I Europska središnja banka analizira “baltičko čudo”: institucije su važne

Objavljeno

Ilustracija: Tatiana Nikolaevna / Dreamstime

Ad
Ad

Osim na Labu (npr. ovdje i ovdje) i Europska središnja banka je prepoznala „čudo“ baltičkih članica europodručja.

Uspjeh ovih malih sjevernih zemalja je toliko impresivan da je u najnovijem biltenu ECB-a zaslužio poseban okvir posvećen analizi njihove konvergencije i prilagodbe u razdoblju od pridruživanja EU 2004. godine (kada je njihov BDP per capita bio na otprilike 44% prosjeka EU).

Brzina konvergencije i odnos s ostalim novim zemljama članicama iz CEE regije može se vidjeti na Slici 1 koja pokazuje kretanje BDP-a po stanovniku u odnosu na prosjek EU15 u nešto duljem vremenskom periodu.

Slika 1. BDP per capita u odnosu na prosjek zemalja EU15

Izvor: ECB

Prije dvadesetak  godina baltičke zemlje su se po stupnju razvijenosti nalazile na četvrtini prosjeka EU 15 te ispod ostalih novih članica zemalja CEE regije (Mađarska, Češka, Poljska, Slovačka, Slovenija, Rumunjska, Bugarska). Nakon dva desetljeća reformi ove su zemlje prestigle prosjek CEE regije te su premašile 65% prosjeka EU15. U tome ih nije omela ni Velika recesija iako su zabilježile natprosječan pad aktivnosti 2008./09.

Konvergencija niže razvijenih zemalja prema visoko razvijenima je očekivana (prijenos kapitala, znanja, tehnologije i sl.) i na njoj se temelji teorija ß-konvergencije. Međutim, brzina konvergencije ovih zemalja bila je veća od očekivanja, tj. od brzine koju predviđa teorija konvergencije.  Slika 2 prikazuje razliku između očekivane konvergencije na temelju teorije (procjena jednadžbe rasta) i stvarne konvergencije.

Slika 2. Rast BDP-a per capita (PPS) između 1999 i 2015 – razlika između stvarnog i procijenjenog rasta temeljenog na početnoj razini dohotka

EE-Estonija, SK-Slovačka, LT- Litva, LV – Latvija Izvor: ECB

Slika pokazuje da su baltičke zemlje, uz Slovačku, značajno nadmašile razine per capita dohotka u odnosu na razinu koje može predvidjeti teorija. Ove zemlje su se prema stupnju razvijenosti mjereno per capita dohotkom našle na razini koja je za više od desetak postotnih bodova veća u odnosu na očekivanja. Šteta je što analiza nije obuhvatila Poljsku koja je također izvanredno brzo konvergirala nakon 2008.

Bez obzira na sve specifičnosti koje ove ekonomije imaju (male, visoko trgovinski i financijski otvorene i sl.) analitičari ECB-a ističu kako bi se veliki dio ovog „konvergencijskog čuda“ mogao objasniti značajnim unaprijeđenijem kvalitete institucija. Na Slici 3 je prikazano kretanje jednog od najkorištenijih pokazatelja kvalitete institucija, Worldwide Governance Indicator (WGI) za europodručje i baltičke zemlja.

Slika 3. WGI za baltičke zemlje i europodručje 1996-2015

Izvor: ECB

Ako se usporedi kretanje BDP per capita sa Slike 1 i kretanje WGI za ove zemlje, na Slici 3 može se uočiti visoka korelacija između kretanja ova dva pokazatelja ekonomske i institucionalne razvijenosti, pogotovo u ubrzanjima ranih 2000-ih i nakon recesije 2008./09. godine.

Iako neki ugledni teoretičari rasta poput profesora Bićanića ponekad relativiziraju ulogu institucija u objašnjenju dugoročnog ekonomskog rasta, iskustva baltičkih zemalja trebaju biti poticaj zemljama poput Hrvatske da učine dodatni napor u poboljšanju kvalitete institucija kako bi ojačale svoj potencijal rasta.