Gungula oko covid-potvrda potpuno je preuzela primat (s razlogom), pa je gotovo nezapaženo prošla informacija o inflaciji koja je u listopadu iznosila 3,8% na godišnjoj razini (u odnosu na listopad 2020.), što je za 0,3 boda više od stope inflacije u rujnu.
Mogući razlog prolaska ove informacije ispod radara jest i činjenica da je podatak u skladu s očekivanjima, ne toliko različit od prethodnih podataka. Valjda se čeka da inflacija prijeđe 4% da bi netko taj podatak zalijepio na naslovnicu. Treba samo dočekati objavu podatka za studeni ili prosinac pa da se to desi.
Inflacija je proces koji ima mnogo lica. U ovom tekstu ćemo se zadržati na različitim statističkim interpretacijama istog podatka.
Inflacija se najčešće predstavlja kao u prvom paragrafu – kao odnos prosječne razine cijena u zadnjem izvještajnom mjesecu (u ovom slučaju listopadu) u odnosu na prosječnu razinu cijena iz istoga mjeseca prethodne godine. Međutim, takav prikaz inflacije skriva nekoliko važnih stvari:
- Puno je zanimljivije koliko su se cijene promijenile u zadnja dva mjeseca (recentno iskustvo), nego u odnosu na isto razdoblje prošle godine.
- Isto je tako zanimljivo promatrati koliko su se cijene promijenile u dugom roku, na primjer, u proteklih pet-šest godina, jer je očito da nije isto ako cijene svake godine narastu po 4% ili ako je oko 4% jednokratan i izniman inflacijski događaj.
- Inflacija je porast opće (prosječne) razine cijena, no neke cijene uvijek rastu brže od drugih, pa je jako zanimljivo promatrati koje cijene rastu brže.
Inflacija cijena roba i usluga koje ulaze u potrošačku košaricu je u listopadu u odnosu na rujan iznosila 1%. Prije nego što se uhvatimo za glavu nad podatkom da je 1% mjesečno, kada bi se nastavilo tako, jednako 12,7% na godišnjoj razini, moramo promotriti je li 1% inflacije u listopadu neobičan događaj, ili barem jednim dijelom ima sezonski karakter?
Od deset listopada u razdoblju 2011.-2020. u tri je zabilježen pad cijena u odnosu na rujan, a u sedam rast. U vrijeme gospodarskoga rasta 2016.-2020. cijene su u listopadu uvijek rasle po prosječnoj stopi od 0,2%. Najveća stopa je zabilježena 2019.: 0,4%. Prema tome, nešto veće cijene dođu s jeseni, osobito ako je na djelu gospodarski rast. Zbog prisutnosti sezonskih čimbenika nema smisla listopadskih 1% dizati na godišnju razinu, jer se takav tempo rasta cijena vjerojatno neće nastaviti. Međutim, 1% u listopadu očito je najveća listopadska mjesečna stopa rasta cijena u promatranom razdoblju.
Sada pogled usmjeravamo u prošlost. Drugi standardni način prikaza inflacije je promjena prosječne razine cijena u dosadašnjem dijelu ove godine u odnosu na isto razdoblje prošle godine. Ne gledamo samo godišnju inflaciju za jedan mjesec, nego godišnju inflaciju za prvih deset mjeseci ove u odnosu na prvih deset mjeseci prošle godine. Ta stopa inflacije je mnogo manja i iznosi 2%.
Zbunjujuće? Nimalo. Prvih deset mjeseci obuhvaća i prve mjesece ove godine kada je opća razina cijena bila znatno niža. Kretanje vidimo na slici: tek u ožujku ove godine cijene su se vratile na razinu iz ljeta 2019.! Razlog je kraj 2019. i razdoblje lockdowna 2020. Tada je došlo do snažne kontrakcije potražnje i cijena, a svemu je prethodio pad cijene nafte koja je počela padati još u prosincu 2019. prije izbijanja pandemije i povukla opću razinu cijena prema dolje.
Stoga dio ovogodišnje inflacije predstavlja tek povratak u normalu. To možemo i izračunati ako usporedimo cijene iz listopada 2021. s cijenama iz listopada 2019.: rast u dvije godine iznosi 3,7% ili 1,8% u prosjeku godišnje. To je i dalje niska inflacija, niža od ciljanog kriterija inflacije koji u europodručju iznosi 2% na godišnjoj razini.
Izvor: DZS
Statistička magija je u tome što pogled u prošlost ujedno može značiti pogled u budućnost. Na gornjoj slici vidimo razdoblja u ovoj godini kada su cijene brzo rasle. Osim listopada, to se desilo u ožujku i travnju, te u srpnju. Kada ti mjeseci sljedeće godine uđu u prošlogodišnju osnovicu za usporedbu, stopa godišnje inflacije za odgovarajuće mjesece 2022. automatski će biti niža zbog učinka povećane baze za usporedbu iz 2021. Naravno, uz druge faktore zadane; ako cijena nafte do sredine 2022. prijeđe 100 dolara za barel, priča će izgledati drugačije. No, nitko ne može dovoljno pouzdano predvidjeti gdje će biti cijena nafte sredinom sljedeće godine (mnogi mogu pogoditi).
Pogled možemo baciti još dalje u prošlost: gdje su se cijene u listopadu 2021. nalazile u usporedbi s prosječnom razinom cijena 2015.? Pitanje ćemo iskoristiti za prikaz promjena cijena najvažnijih skupina roba i usluga.
Ukupan porast opće razine cijena u šestogodišnjem razdoblju iznosio je svega 7,7%. To je jako malo za šest godina. U tom razdoblju prosječna neto plaća rasla je oko 27%, što znači da je realna rasla gotovo 20%. Pritom su najviše rasle cijene alkohola i duhana zbog većeg oporezivanja (trošarine), zatim restorana i hotela (oko 10% zbog rasta turističke potražnje), te odjeće i obuće (ne znam razlog). Cijene komunikacijskih usluga zabilježile su pad, vjerojatno zbog jačanja konkurencije i tehnološkog napretka.
*Uključuje i vodu i energente za kućanstva; **uključuje i opremu za kuću/stan i troškove održavanja.
Izvor: DZS
„Laži, proklete laži i statistika“, vole kazati ljudi kada se suoče s mnoštvom različitih podatkovnih tumačenja iste pojave. Međutim, u ovom tekstu smo pokazali da to nije baš tako. Parcijalne interpretacije mogu uzeti jedan od ponuđenih pogleda na inflaciju, no pojavu ćemo bolje shvatiti ako ju tumačimo iz različitih kuteva. Na taj način lakše poimamo sve njezine aspekte i na kraju donosimo bolji sud. Barem o prošlosti.