I bondovi umiru: osvrt na prošli i uvod u novi tjedan

Ad
Ad

Svijet je ušao u fazu političke trivije. Do te mjere da nije moguće nabrojati sve nevažne stvari koje su plijenile pažnju na političkoj estradi protekloga tjedna. Zato, samo najvažnije: (1) zašto je Melanija ljuta na Donalda, stalno hoda malo iza njega i ne da mu ruku, (2) kako je Trump, kao kakav bully (nije li?), pregazio Crnogorca na sastanku u Bruxellesu i s grčem na licu stao u prvi red namještajući odijelo, (3) je li Kolinda smjela tamo nositi upadljivu crvenu haljinu (eksperti kažu da je) i (4) je li se smjela izgurati do Trumpa, netremice ga promatrajući s udivljenjem (eksperti kažu da je baš to bio izvrstan potez).

U svakom slučaju, Trump se počinje ponašati kao sinusoida. Puno kolebanja, ali tko mari kad je predvidivo. Kad doma skuha nešto što ne može riješiti, otisne se u bijeli svijet. Ponekad baci bombetinu, ponekad uvali bodiček predsjedniku neke države s periferije Europe (What, they’re in NATO?! Do they pay 2%?), ali po povratku ga dočeka još veći mess.

Ovaj put se stvarno zakuhalo kod kuće. Proširuje se istraga o vezama s Rusima. Istražitelji će nagaziti i zeta. Vrlo neugodno. Toliko da smo skoro zaboravili da je Donald bio na sastanku G7 u Italiji. Svjetski lideri su tamo dogovorili da će se nastaviti boriti protiv terorizma, osobito na internetu i društvenim mrežama. Nisu to mogli riješiti conference call-om ili nekim mailom?

Simbolika zajedništva vodećih zemalja imala bi smisla nakon smrti sve one djece u Manchesteru, kada ti sastanci ne bi bili dogovoreni mjesecima unaprijed. Zato ta dva događaja na žalost nisu imala veze. Baš kao što kontrole na granicama nemaju veze s borbom protiv terorizma koji izvire iznutra, kada djeca indoktrinirana ropskim idejama ubijaju djecu slobode. U nedostatku efikasnog odgovora na taj vid terorizma, valja pomiriti duboko žaljenje sa statističkom hladnoćom. Svaki strah ili nelagodu koju osjetite vezano uz neke svoje namjere, svaki plan koji promijenite, svaki put od kojeg odustanete, svaki aerodrom na koji ne sletite, baš svaka takva stvar koju ne učinite, jest ono što je ne samo moralno, nego i statistički pogrešno. Jer, vjerojatnosti da se nađete usred terorističkoga napada apsurdno su male.

Uz takve misli politička trivija se pokazuje kao prava premija. Osobito kad je glumljena. Samo pravi glumac može nadmašiti političare. Zato je cijeli svijet zabilježio dan kad nas je napustio Bond. James Bond. Iako nema ništa prirodnije od odlaska osobe – glumca imenom Roger Moore – u 89.-oj godini, ovdje se ne radi o tome. Riječ je o simboličkoj smrti jednog od vrhunaca medijske i političke trivije, uzor-modela prošlostoljetnog hladnoratovskog heroja, mokrog sna svakog Engleza koji drži do sebe. Da Bond postoji, sigurno bi opet glasao za Brexit. Zato, kad Connery ode, neće biti kao s Mooreom, jer Connery je škotski nacionalist. Možda će stoljeće trivije bez velikih heroja (XXI stoljeće još nema nekog takvog lika) biti bolje od prethodnoga. Ili tek dolazi vrijeme u kojem će nastati novovjeki heroji?

Nekima je bondova i previše. Oni Agrokorovi (dospijeće 2020.) pali su na oko 30% od nominale na burzi u Berlinu. Drže se na toj razini. Znači da se očekuje otpis (haircut, šišanje) oko 70% vrijednosti dugova koncerna. Agrokorovo klupko s brojnim izdancima svakoga tjedna nudi mnoštvo priča (i nudit će ih još godinama). Iako su se mediji najviše bavili dobavljačima, vijest tjedna bez premca glasi da samo Ledo jamči 18,9 milijardi kuna dugova koncerna. Da, samo Ledo. Poduzeće s godišnjim prihodom od oko 2,3 milijarde kuna ima 18,9 milijarde izloženosti prema vlasniku po osnovi jamstava. Osam puta više. I da je osam puta manje od toga, previše je.

Sve to ne bi bilo čudno da je Ledo bio neka Todorićeva kućna firma osnovana recimo na Farskim otocima, a ne ugledna i profitabilna kompanija čije su dionice uvrštene na burzi. U te dionice do jučer se vjerovalo i klelo, a mali dioničari voljeli su se njima poigrati (dobro, ne baš svi :-)), jer su u razne transakcije s tim dionicama i oko njih bili uključeni i obvezni mirovinski fondovi. Prema stanju top 10 dioničara na dan 25.5.2017. tri mirovinska fonda imaju 69,741 dionicu, što čini 22,2% izdanih dionica Leda. Ovo su brojke za početak. Sljedeći tjedan je prilika da se pokaže još malo brojki kao uvod u trakavicu o Ledu (i ne samo o Ledu) koja slijedi.

Onu ljutnju CEO-a Sberbank Grefa i njegov poziv vladi da jamči za dugove Agrokora nismo posebno komentirali (bez obzira kakve je iznose dotični gospodin imao na umu). Svatko tko poželi natovariti kunu Agrokorova duga na leđa hrvatskih poreznih obveznika zaslužuje prijezir i otpor. Bez obzira koju boju putovnice drži u džepu. To se odnosi i na ove naše, plave, kojih se treba puno više bojati. Plenković je dao zavjet. Zato, da se ne zaboravi, s približavanjem raspleta u Agrokoru, svakog ćemo tjedna ponavljati prvu rečenicu iz teksta o Plenkovićevu zavjetu:


U HRT-ovu Dnevniku 3 u srijedu 12.4. premijer Plenković izgovorio je najvažniju rečenicu od početka krize u Agrokoru: nema potpora; dugovi Agrokora neće postati dugovi države.


Ohrabrujuće je da je Plenković potvrdio zavjet: «Dugovi kompanije su i dalje dugovi kompanije, a ne države niti poreznih obveznika i tu nema nikakvih dilema kad je riječ o stavu hrvatske Vlade.” Iskreno mu želim da ispuni dano obećanje i ako netko pokrene tužbu pred međunarodnim sudovima i ako mu u nekom trenutku tisuću radnika propalih poduzeća dobavljača zakuca na Banske dvore.

Ako triviju, bondove i smrznutu hranu ostavimo po strani, iza nas je prilično dosadan tjedan. Bio bi za zaborav da baš u tom tjednu nije objavljeno da je prosječna plaća u Hrvata prvi put probila granicu od 6,000 kuna. Ovaj je tjedan dakle imao smisla samo kao uvod u sljedeći, statistički bogat tjedan, u kojem će biti tema kao u priči. Plenković se susreće sa Sberovcima, HUP ima Dan poduzetnika, a tema je tržište rada. Objavljuju redoviti HUP Skor. Državni zavod za statistiku objavljuje procjenu BDP-a za prvi kvartal, industrijsku proizvodnju i trgovinu za travanj. Pratite Lab. Statistiku svi znaju opisati, mi ju znamo i objasniti.

Kad smo kod statistika, donja Atlasova tablica pokazuje realan prihod od prodaje kino ulaznica za top 15 holivudskih filmova svih vremena prema kriteriju zarade od prodaje ulaznica. Samo dva iz skupine top 15 filmova snimljena su u ovom stoljeću (Avatar i Star Wars: The Force Awakens). Da nije bilo Titanica (1997.) najmlađi bi bili E.T iz 1982. i Ralje iz 1975.! Zatečeni?

Naravno, ljudi više ne idu u kino kao nekada. Tko zna je li to dobro ili loše. Loše je što se ljudi ne druže, ne hodaju do kina pa manje borave na svježem zraku. Prvo su osamdesetih počeli vrtjeti vehaes kod kuće, pa CD-ove, a sada downloadaju, u našim krajevima uglavnom protuzakonito (eto kako digitalizacija učvršćuje krađu intelektualnog vlasništva u banana državama). Dobro je što je danas pristup filmu realno mnogo jeftiniji, zdraviji (manji je strah od zaraze u sezoni gripe u kinu, pa se gubi manje radnih sati na bolovanja), češće se cijela familija okupi pred TV-om.

Osim toga, iskreno, nije normalno da su Clark Gable i Vivien Leigh od 1939. onim melodramatičnim ljubakanjem digli ljudima (u realnom iskazu) 3,5 milijarde dolara. Zbilja je to XX stoljeće bilo čudno sa svim tim ratovima, tvorevinama koje su u njemu nastale i (melo)dramom kao dominantnim kulturnim obrascem u industriji zabave. Meni je Doktor Živago ipak nekako draži, možda samo zbog Julie Christie.

Ne treba se plašiti za zaradu filmske industrije u digitalnom dobu. Danas se lova drukčije okreće. Struktura prihoda se jako promijenila. Kad smo kod ljubića, u novovjekom Zameo ih vjetar, Sumrak sagi, u kojoj, budimo realni, glume puno lošije inačice Gable i Leigh, Robert Pattinson i Kristen Stewart, bjesomučno se okolo vozikaju u Volvo-ima raznih klasa, što se debelo plaća. Od 3,3 milijarde dolara zarade Sumrak sage, oko 80 milijuna uplatili su Nordstrom, Hot Topic, Burger King i Volvo za prikazivanje njihovih proizvoda i znakova u filmovima. Zato, ako znate nekoga u marketingu Volva odnosno njihovih distributera, pošaljite im ovaj link. Lab će im rado iznajmiti oglasni prostor da zaradimo neku pinku. Još nismo popularni kao Sumrak saga, iako smo pomalo mračni, a neke ekonomske teme pretvaramo u sagu. Zato su nam cijene oglašavanja pristupačnije.

Ako ne znate nikoga u Volvu, nije problem; možete poslati link bilo kome tko plaća. Jer mjenice ne primamo. Ne bi ni Bond. James Bond.