Hrvatska je ambivalentna zemlja. Za svaki jin odmah iskoči neki jang. Dr. Jekyll i Mr. Hyde.
Na primjer, statistika o broju zatvorenika izgleda izvrsno. Mirna, sigurna zemlja, mnogo mirniija i sigurnija od zemalja sa sličnom poviješću na istoku Europe. Međutim, nakon nedavnih događaja javlja se Mr. Hyde: “Zakoni se ne provode, kazne su blage, zato imamo mali postotak ljudi u zatvorima!”
Sličan problem se javlja pri tumačenju ekonomskih podataka na sljedećoj slici. Svijetla strana govori: “U ovom stoljeću smo rasli brže od europskog prosjeka – “konvergirali” smo prema prosječnoj razini razvoja EU, rastući pritom oko 2% na godinu, u prosjeku. I u tome smo uspjeli, bez obzira na rat i naslijeđe rata, odnosno društvene troškove koje zbog toga imamo. Niti jedna od drugih zemalja s kojima se uspoređujemo nije imala rat.”
Stopa rasta BDP-a od drugog tromjesečja 2000. do drugog tromjesečja 2019.
No, tamna strana će: “Rat je bio davno prije razdoblja koje gledamo na slici. U ovom rezultatu, koji za Hrvatsku izgleda vrlo loše, puno je veći udjel vlastitih odabira, politika i slabosti. Hrvatska nije uspješna zemlja.”
Svatko će za sebe odabrati stranu ili zaključiti da to nema smisla jer “istina je negdje u sredini”. Kako god bilo, očito je da postoje neke stvari u kojima je ova zemlja solidna i neke u kojima je loša (to je trivijalno – to se može reći za svaku zemlju), međutim, nevolja odnosno indikator da nešto ne valja proizlazi iz naših brojki o rastu, zapošljavanju, produktivnosti, plaćama, iseljavanju. To je tek vrh ledenog brijega koji se u političkoj komunikaciji pokušava prikriti ili – u najboljem slučaju – ne gurati u prvi plan kako bi se zadržala ona idilična slika, magla pred očima, koja je ljudima uključenima u politiku potrebna da ne bi morali priznati “ljudi, nešto smo svi skupa zeznuli”.
Naime, ako pažljivo analizirate političku komunikaciju, vidjet ćete da ni glavne političke opcije ni njihovi izazivači nikada ne predstavljaju razvojne probleme na ovaj način. Zašto?
U razdoblju koje je prikazano na slici današnja vlast bila je na vlasti 11, a oporba 8 godina. Oni dijele odgovornost za rezultat. Optuživat će se međusobno za svašta, najviše za lopovluk, ali u pravilu se neće obrušavati na razvojne rezultate u ovom stoljeću, jer ako se govori o toj široj slici, druga strana vadi tešku artiljeriju: “A što ste vi radili dok ste bili na vlasti?!” Prema tome, njima odgovara ostati na površini, ne roniti previše po razvojnim dubinama.
Izazivači ili nemaju kapacitet za promišljanje razvoja, ili su fokusirani na neki svoj mikro-problem koji su si odabrali za političku agendu, a i većina njih su opet etatisti koji makar podsvjesno znaju da nemaju rješenja. Naime, svi bi oni neku pomoć, neku državnu intervenciju, zaštitu, a kada pogledaju na slici u lijevo od Hrvatske, vide zemlje koje nisu na taj način ubrzavale svoj razvoj, već su to činile kroz otvaranje, integracije, razvoj privatnog poduzetništva i reforme.
I tako, bitna pitanja razvoja ove zemlje nikako da se nađu na stolu. Sada vi meni recite tko je Dr. Jekyll, a tko Mr. Hyde.