Podaci o inflaciji u Hrvatskoj i EU za rujan, objavljeni ranije ovoga tjedna, pod medijskim terorom Agrokora nekako su prošli ispod radara. Međutim, vrijedi zabilježiti tri stvari:
- Iako je godišnja inflacija u euro području (1,5%) ostala nepromijenjena, u EU je nešto veća (1,8%) i približava se granici od 2% u odnosu na isti mjesec prošle godine. Samo deset država članica ima nižu inflaciju od prosjeka za europodručje.
- Harmonizirani indeks cijena potrošača u Hrvatskoj (Eurostatova definicija) bilježio je rast od 1,6% u rujnu ove u odnosu na rujan prošle godine, što je više nego prethodnih mjeseci. Podatak za Hrvatsku smjestio se između prosjeka euro područja i EU.
- Slika pokazuje da su promjene cijena veoma neujednačene. Prema lokalnoj, a ne Eurostatovoj definicij indeksa potrošačkih cijena, prosjek je rastao 1,4%, ali su cijene hrane rasle za čak 3,5% (rujan naspram rujna 2016.).
Izvor: DZS
Uz ove podatke se vežu dva ključna pitanja: (1) vide li se neki inflacijski pritisci koji bi mogli provocirati ECB na podizanje kamatnih stopa brže nego što se sada očekuje (sada se ne očekuje do daljnjega, do duboko u 2018.) i (2) je li uzrok rasta cijena razbuđena potražnja ili se radi o nekom troškovnom šoku koji djeluje na strani ponude?
Pitanja su usko povezana. Ako nema naznaka povlačenja cijena prema gore preko učinka oživljenje potražnje i ako se rast cijena može objasniti događanjima na strani ponude, centralni bankari bit će mnogo mirniji nego u suprotnom slučaju. Pitanje, dakle, glasi: događa li se sa cijenama hrane na svjetskoj razini nešto neobično što može objasniti toliku razliku između kretanja cijena hrane i cijena drugih roba i usluga?
Događa se. FAO globalni indeks cijena hrane bio je 4,3% viši u rujnu ove u odnosu na rujan prošle godine. Naravno, ne možemo znati je li na globalnoj razini riječ o učincima potražnje ili ponude, no za malu zemlju poput Hrvatske u svakom se slučaju radi o uvezenoj, a to znači primarno troškovnoj inflaciji. Udar narasle potražnje vidljiv je samo kod cijena hotela i restorana, što ne predstavlja značajan dio potrošačke košarice.
Može se zaključiti da kolebanja inflacije trenutno ne zavise o domaćoj potražnji koliko o stanju na svjetskom tržištu (hrana). To je važno i za Agrokor koji ima razvijenu proizvodnju hrane. Postavlja se pitanje može li uočeni trend rasta relativnih cijena pogodovati vrijednosti proizvodnog dijela kompanije?