulje rade (ne iz nužde nego iz prilike); vođenje više brige o zdravlju kako bismo bili što dulje zdravi i radno sposobni (jer možemo dobro zarađivati i sa 60, 65, pa zašto ne i sa 70); promjena kulturne matrice prema kojoj treba što manje raditi i što prije se umiroviti (državne mirovine nisu baš obećavajuće); zaborav na vremena kada se niska stopa zaposlenosti tumačila tradicijom koja je vezala žene uz dom, nedovoljnom razinom obrazovanja za moderno tržište rada i sl.; to bi mogle biti samo neke od promjena koje donosi ovo prijelomno desetljeće.