Brži oporavak gospodarstva SAD-a od gospodarstva EU stavio je tamošnje kreatore monetarne politike pred dilemu kada i kako zaoštriti monetarnu politiku da se inflacija ne otme kontroli. Federalni odbor za operacije na otvorenom tržištu (FOMC) Banke federalnih rezervi (FED-a) sastaje se 15.-og i 16.-og idući tjedan. Postavlja se pitanje hoće li FOMC sukladno dosadašnjim najavama ostati hladan na statistiku o cijenama, ili bi sastanak mogao ostati zapamćen po početku priče o stezanju monetarne politike. Nitko ne očekuje iznenađenje koje bi bilo više od puke priče, no i priče mogu uzbuditi tržišta.
Teško je ostati hladan kada inflacija prijeđe 4% na godinu, kao u travnju u SAD-u. Kada sutra bude objavljena inflacija za svibanj, mnogi spekuliraju s još težim okvirom za donošenje odluka ako se brojka približi 5%. Uz to, početkom tjedna objavljena je FED-ova Beige Book – pregled „priča s terena“ o stanju u gospodarstvu. Beige Book je protuteža službenim statistikama i makroekonometrijskim modelima kojima se služe centralni bankari, a svrha joj javno predstaviti „narative iz života“ korporacija uključenih u pregled. Knjiga je ovoga puta prožeta zapažanjima o nedostatku radnika, pritiscima na rast plaća i problemima u nabavi ključnih inputa koje su menadžeri nabave spremni platiti suhim zlatom.
S druge, ili bolje rečeno, s gornje strane, političari (više nego bankari) u vrhu FED-a nisu skloni prebrzo odustati od svoje teorije da je inflacija samo privremena pojava. Oni osim inflacije pažljivo motre i gospodarski rast koji, prema novoj FED-ovoj doktrini, više ne predstavlja samo broj, nego se gleda i inkluzivnost – proširenost rasta zaposlenosti na različite dobne i rasne skupine. Kada se tome doda činjenica da FED više ne cilja inflaciju od 2%, nego oko 2% (pri čemu nije jasno u kojem se razdoblju računa tih prosječnih 2%), nemali broj promatrača ne isključuje da će FOMC ipak pričekati kraj ljeta za početak rasprave o stezanju monetarne politike.
Europa kaska za SAD-om, što se najbolje vidi iz podataka o razini gospodarske aktivnosti u odnosu na isto razdoblje (prvo tromjesečje) prošle godine. Amerika je 2,4% u plusu, što u Europi postižu samo Irska (12,8% što treba uzeti s rezervom s obzirom na utjecaj dobiti globalnih IT korporacija koje tamo imaju svoje europske operacije) i Estonija (5%). U malom plusu su još i Francuska, Luksemburg, Slovenija i Slovačka, no ukupno gledano, EU je predvođena Njemačkom (-3,1%) u minusu od 1,8%. Hrvatska s -0,7% uopće ne stoji loše zahvaljujući spektakularnom rastu u prvom tromjesečju u odnosu na zadnje tromjesečje prošle godine, no kada se sve zbroji, očito je da je rast u EU nakon pandemije još uvijek uspavan, pa su inflacijski pritisci i dalje puno slabiji nego u SAD-u.
Stigli su i preliminarni podaci o inflaciji u europodručju koja je u svibnju dostigla 2%, što je barem upola manje nego u SAD-u i u skladu s deklariranim inflacijskim ciljem ECB-a (iako je to manje bitno budući da i prijelaz 2% nikoga ne bi odveć uzbudio – ako se igdje inflacija čini prolaznim fenomenom, onda je to u europodručju gdje je stopa nezaposlenosti i dalje tvrdokorna na oko 8%). Dakle, Europljanima preostaje pažljivo pratiti aktualnu američku raspravu o monetarnoj politici koja tek najavljuje europsku raspravu koja će uslijediti s nekoliko mjeseci zakašnjenja kada, nadajmo se, europske statistike BDP-a i tržišta rada postanu podjednako napete kao aktualne u Americi.
A rasprava je tamo doista oštra. Najzanimljivija se odvija između bankarskih glavnih ekonomista. Dok šampion Wall Streeta Goldman Sachs smiruje stvari i nimalo skriveno umanjuje inflacijske opasnosti očekivano igrajući na kartu monetarne put opcije koja limitira eventualne gubitke na tržištu kapitala (to je tipično američka igra), glavni ekonomist Deutsche Bank Folkerts-Landau diže paniku nazivajući buđenje inflacije „vremenskom bombom“ (to je tipično njemačka igra). U financijskom smislu radi se o „sukobu civilizacija“ – o dva posve različita uvjerenja o tome što inflacija radi u gospodarstvu. Američko historijsko iskustvo govori da se svaka inflacija kada postane štetna može ukrotiti, dok njemačko historijsko iskustvo u inflaciji vidi duha koji, jednom kad izađe iz boce, može započeti svoje nekontrolirano širenje. Folkerts-Landau priznaje da će rast i uz inflaciju biti robustan ove i sljedeće godine, no po njemu bi povećana inflacija mogla „ubiti“ brži rast već 2023.
Time se zapravo tek priprema teren za europsku raspravu o ovoj temi koja još nije započela. No jednom kada počne, bit će puno oštrija nego na inflacijski benevolentnom tlu Amerike. Ne samo zbog povijesti europskih hiperinflacija, nego prije svega zbog razlika u političkom ustroju. Veća inflacija uvijek u sebi krije (i) preraspodjelu koja nije vidljiva na prvi pogled. Amerikance uopće ne brine da li zbog inflacije bolje prolazi New York, Florida ili Wyoming, sve je to jedna zemlja. Europljane itekako brine tko kako prolazi i da li se ispod radara provlači neka preraspodjela među državama. Zbog toga će europska rasprava o inflaciji sigurno biti žešća od američke.
To nije ništa novo pod suncem. Razlika između sjevera i juga u Europi postoji oduvijek. Inflaciji skloniji jug u jednom je trenutku pokušao posuditi kredibilitet niske inflacije sa sjevera (iz Njemačke) i tako je nastao euro. Sada će jug gurati cijelu eurozonu ka većoj toleranciji prema inflaciji (Lagarde je i službeno započela s postupkom revizije inflacijskog cilja čiji se rezultat očekuje u rujnu – zašto baš u mjesecu njemačkih parlamentarnih izbora), a Nijemci će se, kao što Folkerts-Landau najavljuje, tome opirati. No pritom ne treba očekivati nikakve drame i raspade (iako se treba kladiti u neke ostavke kojima su Nijemci oduvijek skloni i zapaljive naslove u novinama), jer ravnoteža interesa upućuje na ravnotežu u pogledu ciljane inflacije ECB-a. Nijemci će radije prihvatiti reviziju inflacijskog cilja ECB-a nego da ostanu bez europodručja, jer u slučaju raspada nova bi marka dramatično aprecirala, a sigurno je da to nitko u Berlinu ne želi. O političkim posljedicama da i ne govorimo.
Treba kupiti kokice jer bit će doista vrlo, vrlo zanimljivo. Amerika je tek uvod.
Samo na Ekonomskog labu možete pratiti dubinske analize aktualnog inflacijskog procesa:
I investitori sve više vjeruju u prolazni karakter inflacije
Inflacija još jednom: Jerome, nikako ne spuštaj kočnicu sa okidača