Izvješće američke Obavještajne zajednice Globalni trendovi 2040 naglasilo je među mnogim geopolitičkim rizicima i onaj vezan uz eroziju demokracije u svijetu. Među unutarnjim faktorima erozije ističe se nepovjerenje javnosti u elite (primjerice zbog imigracije), što je dovelo do uspona neliberalnih lidera koji potkopavaju demokratske norme, institucije i građanske slobode. U novim demokracijama, koje su bile u tranziciji iz autoritarnih režima, javljaju se demokratska stagnacija, slabljenje institucionalnih kapaciteta države i vladavine prava, korupcija i krhka tolerancija prema opoziciji. Među vanjskim faktorima erozije demokracije ističu se Kina i Rusija koje potkopavaju demokracije i podržavaju neliberalne režime. U povećanom se obujmu koriste širenjem dezinformacija i manipulacijama digitalnih informacija. Izvješće sadrži više mogućih scenarija za budućnost među kojima se ističu konkurentska koegzistencija (Competitive Coexistence) SAD-a i Kine kao glavnih geopolitičkih rivala, no moguća je renesansa demokracija (Renaissance of Democracies) pod vodstvom SAD-a i saveznika iz Europske unije, UK i drugih demokratskih zemalja.
Izvor: National Intelligence Council, 2021
Navedeni okvir bitan je za razumijevanje aktualnog geopolitičkog konteksta koji izravno određuje sudbinu institucija diljem svijeta. Dok su zapadne demokracije imale priliku za svoju izgradnju kroz transatlantski odnosno tzv. liberalni međunarodni poredak (Liberal International Order), u okviru kojega su nastali Europska unija (EU) i NATO, većina zemalja suočavala se s raznim oblicima autoritarnih režima.
Shodno tome okviru, sustav kojemu pripadamo temeljem institucionalnog i vrijednosnog okvira euroatlantske integracije (EU & NATO), zadan je geopolitičkim okolnostima i nizom procesa koji su dali bitne inpute za blagodati koje uživamo.
Premda su česte površne predodžbe kako je demokracija tek apstraktan misaoni pojam, pa je jednostavnije reći da u praksi ne postoji, postoji nekoliko organizacija koje se koriste politološki utemeljenim načelima i metodologijama za mjerenje razine demokracije u pojedinim zemljama, o čemu će biti više riječi u nastavku kako bismo mogli bolje procijeniti jesu li, i ako jesu, kako su demokracije ugrožene.
Indeks demokracije i kategorije vladavine
Jedna od takvih organizacija je Economist Intelligence Unit koji od 2006. godine objavljuje Indeks demokracije (Democracy Index) koji mjeri izborne procese i pluralizam, funkcioniranje države, političku participaciju, demokratsku političku kulturu i građanske slobode. Ukupan rezultat mjerenja predstavlja prosjek navedenih pet kategorija javnih politika, a skor se kreće od 0.00 do 10.00 (odnosno od 0 do 100%). Metodologija mjerenja demokracije objašnjena je u prilogu, obzirom da sadrži niz detalja koji su vrlo bitni za cjelovito razumijevanje složenosti demokratskog sustava, daleko iznad tek površnih predodžbi i predrasuda.
Na temelju skora zemlje se svrstavaju u četiri kategorije političke vladavine:
- Pune demokracije (Full democracies) su zemlje koje poštuju građanske slobode čak i na razini političke kulture, a problemi demokratske vladavine su ograničeni. Mediji su neovisni i raznoliki. Pravosuđe je neovisno, a sudske odluke se provode.
Poredak na ljestvici punih demokracija predvode Norveška, Island i Švedska koje imaju potpuni skor (10.00) u području političke kulture i gotovo potpuni skor građanskih sloboda (9.12-9.41). Nakon Novog Zelanda i Kanade slijede ostale nordijske zemlje: Finska i Danska. Dakle, svih pet nordijskih zemalja nalazi se među deset najvećih liberalnih demokracija. Krug deset vodećih liberalnih demokracija zatvaraju Irska, Australija i Nizozemska. Zemlje koje ozbiljno konkuriraju na ulazak u TOP 10 su Tajvan, Švicarska, Luksemburg i Njemačka (8.67-8.94).
Dakle, geografski se najveće demokracije nalaze na sjevernom dijelu transatlantskog svijeta (Sjeverna Amerika i Europa) te u smjeru prema središnjem dijelu koji podvlači relativno snažnu crtu prema južnim i istočnim dijelovima. Pritom postoje dvije linije razdvajanja: 1. anglo-američki dio Sjeverne Amerike prema latino-američkom dijelu (koji počinje s Meksikom) i 2. Srednja Europe od Južne Europe (pogotovo Švicarske u odnosu na Italiju), Jugoistočne Europe (Slovenije i eventualno Hrvatske u odnosu na Zapadni Balkan), Istočne Europe (pogotovo u odnosu na Poljsku i Mađarsku). Te linije razdvajaju različite stupnjeve razvijenosti političkih institucija, neovisno o njihovim formalnim demokratskim karakteristikama. S jedne strane su razvijene demokracije, a s druge strane su demokracije koje su još u tranziciji, s više ili manje deficita u svojem razvoju. U pitanju su institucije, ali u pozadini su kulturne vrijednosti i mentaliteti koji nisu isti, a određuju dugoročnu sudbinu svake nacije.
Poljska se u ovoj kategoriji ističe kao zemlja koja od 2015. bilježi pad demokracije (sa 7.47 2014. na 6.85. 2020., što je vezano uz euro skeptičnu socijalno-konzervativnu vladu koja je došla na vlast 2015., u odnosu na prijašnju liberalno-konzervativnu proeuropsku vladu. Najveći su deficiti te zemlje u području funkcioniranja države i političke kulture. Sličan je trend od 2010. prisutan i u Mađarskoj.
U regiji Azija i Australazija, skor viši od 8.00 (kao pune demokracije), imaju samo Novi Zeland, Australija, Tajvan, Japan i Južna Koreja. Pritom je Tajvan praktički izjednačen s Australijom, a nije daleko niti od Novog Zelanda. Ujedno, Tajvan predvodi cijelu navedenu regiju u području funkcionalnosti vlade i države (9.64), te je s Novim Zelandom i Australijom izjednačen (na 9.71) po visokim građanskim slobodama.
Dok je Tajvan postao puna demokracija, suočavat će se velikim rizikom. U svojem izvješću Annual Threat Assessment (iz 2021.) američka Obavještajna zajednica ukazuje na rizik od kineskog potkopavanja tajvanske demokracije i pritiska za ujedinjenje s Kinom, uz osudu tajvanske suradnje sa SAD-om. Dakle, u toj je regiji jasna linija razdvajanja između male zemlje koja radi na jačanju slobode i velike totalitarne sile, a udaljene su tek nešto više od sto kilometara.
- Manjkave demokracije (Flawed democracies) imaju slobodne izbore i temeljne građanske slobode, ali nedovoljno razvijenu političku kulturu i demokratsko upravljanje.
U ovoj kategoriji nalaze se Francuska i SAD (uz realnu mogućnost povratka u kategoriju punih demokracija obzirom da su za 7.99 i 7.92 vrlo blizu 8.00), i to zbog određenih aktualnih manjkavosti političke kulture. Primjerice, izvješće navodi kako je SAD u ovoj kategoriji od 2016. godine, zbog erozije javnog povjerenja u institucije, što je bilo u vezi s pobjedom Donalda Trumpa. Zbog vrlo visokog rezultata oko 8.00 ove dvije zemlje samo se statistički mogu svrstati u kategoriju manjkavih demokracija.
U ovu kategoriju uvelike ulaze zemlje Istočne Europe, Latinske Amerike i Azije. Primjerice, u zemljama Istočne Europe je regionalni indeks tijekom 2006.-2020. blago pao s 5.76 na 5.36 te prati kretanje globalnog prosjeka kojeg čuvaju Sjeverna Amerika i Zapadna Europa (koja uključuje europski sjever). Estonija je jedina zemlja u toj regiji koja sa 7.84 blizu prelaska u kategoriju punih demokracija, a ne smatra se tek slučajno nordijskom zemljom. Pritom Estonija predvodi istok Europe prema funkcionalnosti države, dok je iza Češke samo po razini političke kulture i iza Litve samo po razini građanskih sloboda. Dok je Estonija relativno visoko u građanskim slobodama, ima određeni manjak političke participacije i kulture koji može biti vezan uz pitanje ruske manjine u toj zemlji, koje ima i geopolitičku dimenziju.
Samo pet zemalja u toj regiji prelazi 7.00 (baltičke zemlje te Češka i Slovenija). Hrvatska se u regiji Istočne Europe među manjkavim demokracijama nalazi na desetom mjestu, između Mađarske i Rumunjske. Dok je izborna demokracija prednost Hrvatske, ključni manjak je ograničena demokratska politička kultura koja je s 4.38 na razini Bugarske, ali iznad Rumunjske, Srbije, BiH i Rusije, blago ispod prosjeka cijele regije, a daleko iza demokratski najrazvijenijih zemalja Istočne Europe. Manjkavosti tranzicijskih demokracija Istočne Europe uočava i američki Freedom House.
Može se vidjeti kako su baltičke zemlje (Estonija, Litva, Latvija) te Slovenija i Češka pobjednice političke (demokratske) tranzicije, ali ujedno su pobjednice i u ekonomskom smislu.. Dakle, jedan opći faktor uključuje drugi (politički i ekonomski razvoj) kako bi se ostvarili potencijali cjelovitog javnog menadžmenta.
Singapur je na donjoj granici ove kategorije sa 6.03. Takav je rezultat posljedica ograničenja izbornog procesa i političke participacije, dok su politička kultura, građanske slobode i pogotovo funkcioniranje države na razini manjkavih demokracija.
- Hibridni režimi (Hybrid regimes) imaju tek prividne izbore s mnogim izbornim prijevarama, represijom vlade nad opozicijom, raširenu korupciju i politički ovisno pravosuđe, te nisku razinu vladavine prava, participacije i političke kulture.
Primjeri hibridnih režima su države Zapadnog Balkana čiji su ozbiljni demokratski deficiti glavne prepreke euroatlantskim integracijama. U tom smislu, reforme koje EU i NATO očekuju od tih zemalja kako bi postale članice zahtijevaju da politički vođe i šire društvo po prvi put u povijesti odluče napustiti vrlo rizičan i dobro ukorijenjen masovni mentalitet koji ne vodi prema slobodi i prosperitetu. To je nasljeđe bivše Jugoslavije koja je geopolitički pomislila ‘profitirati’ od svoje ‘nesvrstanosti’, pa i ona nesvjesna jugo nostalgija vodi tu regiju u hibridnu turbulenciju između ograničenih i nejasnih euroatlantskih ambicija te rastućih autoritarnih utjecaja koji hrane dobro uhodane ideološke nijanse isključivog etničkog nacionalizma. Zato je izgradnja suvremenih nacija-država realno težak zadatak u takvim hibridnim režimima. Pritom je američki politolog Samuel Huntington u knjizi The Clash of Civilizations and the Remaking of World Order istaknuo kako je individualizam razlikovna oznaka Zapada.
- Autoritarni režimi (Authoritarian regimes) su oni u kojima ne postoji politički pluralizam, već se sustavno narušavaju građanske slobode i suspreže kritika, dok su mediji pod kontrolom države.
U takav krug zemalja spadaju primjerice Rusija, Kina, Venezuela, Kuba i velika većina zemalja Bliskog Istoka (osim Izraela).Jasna je poveznica između unutarnjih politika takvih režima s njihovim vanjskim politikama koje su usmjerene protiv zapadnih liberalnih demokracija.
Pritom bi se ova kategorija mogla dodatno razdijeliti na dvije potkategorije. U prvu bi kategoriju spadali autoritarni režimi, a u drugi totalitarni režimi. Razlika je u razinama narušavanja političkih i građanskih sloboda. Primjerice, Rusija ima izbore i višestranački parlament, premda su izbori nepošteni i postoji sustavna represija nad opozicijom. S druge strane, Kina nema izborni i višestranački sustav.
Bitno je uočiti kako postojanje višestranačkih izbora i sustava koji se temelji na volji (izborne) većine nije dovoljan uvjet da bi se zemlju smatralo (liberalnom) demokracijom. Takve su površne predodžbe vrlo raširene i često opravdavaju samo fasadne ‘demokratske’ sustave koji su u suštini autoritarni.
Democracy Index 2020
Izvor: Economist Intelligence Unit, 2020
Podaci Economist Intelligence Unit za 167 država jasno govore kako manje od desetine svjetskog stanovništva živi u punim demokracijama, a polovica živi pod nedemokratskim i autoritarnim režimima.
U odnosu na takvu sudbinu politički podijeljenog svijeta, Tajvan je ostvario napredak za dvadeset mjesta (s 31. na 11. mjesto u svijetu tijekom 2019.-2020.), prešavši u kategoriju punih demokracija. U izvješću se pritom navode reforme kojima je poboljšana transparentnost financiranja političkih stranaka, neovisnost pravosuđa od utjecaja vlade, visoka politička participacija na izborima i demokratska otpornost na kineski utjecaj. Dodatno se navodi kako se Tajvan uspješno nosio s COVID-19 pandemijom spriječivši velika ograničenja i zatvaranja, obzirom da je javnost iskazala veliki interes za suradnju sa zdravstvenim tijelima zbog usklađivanja s dobrovoljnim ograničenjima u pogledu socijalnog distanciranja i karantena. S druge strane, kao manjak se navodi nedostatak regulatornog tijela za zaštitu osobnih podataka, po uzoru na prakse iz demokratskih zemalja.
Utjecaj geopolitike na (ekonomski) razvoj
Premda je teško na (ekonomski) razvoj gledati samo kroz pokazatelje konkurentnosti i ekonomske slobode, metodologije za njihovo mjerenje u pozadini sadrže niz javnih politika i institucionalnih faktora koji su bitni za razumijevanje kako funkcioniraju demokracije. U knjizi Why Nations Fail, politološko-ekonomski dvojac Daron Accemoglu i James Robinson objašnjavaju da politički proces određuje ekonomske institucije i to kako različite institucije stvaraju različite poticaje. Osim što to dokazuju primjerima iz prakse, tako i ljestvice koje mjere razinu demokracije pokazuju kako su ekonomski vrlo razvijene zemlje one koje su vrlo razvijene demokracije i obratno.
Kada se pogledaju pokazatelji iz metodologija mjerenja ekonomske slobode (Fraser Institute i Heritage Foundation) i konkurentnost (WEF i IMD), povezanost konkurentnosti s razvijenošću demokracije vrlo je visoka, pogotovo kod pokazatelja koji govori o institucijama, odnosno političkoj vladavini, vladavini prava i javnom menadžmentu. U tom pogledu također je relevantna i geopolitika ekonomske slobode.
Od navedene korelacije odstupaju Singapur i Hong Kong. U kontekstu tih primjera, više okolnosti treba uzeti u obzir. Posebni eksperimenti vladavine na vrlo malim teritorijima ne predstavljaju dominantan geopolitički trend koji bi se postavio kao pravilo. Također, Singapur ima manje demokratski oblik vladavine koji gotovo niti jedna druga visoko konkurentna i ekonomski slobodna demokracija nije preuzela, unatoč nizu kvalitetnih elemenata u sustavu javnog menadžmenta odnosno upravljanja državom (governance). Vezano uz Hong Kong, isti je već dulje vrijeme formalno kineski, što se potvrdilo kroz ne tako davne manifestacije političke represije nad građanskim slobodama od strane kineskog totalitarnog režima. U tom pogledu, pokazatelji ekonomske slobode, sami po sebi, nisu dovoljan razlog za ekonomsku perspektivu, obzirom da geopolitički i institucionalni okvir imaju bitnu ulogu.
Zaključno
Ukoliko je cilj biti među (naj)boljima u političkim i ekonomskim slobodama, onda je važna i vanjska politika zemlje koja se odredi za takve opće ciljeve. Članstvo u euroatlantskim integracijama ionako mnogo govori o procesu prilagodbi koji se olako shvaća i trivijalizira. Ipak, rad na izgradnji demokratskih institucija u okviru euroatlantskih integracija nije samo stvar formalnog okvira i kriterija, već i dublje motivacije za izgradnjom snažne političke kulture, koja će biti dovoljno otporna na rastuće autoritarne utjecaje, koji se zavodljivo šire kroz populizam i dezinformacije. Zato metodologija na kojoj se temelji ovo izvješće sadrži i niz vrijednosnih faktora.
Europska unija predstavlja sustav vrijednosti i institucija koji nadilazi predodžbe da se radi samo o tržištu i fondovima. Niz je elemenata vrijednosno i institucionalno uključen kako bi današnja Europska unija bila jedan od rijetkih geopolitičkih faktora liberalne demokracije u svijetu. Pritom Unija sigurnosno ovisi o Sjevernoj Americi koja je također bitan faktor liberalne demokracije, a zato suštinski postoji i NATO savez. Da nema transatlantskog poretka i američki vođene sigurnosne arhitekture koja je ostvarena kroz Liberalni međunarodni poredak, a održava se kroz niz desetljeća, Europa bi, blago rečeno, živjela vrlo rizičnim načinom života kada je sloboda u pitanju. U odnosu na takav scenarij, Unija je ipak spašena, premda ima velike razlike u razinama demokratske razvijenosti kada se usporede sjeverne zemlje s nekim istočnim zemljama. Ta razlika potvrđuje činjenicu kako zajedničke institucije ne znače nužno zajedničku tradiciju i kulturu u smislu sustava vrijednosti (mentaliteta). Zato su društveni faktori presudni u oblikovanju institucija, odnosno okvira koji bitno utječe i na ekonomske procese, umjesto razdvajanja u posebno promatrane silose.
Izvješće ističe veliki napredak Tajvana, čiji je rezultat politički izrazito dalek od geografski vrlo bliske Kine. Slična bi se geopolitička usporedba mogla na karti raditi između Estonije i Rusije, Litve i Bjelorusije, SAD-a i Kube. Takvi odnosi na granici obrane slobode objašnjavaju već dobro poznate činjenice odnosno iskustva u međunarodnim odnosima, prema kojima se u značajnoj mjeri oblikuju vanjske politike. U konačnici, obavještajna služba Estonije dala je već dovoljno značajan izvještaj o aktualnim geopolitičkim rizicima koji dolaze iz autoritarnih zemalja, s kojima će se slobodni svijet i dalje nositi.
Vidi se povećani globalni rizik od klizanja u autoritarnost. Demokracije pritom nisu bitno oslabile na Zapadu, ali postoje zemlje koje pokazuju deficite i manjak otpornosti. Rizični vanjskopolitički utjecaji iz autoritarnih zemalja mogu biti poticaj za novo vodstvo kroz demokratsku renesansu Zapada i jačanje geopolitičke uloge transatlantskog svijeta, zajedno sa saveznicima iz Izraela, anglosaksonskih i malih istočnoazijskih zemalja.
PRILOG: Metodologija mjerenja demokracije prema Economist Intelligence Unit
- Izborni proces i pluralizam
Slobodni, pošteni i natjecateljski izbori među raznolikim opcijama i bez ograničavanja stranaka; odsutnost nepravilnost kod glasovanja i prebrojavanja glasova; jednake mogućnosti za političke kampanje; transparentno financiranje stranaka; jasno propisan i prihvaćen mehanizam prijenosa vlasti; sloboda udruživanja u stranke, političke i civilne organizacije te njihova sloboda od državne kontrole; realne perspektive opozicijskih stranaka za dolazak na vlast (više od sustava dviju dominantnih stranaka dok druge nemaju efektivne šanse); potencijalni pristup zaposlenju u javnoj upravi otvoren svim građanima.
- Funkcioniranje države
Izabrani predstavnici (zastupnici) slobodno odabiru javne politike; vrhovna uloga parlamenta u odnosu na vladu i sudstvo; djelotvoran sustav provjera i ravnoteža među granama podjele vlasti; sloboda vlade od utjecaja vojske i sigurnosnih službi; ministar obrane kao civilna (a ne vojna) osoba; odsutnost rizika od vojnog udara; strane sile i organizacije ne određuju javne politike i funkcije u državi; posebne gospodarske, religijske i ostale skupine nemaju značajnu moć u odnosu na demokratske institucije; dovoljan institucionalni mehanizmi za polaganje računa prema biračkom tijelu (građanima) u razdoblju između izbora; otvoreno i transparentno funkcioniranje institucija, uz javni pristup informacijama; odsutnost raširene korupcije; spremnost javne uprave na provedbu javnih politika vlade i parlamenta; mogućnost građana na slobodu odabira i kontrole nad svojim životima; javno povjerenje u vladu i stranke.
- Politička participacija
Visoka izlaznost birača na izborima; razumna razina političke autonomije etničkih, vjerskih i drugih manjina; udio žena u parlamentu; angažman i interes građana za politiku, uključujući i praćenje medija; udio članova političkih stranaka i organizacija u stanovništvu; spremnost građana na sudjelovanje u zakonitim (i nenasilnim) prosvjedima; razina pismenosti; promocija političke participacije od strane obrazovnog sustava i ostalih tijela.
- Demokratska politička kultura
Dovoljan društveni konsenzus i kohezija o stabilnoj i funkcionalnoj demokraciji; udio građana koji (ne) žele jakog vođu koji bi zaobilazio i zanemarivao parlament i izbore; udio građana koji preferiraju vladavinu vojske; udio građana koji preferiraju tehnokratsku vladu i donošenje političkih odluka od strane stručnjaka (u odnosu na demokratski legitimne predstavnike); udio građana koji smatra da demokracija nije dobra za održavanje javnog reda; udio građana koji (ne) smatra da se ekonomskim sustavom loše upravlja u okviru demokracije; udio građana koji podržavaju demokraciju kao najbolji oblik vladavine; snažna tradicija odvojenost crkve i države.
- Građanske slobode
Prisutnost slobodnih tiskanih i elektroničkih medija, uz pluralizam, odsutnost dominacije i koncentracije jednog ili dvoje privatnih vlasnika te odsutnost državne kontrole; postojanje slobode izražavanja i prosvjeda, uz jedino ograničenje u slučajevima poticanja na nasilje; odsutnost službenog uznemiravanja zagovornika stavova koji su u manjini i odsutnost restriktivnih propisa o kleveti koji bi susprezali slobodu izražavanja; prisutnost slobodnih i otvorenih rasprava o javnim problemima, uz razumnu različitost mišljenja i bez potrebe za autocenzurom; odsutnost političkih ograničenja pristupa internetu; sloboda profesionalnog i sindikalnog udruživanja; institucionalne mogućnosti da građani podnose peticije; odsutnost torture od strane države; razina neovisnosti pravosuđa od utjecaja vlade; razina vjerske tolerancije i slobode izražavanja vjere, uz odsutnost ograničenja na vjerske zajednice, uključujući ograničenja privatnih i javnih vjerskih službi te odsutnost osjećaja povrijeđenosti pojedinih vjerskih skupina od drugih unatoč formalnoj jednakosti; jednakost građana pred zakonom, bez favoriziranja pojedinih skupina i osoba; jamstvo osnovne sigurnosti građana, uz odsutnost raširenog kriminala; zaštita prava privatnog vlasništva i sloboda privatnih poduzetnika od nepoštenog utjecaja države; razina individualnih sloboda građana; udio građana koji smatraju da su temeljna ljudska prava zaštićena; odsutnost značajne diskriminacije na osnovi rase i vjerskog uvjerenja; razina u kojoj država priziva nove rizike i prijetnje kao izgovor za obuzdavanje građanskih sloboda.
Stavovi autora ne predstavljaju službene stavove institucije u kojoj je autor zaposlen