Fraza iz naslova uistinu je otrcana, a sad već ima i pomalo morbidan prizvuk, ali ako su je autori Bloomberga odlučili bez previše krzmanja koristiti, onda valjda možemo i mi, makar je još uvijek teško nazrijeti konkretne razmjere prehlade. Očito je da Kina opasno stenje pod teretom koronavirusa i prijeti scenarijem koji bi mogao ostatak svijeta odvući u recesiju. Ili barem na tu mogućnost ukazuje kretanje PMI indeksa (Purchasing Managers’ Index) za segment (prerađivačke) industrije, koji je već mjesecima ranije pokazivao ozbiljne znakove slabosti u Kini. U tom kontekstu brojka iz veljače neočekivana je samo utoliko što je veliki broj analitičara očekivao da će vlasti pribjeći agresivnijem masiranju podataka. Ako i jesu, to je sada u drugom planu, jer vrijednost indeksa na kraju veljače bila je tek nešto viša od 35, signalizirajući duboku krizu kineske industrije, očito uvjetovanu epidemijom koronavirusa i karantenama koje su uvjetovale masovnu obustavu proizvodnje.
Vrijednost ovog indeksa inače se kreće u rasponu od 0 do 100, pri čemu brojka 50 označava granicu između ekspanzije i kontrakcije, a najnovijih 35,7 najniža je vrijednost indeksa od kraja 2012. godine, od kada datira početak serije redovnih anketa na temelju kojih se kalkulira vrijednost indeksa mjereno kroz nekoliko komponenti (narudžbe, proizvodnja, zaposlenost, rokovi isporuke i zalihe).
Bilo kako bilo, brojke potvrđuju najgore strahove o drastičnom usporavanju gospodarskog rasta u Kini; PIMCO očekuje (i nije jedini!) negativan kineski rast u prvom kvartalu, što bi u konačnici moglo rezultati neuobičajeno skromnom stopom rasta od svega 3% u ovoj godini, što je upola manje od 6% koliko se očekivalo pred samo 2-3 mjeseca. Bilo bi posve iluzorno očekivati da se takva kontrakcija neće preliti na ostatak svijeta, a prema procjenama analitičara Goldman Sachsa, kontrakciju možemo očekivati i na globalnoj razini, i to u prva dva kvartala ove godine. Takav razvoj događaja, pogađate već, ponovo je smjestio monetarne vlasti u središte pozornosti (iako mnogi ističu da je ovo šok ponude na koji monetarna politika ne može imati utjecaj, op. ur.).
Za početak, energičan odgovor kineske središnje banke sasvim je izvjestan, vjerojatno u kombinaciji s nekakvim paketom stimulativnih mjera fiskalne politike. U ovom trenutku vjerojatno tek malobrojni dvoje u realizaciju tog scenarija koji će, barem u određenoj mjeri, djelovati poticajno i na financijska tržišta širom svijeta.
I dok je je cijela priča počela u Kini, investitori su sada očito fokusirani na opasnost od širenja epidemije svijetom, što nas dovodi do paradoksalne činjenice: kineski burzovni indeksi, barem kada je riječ o prva dva mjeseca ove godine, pretrpjeli su znatno manje gubitke od burzovnih indeksa razvijenih zemalja. Strah od pandemije potonje je gurnuo puno dublje u negativan teritorij, a izdržljivost kineskih ulagača (jer na one inozemne i dalje otpada tek manji dio aktivnosti na domaćem kineskom tržištu) doima se još fascinantnijom kada se ima u vidu šteta na tržištima roba, nastala uslijed evidentnog usporavanja gospodarskog rasta. Ilustracije radi, cijena barela WTI sirove nafte od početka godine smanjena je za čak četvrtinu, a dvoznamenkasti pad od početka godine bilježe i cijene obojenih metala, koje se (zbog raširene primjene u industriji i građevini) smatra relativno pouzdanim indikatorom ekonomske aktivnosti.
Istodobno, S&P 500 indeks je u samo tjedan dana izgubio na vrijednosti čak 11%, što je najgori rezultat na tjednoj razini još od financijske krize 2008. Sve to uz iznimno veliki obujam trgovine, što korekciji daje dodatnu težinu.
To nas dovodi do zanimljivih zbivanja na drugoj strani Atlantika, gdje su sve oči uprte u FED. Predsjednik Trump se (opet!) nije libio prozvati prvog čovjeka središnje banke, nanovo zazivajući smanjenje kamatnih stopa, a Jerome Powell je vrlo brzo odškrinuo vrata toj mogućnosti. Uz uobičajene fraze o „središnjoj banci koja pomno promatra aktualna zbivanja“, Powell je istaknuo kako „koronavirus predstavlja ozbiljan rizik po ekonomsku aktivnost“. Potonja izjava, podebljana viješću o prvom smrtnom slučaju od koronavirusa na američkom tlu, drastično je izmijenila očekivanja investitora.
Intenzitet naprasne promjene stavova investitora najlakše je ilustrirati podacima sa Chicago Mercantile Exchange – alat pod nazivom CME FedWatch koristi kretanje terminskih ugovora na kamatne stope kako bi kvantificirao vjerojatnost promjene ključnih kamatnih stopa. Drugim riječima, alat predstavlja kvantificirani izraz razmišljanja ulagača, a u ovoj priči nudi rijetko viđen preokret. Ako želite vidjeti pravu dramu, došli ste na pravo mjesto.
Priča počinje krajem prosinca, kada se vjerojatnost nepromijenjenih kamatnih stopa kao jednog od mogućih ishoda redovitog sastanka FOMC-a sredinom ožujka procjenjivala na čak 97%. Tome je prethodilo posljednje u nizu smanjenja kamatnih stopa (svedenih u raspon između 1,50% i 1,75% u studenome), čime je FED napokon eliminirao zaostatak za krivuljom, bitno snizivši tenzije na tržištima.
Nakon što je Wall Street skliznuo u korektivni mod, mogućnost smanjenja kamatnih stopa sve češće se pojavljivala u glavama investitora, što se jasno odražavalo i na konkretne brojke – vjerojatnost simbolične redukcije kamatnih stopa (za 25 baznih bodova) postupno je rasla, da bi pred kraj veljače dosegnula 58%, prometnuvši se u scenarij s najvećom vjerojatnošću. A onda, zadnjeg (radnog) dana veljače, vjerojatnost tog istog scenarija se doslovno istopila, spustivši se na tričavih – 5%!? Za to vrijeme, i vjerojatnost scenarija u kojem ključne kamatne stope ostaju nepromijenjena potpuno je – iščezla. Prazninu je popunio bitno drastičniji ishod, onaj u kojem bi FED smanjio kamatne stope za čak 50 baznih bodova.
Samo nekoliko dana ranije taj se rasplet činio primjerenijim kraju godine, na tragu očekivanja da bi usporavanje gospodarskog rasta moglo natjerati središnju banku na postupnu primjenu ekspanzivnije monetarne politike, no stvari su se doista drastično izmijenile. U ovom trenutku investitori najviše šanse daju scenariju koji podrazumijeva vrlo agresivno rezanje kamatnih stopa, za čak 100 baznih bodova (bps), što je identično prošlogodišnjem razvoju događaja koji je za Wall Street bio vrlo inspirativan osiguravši njegove nove vrhunce.
Navedeno znači da više nitko ne dvoji kako će FED i u ovoj godini biti prisiljen na redukciju kamatnih stopa, a jedina preostala nepoznanica je pitanje intenziteta.
Dramatično izmijenjena očekivanja ulagača na prvi pogled možda djeluju frapantno, ali nipošto ne treba podcijeniti razmjere panike i neizvjesnost koju pošast koronavirusa sije financijskim tržištima širom svijeta. Još početkom godine stopa prinosa na dvogodišnje američke državne obveznice kretala se oko 1,6%, a sada se cjelokupna krivulja prinosa, od najkraćih (2 godine) do najdužih (30 godina) rokova dospijeća ugurala ispod – 1,7%. Izvanredna situacija zahtijeva izvanredne mjere, a već za dva tjedna (ako ne i ranije) doznat ćemo u kojoj su mjeri kreatori američke monetarne politike uzdrmani najnovijim razvojem događaja. Na pouzdane procjene realnih šteta pričekat ćemo malo duže.