U tekstu početkom mjeseca na Labu je komentirano povoljno stanje na američkom tržištu rada, ali i problematiziran doprinos Trumpove administracije promjenama: slika broja zaposlenih pokazuje izvanredno pravilan, linearan i rastući trend koji se nastavlja još iz vremena Obamine administracije.
Trumpovo vrijeme koje je počelo u veljači 2017. donijelo je tri mjere koje potencijalno imaju snažan učinak na rast: (1) porezna rasterećenja i povećanja fiskalnih izdataka su kombinacija koja može ubrzati rast u kratkom roku, (2) protekcionističke mjere mogu usporiti rast i (3) velika reforma poslovnih propisa (administrativna rasterećenja) može utjecati na brži rast.
Prema posljednjim podacima rast američkog gospodarstva se ubrzao na oko 4% godišnje. To je nešto što EU može samo sanjati. Stoga se postavlja pitanje što je uzrok ove spektakularne brojke.
Plan ili jahanje na valu
Ekonomisti su gotovo blizu konsenzusa da su protekcionističke mjere za sada relativno slabe i nisu još mogle utjecati na gospodarska kretanja, ni na pozitivan ni na negativan način. Postoji mogući utjecaj preko očekivanja (strah), no ne vidi se kako bi taj eventualni učinak mogao biti velik.
Mišljenja su nešto više podijeljena u pogledu Trumpove porezne reforme i fiskalnog stimulusa.
O tome se među američkim ekonomistima vodi intenzivna rasprava. Tekst Michaela Baronea u New York Postu naziva gospodarske rezultate Trumpove administracije ugodnim i neočekivanim iznenađenjem.
Obamin ekonomski savjetnik Jason Furman ističe da relativno brži rast nižih nadnica koji obećava smanjenje naraslih nejednakosti traje već treću godinu zaredom. To potvrđuje i portfolio manager Conor Sen koji naglašava najbrži rast nadnica najslabije obrazovanih radnika.
I stope nezaposlenosti mladih i manjina su na povijesnim minimumima. Takav razvoj događaja posve se uklapa u Trumpova predizborna obećanja namijenjenima ljudima s nižim dohocima izvan velikih urbanih centara liberalne Amerike kao što su New York i Los Angeles.
Dakle, slučajno, ili uz zasluge, Trump je u gospodarskom smislu uspio u dosadašnjem dijelu mandata.
Kraft: fiskalni stimulus s umjerenim djelovanjem
Raspravi se priključio i Evan Kraft s American University u Washington D.C.-u tekstom u The Hillu. Kraft je inače veliki poznavatelj stanja u Hrvatskoj s obzirom da je živio u Zagrebu dvadesetak godina prije povratka u SAD pred nekoliko godina. Najveći dio tog razdoblja proveo je kao savjetnik u sektoru istraživanja Hrvatske narodne banke.
Evo ukratko što je Kraft napisao u članku za The Hill:
Izvještaj o stanju na američkom tržištu rada za lipanj govori o povratku oko 600,000 ljudi na tržište. To je izvrstan rezultat. Rast je raširen u gotovo svim sektorima, osim u maloprodaji. Najvažnije je da se oporavlja radna snaga (rastu i zaposleni i nezaposleni, pri čemu prva skupina dugoročno brže raste). To znači da se popravlja udjel zaposlenih u ukupnoj populaciji i stopa aktivnosti. Taj pokazatelj je dugo zaostajao za vrijednostima koje su postignute prije Velike recesije, a sada se konačno bilježi povratak.
Kraft tumači da dugi ostanak ljudi izvan tržišta rada nakon kriznog udara 2008./09. objašnjava zašto su nadnice godinama sporo rasle. Pregovaračka moć radništva je oslabljena pa sve zavisi o tržištu rada, a kako je na tržištu cijelo vrijeme postojala skrivena nezaposlenost, prostor za rast plaća bio je skučen. Sada, smatra Kraft, treba očekivati brži rast plaća. Trump se odlučio na fiskalni poticaj pri vrhu poslovnog ciklusa i to će se odraziti i na tržište rada, ali i potaknuti FED na nastavak zaoštravanja monetarne politike.
Nije samo sreća u pitanju
Drugim riječima, kratkoročni efekti porezne reforme i fiskalnog stimulusa mogli bi biti odgovorni za ubrzanje rasta. No, u srednjem i dugom roku, restriktivne reakcije FED-a i neizvjesne reakcije na protekcionističke mjere mogu ohladiti rast.
Ekonomska analiza je notorno slaba u razdvajanju učinaka u kompleksnom sustavu. Za sada je veoma teško pouzdano reći koliko se rasta može objasniti naslijeđenim trendom (koji je vrlo čvrst kao što je pokazala slika u ovoj analizi), a koliko se može pripisati trima ključnim Trumpovim politikama u proteklih godinu i po dana mandata. Ipak, postoji osnova za vjerovanje da bi rast bio sporiji da nije bilo porezne reforme, fiskalnog stimulusa i velike reforme poslovnih propisa kojima su postignuta značajna administrativna rasterećenja.
Posljednji faktor se nikako ne smije zanemariti. Trump je proveo najpoznatiju mjeru među “doing business” tipom mjera, a ta je da svaki novi propis mora biti praćen ukidanjem dva stara. Pri tome troškovi propisa moraju biti razborito nadzirani i upravljani, naravno, s ciljem da bi bili smanjeni. Ta vrsta reformi posve je u skladu s američkim duhom skepse prema regulaciji. Mjera je lako prošla, široko je prihvaćenja i o njoj se zapravo najmanje priča. Možda je zato i efikasna.
Trumpa možete voljeti ili mrziti, ili vas može biti baš briga za njega. On donosi mnoge kontroverzne mjere, poput onih u međunarodnoj razmjeni. Međutim, nesporno je da s porezima i administrativnim troškovima postupa “prema udžbeniku”. I još jednom se pokazalo da te mjere – djeluju. Sušta suprotnost hrvatskom iskustvu. Fiskalna politika je na dugi rok kontroverzna jer nije praćena rezanjem rashoda nego širenjem deficita, no to je tema za neki novi tekst.