Postoje dva načina mjerenja inflacije. Jedno su cijene potrošača (ponderirani prosjek cijena 500-tinjak roba i usluga koje ulaze u reprezentativnu potrošačku košaricu), a drugo su cijene prozvođača industrijskih proizvoda. Dvije mjere inflacije prilično se razlikuju, a prva – cijene potrošača – privlači puno veću pažnju javnosti jer je bliža potrošačkom iskustvu građana.
Individualna iskustva jako se razlikuju od statističkog prosjeka ovisno o tome što kupujemo. Svi stalno kupujemo energente odnosno plaćamo troškove stanovanja i hranu, a većina nas nešto naručuje po kafićima pa smo skloni prema tome oblikovati svoju percepciju inflacije. Pri tome zaboravljamo da povremeno kupujemo i druge stvari (odjeću, obuću, uređaje…), a trošimo i korisne stvari koje izravno ne plaćamo (ulična rasvjeta) ili ih plaćamo debelo ispod cijene (usluge javnog obrazovanja i zdravstva). Premda i te stvari plaćamo kroz poreze i doprinose, gubitak neposredne veze između čina kupnje (i trošenja) i čina plaćanja dovodi do toga da se percepcija cijene (u ovom slučaju društvene cijene) gubi.
U tom miš-mašu kupnje, potrošnje, cijena i vrijednosti, često se gubi iz vida da postoji i inflacija za poduzetnike – porast cijena proizvodnih inputa. To se odnosi na kavu za kafiće, građevinski materijal za građevinare, papir za tiskare, metal za industrijske proizvođače, i slično. Dobra izravna mjera inflacije za poduzetnike ne postoji. O njoj se samo priča. Ranije spomenuti indeks cijena proizvođača bliži je inflaciji za poduzetnike, a ona je u travnju iznosila 21,9% ( u odnosu na travanj 2021.). No tu su tek iskustva različita, odnosno disperzija percepcije oko prosjeka proizvođačkih cijena mora da je iznimno široka, još šira nego percepcija rasta potrošačkih cijena. Zanimljivo je da su prema službenim podacima proizvođačke cijene bez energije rasle svega 7,9%. No loša je vijest da kada se proizvođačke cijene mjere u odnosu na prošli mjesec, u travnju naznaka usporavanja inflacije – nije bilo.
Iako statističke napore oko mjerenja cijena proizvođača treba respektirati (riječ je o više od 1,000 standardnih proizvoda s godišnjim prometom većim od 20 milijuna kuna koji se mjere kod 712 relevantnih poduzeća i obrta), temi inflacije za poduzetnike vratit ćemo se pri kraju teksta nakon što definiramo ključno pitanje koje je lakše definirati kroz perspektivu potrošača, a koje glasi: je li ciklus velikog rasta cijena pri kraju?
Da bismo mogli odgovoriti na to pitanje prvo moramo razlikovati inflaciju kako se ona najčešće predstavlja (rast prosječne odnosno opće razine cijena ili indeksa cijena u odnosu na isti mjesec prošle godine), od trenutne inflacije koju mjerimo rastom indeksa cijena u proteklih mjesec dana.
Naslovi u medijima vrištali su neki dan kada je Državni zavod za statistiku objavio da je harmonizirani indeks potrošačkih cijena u travnju bio 9,6% veći nego u travnju prošle godine. To je najveća stopa inflacije zabilježena od Hrvatskoj od listopada 1993. Sljedeća tablica kopirana je iz Priopćenja Državnog zavoda za statistiku i ona nam pruža različite poglede na istu pojavu:
- i nakon rasta od 9,6% od travnja 2021. do travnja 2022. cijene potrošača su bile tek oko 15% veće u odnosu na prosjek 2015. (jer su prije travnja 2021. vrlo malo rasle), a neke – poput cijena komunikacijskih usluga – u tom su razdoblju čak i pale, što znači da je prosječna inflacija u dugom roku i dalje niska (oko 2% na godinu),
- cijene u travnju 2022. jako su skočile u Hrvatskoj u odnosu na ožujak (2,7% je strašno puno za jedan mjesec), ali porast je osim kod hrane (2,4%) koncentriran u tri skupine – odjeća i obuća (7,7%, u čemu je velik dio sezonski efekt), stanovanje i energenti za kućanstva (jer je vlada malo „pustila“ cijene plina i struje) i – restorani i hoteli (jer restorani troše sve skuplju hranu, a hoteli na cijelom Mediteranu uzimaju zalet za predstojeću sezonu za koju su najave dobre, pa mogu).
Izvor: DZS
Iz prikazanih podataka ne možemo ništa zaključiti (osim da je inflacija dramatična i da je u travnju i dalje trajala), ali možemo naučiti da razlike između rasta cijena u zadnje vrijeme (zadnjih nekoliko tjedana) i rasta u odnosu na isto razdoblje prošle godine mogu biti dramatične.
Vratimo se sada ranije definiranoj (i neizmjerenoj) poduzetničkoj inflaciji. Teza koju želim testirati nije ni znanstvena ni statistička – kreće se u domeni percepcije, a ona glasi: poduzetnici percipiraju inflaciju cijena svojih inputa (u odnosu na isto razdoblje prošle godine) koja višestruko prelazi postotke koji su dosad spominjani u ovome tekstu, ali proteklih tjedana također percipiraju osjetno usporavanje ili čak stabilizaciju cijena.
Otkud to? (1) U SAD-u se stvari u gospodarstvu uvijek odvijaju brže i ranije nego u Europi, a tamo je inflacija u travnju (u odnosu na ožujak) bila najniža mjesečna inflacija otkako je ovaj inflacijski ciklus eskalirao najesen prošle godine, (2) cijene sirove nafte ugrubo su stabilne od sredine ožujka naovamo, (3) cijene mnogih ključnih materijala su stabilne ili u padu već nekoliko tjedana (npr. bakar, aluminij, nikal)
U komentarima jednog od mojih ranijih tekstova na ovu temu, na fejsbuku se spontano pokrenula rasprava u kojoj su sudjelovali mnogi poduzetnici koji su kratko zapisali svoja iskustva. Također, u čestim kontaktima s poduzetnicima i menadžerima naslušao sam se proteklih mjeseci raznih priča iz života . Sve one izlaze iz standardnog okvira poimanja inflacije i pričaju puno širu priču o gospodarskoj stvarnosti. Stoga evo nekoliko crtica iz života (bez navođenja imena ljudi i tvrtki) kao uvod koji će nas dovesti do ključnih pitanja na kraju teksta (a mogu poslužiti i kao edukacija za ljude koji inače ne sudjeluju u poduzetničkom životu):
Menadžer nabave u velikom industrijskom poduzeću: Imali smo diversificiranu nabavu naših komponenti iz Kine, SAD-a i Njemačke, a onda je prvo prestala nabava iz SAD-a zbog neke glupe Trumpove uredbe kojom je ograničen izvoz (bili smo kolateralna žrtva trgovačkog rata Amerike i Kine), zatim je zbog lockdowna i blokade u lukama stao kineski izvoz, i onda smo se svi odjednom okrenuli Nijemcima koji su udvostručili cijene i sada nam kažu da narudžbe mogu ispuniti s odgodom i s 50% naručenih količina.
Poduzetnik koji treba uslugu tiska: Papir je eksplodirao…zvali me iz tiskare da im do 1.4. odgovorim na ponudu jer kao tada će papir ići gore…a do 1.4. je navodno išao 120% od 2021.
Građevinski poduzetnik: Najveći problem je čelik, prije rata u Ukraijni cijena je bila cca 8 kn, sad je oko 13 kn. Trenutno je “stalo” tako da je barem lakše raditi kalkulacije.
Drugi građevinski poduzetnik: Dalje sve ide gore, na 20 stavaka, bar 2 do 4 na tjednoj bazi po 20/30 %, boje i lakovi su sada na redu, najvise uvozni. Primjećujem jedino da su dobavljači sa kojima ne radimo dosta aktivni zadnjih mjesec dana sa agresivnom ponudom. Ali odmah u startu drvlje i kamenje kao da sadasnji dobavljaci mozda nemaju robu, a oni kao mogu to riješiti. Ali cijena nije još išla dolje.
Poljoprivredni proizvođač: Jajca su i dalje po istoj cijeni, interesantno?! U trgovinama je cijena uglavnom ista već godinama. Zato se farme i zatvaraju a kokošinjci su rijetkost i ovdje kod nas na selu. Jeftinije je kupiti u trgovini nego uzgajati kokoši.
Sektor nepoznat: Skladišta su sada nakrcana materijalom koji je kupljen po višim cijenama.
Serijski poduzetnik: Reciklaža, kartonaža su otišli preko 100% u nepunih godinu dana i sada još pomalo rastu. Sirovine nema dovoljno. Neki dobavljaci su uveli postotak nadoknada, kojeg mijenjaju najmanje jednom mjesecno, jer ne stižu mijenjati cjenike.
Iskustva se dakle veoma razlikuju, pa ćemo ih pokušati još malo obogatiti jer se iz njih, bez uvida u službene statistike, iščitava stvarnost. Pokušajte stoga sekundu razmisliti o dva pitanja i upišite odgovore u komentarima ispod teksta na fejsbuku ili linkedinu. Ako sami niste poduzetnik, prenesite iskustvo poduzetnika koje poznajete, a koji su vam prenijeli svoja iskustva:
- Koliko su u odnosu na proljeće 2021. i u prosjeku približno rasle cijene materijalnih inputa (bez energenata, jer to znamo koliko je raslo) koje koristite u poduzeću?
- Primjećujete li proteklih tjedana promjenu trenda (usporavanje rasta cijena, stabillizaciju ili pad)?
Hvala!