Krivnja je moralni termin. Doprinos je tehnički termin. Što je, dakle, najviše doprinijelo visokoj inflaciji u 2022. godini, odnosno tko ju je ili što ju je skrivilo?
Tehnički termini ne plijene pažnju, pa su pisci medijskih naslova rezultate nekih preliminarnih analiza (koje su mogle biti i pogrešne ili pogrešno protumačene) interpretirali u kontekstu moralnog zgražanja nad ekonomskim procesima. Ubrzanje inflacije 2023. navodno je uglavnom nastalo zbog „utrke za profitom“. Barem u naslovu ovoga teksta koji kaže da je „napokon otkriveno tko je glavni krivac za inflaciju u Hrvatskoj“.
U pozadini priče su analize Europske središnje banke i HNB-a. Institucije su i prije objave prošlogodišnjh financijskih rezultata poduzetnika uz pomoć “metode deflatora” utvrdile daleko veći doprinos inflaciji uslijed rasta dobiti poduzeća (profitnih marži) nego uslijed rasta plaća i poreznih prihoda. Em analitički jake institucije, em neka sofisticirana metoda, pa tko to ne bi to uzeo zdravo za gotovo?
Međutim, svaka preliminarna procjena sadrži statističku pogrešku, a svaka analiza, i kada je statistička pogreška dovoljno mala, može sadržavati pogrešku tumačenja.
Kada je riječ o deflatorima u uvjetima visoke inflacije, desetljećima je poznato da oni uistinu mogu sadržavati značajnu statističku pogrešku zbog iznimnih kolebanja relativnih cijena do čega dolazi uslijed ubrzanja inflacije. Drugim riječima, inflaciju je teže točno izmjeriti kad je veća.
Osim toga, iz povezanog teksta dade se naslutiti da se analiza deflatora odnosi samo na domaću komponentu inflacije. U tekstu stoji i ovo: „U HNB-u pojašnjavaju da se rezultati odnose samo na domaću komponentu inflacije…“. To je prilično zbunjujuće: što bi to bila domaća komponenta inflacije – kao da je bez uvezene, i kao da ništa ne izvozimo, pa cjeokupno povećanje cijena plaćaju domaći potrošači?
BDP deflator koji je 2022. iznosio 8,5% reflektira ukupnu inflaciju koja je dobrim dijelom bila pod utjecajem uvezene inflacije, a ne samo neku čistu, hipotetičku domaću komponentu. Statistički gledano, BDP jest domaća proizvodnja, no to ne znači da su vrijednosti (cijene) pojedinih komponenti BDP-a čiste domaće cijene u uzročno-posljedičnom smislu (kao da su razlozi rasta cijena koje utječu na deflator BDP-a isključivo “domaći”). Tu se malo brka makroekonomsko knjigovodstvo s objašnjenjem ponašanja gospodarstva.
Ključ prošlogodišnje inflacije je, kao što znamo, bio prvenstveno u rastu cijena energenata i inputa koje uglavnom uvozimo, a to se u metodi deflatora ne vidi. BDP deflator također reflektira inflaciju izvoznih cijena koje plaćaju kupci iz drugih država. Drugim riječima, metodom deflatora ne mogu se analizirati odrednice inflacije.
Stoga ovako, na prvu, ni stručnjacima a kamoli prosječnim konzumentima medijskog sadržaja nije jasno gdje je u ovoj priči nestala uvezena inflacija, tj. koliko je ona prema metodi deflatora BDP-a, koja nije metoda za identifikaciju uzročnosti, mogla ostati “skrivena” u tri prikazane “domaće” komponente. To je klasičan problem interpretacije analize, čak i ako su ulazni statistički podaci točni.
Uglavnom, na početku ove godine, kada su se komunicirale prve procjene uzroka prošlogodišnje inflacije, sve je bilo prilično zbunjujuće, pa se i ne sjećam da su ozbiljni ekonomisti izvan službenih institucija pridali neku posebnu pažnju spomenutoj analizi i njezinim medijskim odjecima.
Koliko mi je poznato, HNB osim jednog grafikona nije objavio detaljnu analizu determinanti inflacije uz pomoć deflatora iz koje bi se mogli vidjeti ulazni podaci i metodološka kutija kroz koju su provučeni da se dobije spomenuti rezultat. Također, nitko nije objavio ozbiljno stručno preispitivanje službenih deflatora u uvjetima rastuće inflacije – ono što radi DZS uzima se zdravo za gotovo. Tako je u prezentacijama dužnosnika cirkulirao gornji grafikon koji u ovoj prezentaciji guvernera možete pronaći na slajdu broj 15, a koji je pobudio veliku pažnju kao i spomenutu interpretaciju da iza inflacije stoji utrka za profitom (domaćih poduzeća).
Da stvari nisu baš jasne svjedoče nedavno objavljeni podaci iz godišnjih financijskih izvještaja poduzetnika za prošlu godinu. Naime, ako je doprinos rasta (jediničnih) profitnih marži inflaciji uistinu bio nekoliko puta veći od doprinosa rasta plaća i poreznih davanja, kao što sugerira sporni grafikon, očekivali bismo da je prošle godine ostvaren puno veći rast dobiti poduzeća od rasta ostalih bitnih financijskih parametara kao što su poslovni prihodi, troškovi rada i druge troškovne komponente. Međutim, prema podacima FINA-e koji pružaju uvid u agregatne brojke za sve poduzetnike, kretanja komponenti bila su prilično ujednačena (ovdje govorim o nominalnim vrijednostima):
- Dobit prije oporezivanja umanjena za gubitak rasla je po stopi od 7,7% u odnosu na 2021. godinu (samo dobit dobitaša bez umanjenja za gubitak gubitaša 20,9%). Inače, dobit prije oporezivanja čini svega 5,8% ukupnog prihoda od prodaje hrvatskih poduzetnika.
- Materijalni troškovi rasli su po stopi od 28,7%.
- Troškovi rada rasli su po stopi 13,7%.
- Ostali troškovi rasli su po stopi od 24%, itd.
Naravno, situacije se razlikuju od grane do grane odnosno od tržišta do tržišta, a promjene odnosa cijena u uvjetima rastuće inflacije mogu dovesti do bitno različitih zaključaka kada se napravi kalkulacija jediničnog doprinosa pojedine komponente koja otklanja utjecaj realnog rasta.
Nemam resursa (vremena) da izračunam točnu dekompoziciju doprinosa pojedinih komponenti inflaciji. Na koncu, to nije moj posao. Na meni je da javno iskažem sumnju ako mi sa stručne strane nešto nije jasno.
Nad naslovima i nadnaslovima koje smišljaju ljudi koji su plaćeni da privuku pažnju publike u digitalnom prostoru ne treba plakati, jer će kvaliteta analiza (i njihovog predstavljanja) od strane nadležnih institucija uvijek moći ograničiti prostor za igru naslova. Institucije su tu da preispitaju analize, objave i objasne rezultate kao i metodologije uz čiju pomoć dolaze do svojih rezultata. Drugim riječima, neka institucije rade svoj posao. Kroz to će možda opovrgnuti i sumnju iskazanu u ovom tekstu i konačno dokazati da su inflaciju 2022. najvećim dijelom uzrokovale (“krive su”) profitne marže domaćih poduzeća. Mislim da će u ozbiljnom postupku takvog dokazivanja naići na ozbiljne poteškoće.
I nemojte kriviti novinare i medije kada prenesu nešto što im se čini zanimljivo, a možda i istinito jer dolazi od autoriteta s velikim kapacitetima i odgovornostima. Prvo treba ispitati je li nešto “bombastično” dobro izračunato, a ako jest, onda treba ispitati kako je protumačeno i komunicirano, prije svega od strane onih koji su informaciju plasirali s pečatom stručnog autoriteta.