Razmišljam kako bi bilo dobro svake subote na Labu objaviti rubriku Jin i jang u kojoj bi dali pregled bitnih statističkih objava od prošlog tjedna, ali nemamo resurse za to. Subota nam je inače prazan dan što se tiče objava, no prošli tjedan nakupilo se toliko toga da bi bila šteta propustiti ovaj pregled šire slike. Pomoći će vam da na jednom mjestu pohvatate smisao informacijskih fragmenata koje ste u toku tjedna koji je na izmaku možda “pokupili” na razini naslova u glavnim medijima, ili ste čak neke bitne stvari i propustili (ili su ih mediji propustili prenijeti).
Inače bih to ostavio za nedjeljnu kolumnu Partibrejker, ali ona je već puna. Gotov je tekst Satnica pristupanja Hrvatske eurozoni kojim otvaram veliku seriju o skoroj (vjerojatnoj) konverziji valuta. Taj tekst mi je jako važan jer mislim da nitko nije detaljno objasnio glasački mehanizam u Eurosustavu (sustav središnjih banaka država koje koriste euro u čijem je vrhu Europska središnja banka). Tema “kako će Boris Vujčić glasati od siječnja” jednostavno je neodgodiva (i neodoljiva). Vidjet ćete, mehanizam glasovanja je “ludilo”, stoga navratite i sutra. A sada idemo na posao:
Fiskus
Závod za statistiku objavio je podatke o fiskalnom deficitu i javnom dugu za 2021. koji su bolji od očekivanja. Deficit od 2,9% BDP-a puno je manji od prosjeka EU. Kada deficit umanjimo za plaćene kamate iz proračuna (to se zove primarni deficit – iznosio je 1,3% BDP-a), ishod je još bolji od prosjeka EU. Zbog toga je i omjer javnog duga i BDP-a pao malo više nego što sam očekivao. Spustio se ispod 80% (sada je na 79,8%). To je dosta ispod prosjeka EU (vidi se na slici) ali je i dalje najviše u srednjoj i istočnoj EU. Mi smo uz Slovence i Mađare jedini “bedaci” u po novome trusnoj regiji, koji baš vole imati visok javni dug. Taj drugi dio – usporedba s drugim zemljama pojedinačno, ne vidi se na slici. Zato sam “ukrao” jednu sliku s Eurostata na kojoj možete vidjeti gdje smo u odnosu na druge zemlje članice. Neka nam je sa srećom.
BDP
Statističari su revidirali preliminarni podatak o rastu BDP-a tako da prošle godine nismo rasli po stopi od 10,4% nego 10,2%. To je svejedno druga najveća stopa rasta u EU 2021. Ispred nas je Irska koju ne volimo vidjeti u usporedbama ne jer smo zavidni, nego jer joj je rast BDP-a “nabrijan” procjenom rasta vrijednosti nematerijalnih ulaganja IT i farma kompanija koje tamo imaju sjedišta zbog niskih korporativnih poreza i engleskog jezika.
Eurostat je objavio još neke zgodne statistike nacionalnih računa pa sam pripremio prikaz realnog rasta po komponentama finalne uporabe BDP-a. Znali ste da je rast osobne potrošnje prošle godine bio “spektakl” (vidi visinu plavog dijela stupca 2021.), ali niste znali da su investicije i dalje “u banani” (ovaj mali sivi dio koji visi dolje u minus). To je i dobra i loša vijest. Loša je sama po sebi, a dobra je jer postoji ogromna rezerva rasta ako krenu i korporativne i državne investicije. Dio financiran iz europskog novca tek će krenuti jer birokraciji treba vremena da pripremi projekte i počne trošiti novac za investicije. Sjećamo se olakšanja kada su nam povlačenje sredstava iz Fonda solidarnosti za obnovu nakon potresa produžili do sredine 2023. Više od 5 milijardi kuna nam je skoro iscurilo kroz prste, što ne znači da neće i nakon produžetka trke hrvatskih javnosektorskih menadžera s vremenom.
Tržište rada
Tek tu rade i jin i jang. Broj zaposlenih (prema preliminarnim podacima) u ožujku je više od 2% veći nego u istom mjesecu prošle godine, a u usporedbi s predpandemijskom 2019., to je skoro 3% više. Good news! 
U tu skupinu vijesti spada i informacija da je prosječna plaća u veljači (isplaćena u ožujku) iznosila 7,452 kune. Nadomak smo tisuću eura ali ni euro nije više što je nekad bio. Jest da je prosječna plaća 1% veća nego mjesec ranije i čak 5,9% veća nego u istom mjesecu prošle godine, ali avaj, sada nastupa tamna strana (btw nikad mi u toj priči o jinu i jangu nije bilo jasno ono o muškoj i ženskoj, tamnoj i svijetloj strani, tko je tu good girl, a tko je bad guy): cijene (one) su rasle brže (7,3%, opet usko i usklađeno s europodručjem gdje je inflacija iznosila 7,4% u ožujku) tako da je realna prosječna plaća (koja mjeri prosječnu kupovnu moć) pala u godinu dana za 1,3%.
Travanj će isto biti “veseo” što se cijena tiče, pogotovo što je šangajski lockdown opet napravio dar-mar u međunarodnom transportu. Ne daju se Kinezi, oni se baš hoće uvaliti u recesiju. Objavili su BDP za prvo tromjesečje (4,8% godina na godinu što je za njihove standarde ispod očekivanja), a u drugom će ih lockdowni dodatno “zatući”, što u široj slici ne mora biti loše ako smanji globalnu potražnju za naftom (koju jako “drajva” Kina). Cijena se neko vrijeme kreće stabilno između 100 i 110 dolara za barel.
Prošli tjedan se inače dogodila važna stvar na tržištu prirodnog plina. Nakon dugotrajnog divljanja i vrhunca 18. travnja cijena se malo primirila. Tko zna na koliko dugo.
Upravo je eskalacija cijena plina glavni razlog divljanja cijena industrijskih proizvođača u Njemačkoj (+30,9% u odnosu na isti mjesec prošle godine). Ali, to nije sve. Spomenute disrupcije u lancima nabave okreću sve veći broj menadžera nabave prema Njemačkoj. Tamošnji giganti tipa Thyssen mogu proizvesti gotovo sve, ali pitanje je u kojem roku i po kojoj cijeni. Inputi se plaćaju zlatom (ok, figurativno, nismo još do toga došli) i sve u svemu – nije dobro (zvuči poznato?), pogotovo za industriju koja koristi sofisticirane inpute na bazi metala u proizvodnim procesima.
S druge strane Atlantika, guverner FED-a Powell najavio je dvokorak u povećanju kamatnih stopa u svibnju (čitaj: puna polovica postotnog boda), što gura obvezničke prinose prema gore. 10-godišnji UST yield se mota oko 2,9% i sve čekamo kad će probiti 3%. Tamo je zadnji puta bio, pazite sad – u listopadu 2018., ali to je trajalo manje od mjesec dana. Na toj razini se dulje držao pred gotovo 10 godina, 2013.. Valjda ne treba objašnjavati da to nije dobro za cijene imovina pa se i valuacije dionica na Wall Streetu malo ispuhuju kao što je Ivica Brkljača objasnio jučer (ako ste kojim slučajem propustili tu je poveznica).
I da je za jedan mjesec, a kamoli za jedan tjedan, bilo bi previše!