I to se dogodilo: euro u Hrvatskoj, Marićev tajming za obveznice, EU očekuje usporavanje

Ilustracija: Željko Badurina

Ad
Ad

Na sjednici ECOFIN-a u utorak 12. srpnja donesene su tri odluke koje otklanjaju i zadnje prepreke za pristupanje Hrvatske europodručju. Tečaj konverzije je i službeno zaključan na 7,5345, čime je potvrđeno ono što već dvije godine govorim i pišem – tečaj konverzije neće biti drugačiji od tečaja koji je dogovoren pri ulasku u Europski tečajni mehanizam pred dvije godine. Kako se to moglo znati? Nije bilo ekonomskih trendova i argumenata koji su upućivali na drukčiji ishod.

Samo jedan malo emotivniji govor susjeda koji nas dobro poznaje

Predsjednik Eurogrupe je u govoru na svečanosti u Briselu istaknuo osobni doprinos ministra Zdravka Marića ovom projektu. Predsjednica Izvršnog odbora ECB-a Christine Lagarde naglasila je inkluzivnost europodručja i njegovo daljnje jačanje u ulozi zaklona od gospodarskih kolebanja. Potpredsjednik Europske komisije Valdis Dombrovskis govorio je o povijesnom i simboličnom datumu za Hrvatsku i EU.

Član Europske komisije Paolo Gentiloni, govoreći bez pripreme, „iz glave“, u jedinom emotivnom govoru prisjetio se rata u Hrvatskoj kada je boravio na Mljetu. Pristupanje Hrvatske europodručju smjestio je u širi povijesni kontekst nazvavši ga velikim povijesnim dosegom. Povukao je paralelu između hrvatska tri desetljeća od Domovinskog rata naovamo s današnjom situacijom u Ukrajini, sugeriravši da je Ukrajina danas europska zemlja kao što je i Hrvatska bila 1991./92.; sada slijedi trnovit put od nekoliko desetljeća za oslobođenje, političku stabilizaciju, institucionalnu transformaciju i integraciju; mi najbolje znamo koliko je to teško i koliko traje.

Hrvatski ministar financija ograničio se na zahvale svima, od europskih institucija i osoba koje ih vode, preko Vlade čiji je član, Vijeća za euro i Hrvatske narodne banke, do suradnika u ministarstvu financija bez čijih napora projekt ne bi mogao biti dovršen.

Marić u finišu igrao na dvije ploče

Zdravko Marić se u zadnjem tjednu mandata na mjestu ministra financija rastegnuo na dva razboja ne bi li dovršio sve što je smatrao važnim. Dok je bio u Briselu, u Zagrebu se zatvarala knjiga narudžbi za dvije nove (domaće) državne obveznice – jedna dospijeća 2026. i druga 2032. – ukupne (protu)vrijednosti 1,2 milijarde eura. Novac će služiti za otplatu starih obveznica koje dospijevaju ovaj mjesec. Ostvareni prinosi još nisu objavljeni do dovršetka ovog teksta, ali kako se domaće obveznice uvijek izdaju uz malu premiju iznad ranijih tržišnih cijena za usporedive obveznice, prinos neće značajno odstupati od ovog 10-godišnjeg iz  donje tablice. Samo usput primijetite da u SAD-u imamo prilično uvjerljiv recesijski signal: kratkoročni prinosi su veći od dugoročnih.

Jedan od benefita pristupanja europodručju bit će integracija obvezničkog tržišta koje će postati likvidnije. Ne znamo znači li to da će prinosi na dugi rok biti niži jer to zavisi o jako puno nepoznanica, ali sigurno znači dvije stvari: razlike prinosa u odnosu na njemačke obveznice (spread) će se smanjiti (uz uvjet da Hrvatska nastavi s razboritom fiskalnom politikom), a hrvatske euroobveznice će biti legit za otkupe u sklopu monetarnih operacija ECB-a.

Sada se očekuje da će i Moody’s, jedina agencija za kreditni rejting koja još nije podigla hrvatski rejting u investicijsku kategoriju, to učiniti prema najavama. Konačni utjecaj na prinose državnih obveznica zavisit će o relativnoj snazi suprotstavljenih sila; s jedne strane, rizik Hrvatske pada, što pritišće prinose prema dolje; s druge strane, očekivanje povećanja kamatnih stopa Europske središnje banke stvara potisak prema gore; s treće strane, kada kreatorima politike postane očito da EU klizi u recesiju, a opasnost inflacije se ublaži, pritisak na kamatne stope opet će ići prema dolje.

A što nam je sada važno? Europsko usporavanje ili recesija…

Sada predstoje mjeseci u kojima će svi biti fokusirani na manje bitne tehničke aspekte zamjene kune eurom. No, puno važnija od toga bit će pitanja ekonomske politike u maloj i otvorenoj zemlji članici europodručja. O odgovorima na ta pitanja zavisit će povjerenje u europske (i nacionalne ekonomske institucije) u dugom roku.

Ti izazovi stalno evoluiraju, no prema onome što sada možemo sagledati, tri su glavna:

  1. Smirivanje inflacije (i je li očekivani rast kamatnih stopa u europodručju u tom kontekstu dobar za Hrvatsku ili nije).
  2. Mijenja li se ulaskom u europodručje nešto u odnosu fiskalne i monetarne politike (pitanje koje je posebno interesantno u svjetlu promjene na čelu ministarstva financija)?
  3. Kako i kada će se usporavanje u SAD-u, rast cijena energenata i neizvjesnost vezana uz rat u Ukrajini preliti na usporavanje (možda i recesiju) u europodručju i hoće li euro pomoći da lakše prebrodimo to razdoblje?

Danas se nećemo upuštati u analizu tri izazova (bit će dana za to). Tek, vezano uz točku 3, spomenimo da je vijestima bogat jučerašnji dan Komisija oplemenila i najavom ljetne ekonomske prognoze koja će biti objavljena u četvrtak, a koja predviđa usporavanje, no ne i recesiju u EU (moguće je da recesija uvijek „iznenadi“ jer ju se nitko ne usudi službeno prognozirati).

Komisija, dakle, naglašava otpornost europskog gospodarstva unatoč vanjskim šokovima i predviđa usporavanje koje je daleko od recesije, te izražava uvjerenje da će se tranzicija prema diversificiranom energetskom miksu moći izvesti bez upadanja u još veće gospodarske probleme.

Na presici je vođena zanimljiva rasprava između jednog novinara koji je pitao koliko ima smisla inzistirati na fiskalnoj restriktivnosti u uvjetima kada se očekuje obustava isporuka ruskog plina? Dombrovskis i češki ministar financija Zbynek Stanjura (Češka trenutno predsjeda Unijom i češki je ministar potpisao dokumente o pristupanju Hrvatske europodručju iako Češka nema euro), istaknuli su da je riječ o fiskalnoj stabilizaciji nakon iznimnog fiskalnog poticaja u vrijeme pandemije. Fiskalna konsolidacija ne znači da neće biti fiskalnog odgovora na energetsku krizu. Odgovor se nastavlja kroz izvanredne investicijske izdatke čiji je cilj promjena energetskog miksa u Europi. Socijalna politika i kontrola cijena energenata ionako su u domeni nacionalnih fiskalnih politika te se očekuje da zemlje pronađu fiskalni prostor za transfere u okviru smanjenih deficita. Inače, iz Komisije je najavljena revizija politike potpora tako da države mogu veći dio fiskalnih poticaja usmjeriti na subvencije za troškove energenata poduzećima.

Umjesto zaključka: Hrvati za stolom

Daleko smo od toga da ovo nije posebno izazovno vrijeme za Europsku uniju, no nismo baš toliko posebni; takvo je bilo i vrijeme nakon ulaska Slovenije (2007.), Slovačke (2009.) te Estonije (2011.) kada je kriza harala Unijom, a napose europodručjem. U sva tri slučaja nastao je visok stupanj suglasnosti da im je euro pomogao u krizi i građani su nakon nekoliko godina u sve većem broju podržali euro. Euro i u Hrvatskoj može povećati gospodarsku i društvenu otpornost u ovom povijesnom trenutku, no građanima to tek treba pokazati i dokazati.

Naše institucije, na žalost, tome ne pomažu. Europski projekti se predstavljaju kao politički ciljevi sami po sebi. Gotovo nitko se ne trudi predstaviti, objasniti i raspravljati dileme europske politike, pa i one monetarne, dublje od telegrafskih novinskih naslova. Stoga je jedna od misija Ekonomskog laba predstavljanje zainteresiranim čitateljima koliko je svijet (a osobito Europa) danas povezan; koliko odluke koje se donose na jednom kraju svijeta (npr. FED-ove odluke o kamatnim stopama) utječu na stanje na drugom kraju (npr. na inflaciju u Hrvatskoj); koliko ima smisla monetarnom politikom podupirati ili ići u kontru fiskalnoj u velikoj monetarnoj uniji; je li činjenica da EU nije fiskalna unija dobra ili loša s obzirom da je europodručje monetarna unija, itd … Ove teme su naizgled nerazumljive „prosječnom čitatelju“, no zanimljivo je da je velik broj ljudi za njih zainteresiran. Dijelom je to tako zbog prirodnog poriva odnosno želje da shvatimo svijet oko sebe, da razumijemo što sve utječe na naše živote. Stoga se tek ulaskom u europodručje i Schengen – tom konačnom potvrdom pripadanja Hrvatske Europi – posao rasprava i tumačenja našao na pravom početku.

Posao o kojem je riječ treba smjestiti u širi kontekst. Umjesto životarenja na europskoj periferiji, koje je obilježilo najveći dio naše povijesti i predugo nas zadržalo u ulozi pukog povijesnog objekta ili izolirane enklave, Hrvatska se po prvi puta priključuje jezgri Europe kao ravnopravan subjekt. To znači da kao punopravan partner sjeda za stolove gdje se kreira politika, a to pak svakome od nas građana, tko je spreman tim procesima posvetiti malo pažnje, daje priliku da budemo informirani, da razumijemo šire procese, prilagođavamo im se, bolje anticipiramo, možda čak i utječemo na načine za koje se prethodne generacije Hrvata prije nisu uspjele izboriti.

P.S. Zainteresirani će ovdje pronaći opis mehanizma glasanja u Europskoj središnjoj banci

Kliknite na sliku za više informacija