Gotovo sve skupine hrvatskog društva – radnici, investitori, poduzetnici – zadnjih su 8-9 godina prošli određenu katarzu tj. morali su podnijeti neku žrtvu i prilagoditi se kriznim okolnostima. Brojni poslodavci su se suočili s padom prometa i dobiti poduzeća (a što je u konačnici zbog manjeg posla vodilo ka nužnom otpuštanju zaposlenika ili čak i zatvaranju poduzeća); radnici su ostajali bez posla te su brojni bili primorani prekvalificirati se ili emigrirati u inozemstvo; investitori u hrvatsko gospodarstvo su u prosjeku relativno loše prošli u svim klasama imovine (od nekretnina, preko dionica do investicijskih fondova).
No, skupina koja je najmanje sklona preuzimanju rizika – štediše u bankama i štedionicama – je i u periodu Velike recesije, koja je u Hrvatskoj trajala punih 6 godina (2009.-2014), uspijevala ostvariti solidne prinose (kamate).
Ako pogledamo kretanje štednje u zadnjih 15 godina (slika 1), možemo primijetiti kako je štednja stanovništva u bankama porasla za gotovo 118 milijardi kuna (travanj 2002. – travanj 2017.). Izdvojivši samo period krize, vidimo da je štednja kućanstava u bankama i štedionicama narasla za velikih 41 milijardu kuna: na kraju 2008. godine štednja je iznosila 145 milijardi kn, a na kraju 2014. čak 186 milijardi kuna.
Napomena: Ukupna štednja kućanstva uključuje kunske oročene depozite kućanstva, kunske štedne depozite kućanstva, devizne oročene depozite kućanstva, devizne štedne depozite kućanstva te depozitni novac kućanstva.
Izvor: HNB, obrada: autor
Na slici 1 je također zanimljivo primijetiti kako se dugo 15-godišnje razdoblje snažnog rasta štednje može podijeliti u tri pod-razdoblja. Prvo je razdoblje visokog rasta štednje u vremenima prije krize kad je gospodarstvo bilo u fazi velike ekspanzije (štednja je znala dulje razdoblje rasti stopama po 15-ak posto godišnje). Drugo je razdoblje usporavanja godišnjih stopa rasta štednje nakon početka krize; ono traje do 2014./2015. Treće je razdoblje vrlo niskih stopa rasta (gotovo stagnacije), koje se događa zadnje 2-3 godine.
Ovakva kretanja se mogu objasniti: 1) fazama gospodarskog rasta kroz koje je prolazilo hrvatskog gospodarstvo, 2) tečajem kune prema euru (štednja se iskazuje u kunama, ali budući da građani većinom štede u eurima tako se s promjenom tečaja mijenja i štednja iskazana u kunama) i 3) kamatnim stopama koje banke plaćaju na štednju.
Postupno usporavanje rasta štednje u poodmakloj fazi krize nalazi se u očitoj korelaciji s kretanjem kamatnih stopa. Na slici 2 možemo vidjeti kako je zadnjih 5 godina izražen trend pada kamatnih stopa na sve vrste depozita.
Napomena: Novi poslovi su novoprimljeni depoziti u izvještajnom mjesecu, a definiraju se kao svaki novi ugovor između klijenta i izvještajne institucije. To znači da obuhvaćaju sve financijske ugovore kojima se prvi put utvrđuju kamatne stope na depozite i sve ponovne sporazume o uvjetima postojećih ugovora o depozitima. Kratkoročni depoziti jesu depoziti s izvornim dospijećem do i uključujući jednu godinu, a dugoročni depoziti jesu depoziti s izvornim dospijećem dužim od jedne godine.
Izvor: HNB, obrada: autor
Uzroke ovakvih kretanja treba tražiti u dvije ključne varijable. Prva je politika niskih kamatnih stopa, koju vode središnje banke diljem svijeta (što omogućuje jeftinije izvore sredstava bankama u inozemstvu), a prilično ekspanzivnu monetarnu politiku vodi i sama Hrvatska narodna banka. Druga ključna varijabla je činjenica da banke u Hrvatskoj zadnjih godina nemaju velike potrebe za privlačenjem nove štednje. Nastale su nove okolnosti u vidu izražene promjene preferencija stanovništva tj. znatnog opreza pri podizanju novih kredita. Od 2012. kućanstva se razdužuju i taj trend traje već punih 5 godina. Istodobno, kako je ranije prikazano, domaća štednja cijelo vrijeme raste, a kako je ona glavni izvor sredstava iz kojih banke plasiraju kredite, ovakav pad pasivnih kamatnih stopa logičan je ishod tih procesa.
Iako su kamatne stope na depozite u padu već dulje vrijeme, njihov utjecaj je od 2014. amortizirala deflacija – pad opće razine cijena (slika 3). Unatoč trendu pada kamatnih stopa, realna kamata (nominalna korigirana za inflaciju) kretala se znatno stabilnije tj. padala je sporije – a upravo je realni povrat taj koji bi trebao utjecati na odluke o strukturi portfelja.
Izvor: DZS, obrada: autor
Jasno se uočava da su od početka ove godine nastupile sasvim nove okolnosti: kamatne stope na depozite dodatno su pale i na povijesnim su minimumima, a istodobno se pojavila inflacija. Potrošačke cijene od početka godine rastu, a kako su prosječne kamatne stope na štednju niže od toga, štediše su suočene s negativnim realnim kamatnim stopama (slika 4).
Napomena: Realna kamatna stopa izračunata je kao zbroj nominalne kamatne stope na oročene depozite stanovništva i 3-mjesečnog pomičnog prosjeka inflacije y-o-y.
Izvor: DZS, HNB, obrada: autor
Tako dolazimo do centralnog problema ovoga rada: vidi li se u kretanju štednje i ukupne strukture imovinskog portfelja kućanstava trag ove neuobičajene pojave s negativnim realnim prinosima i što se može očekivati u budućnosti?
Na slici 5 možemo vidjeti kako se kretala struktura štednje kućanstava u posljednjih 10 godina. Jasno je uočljivo kako je u cijelom periodu trajanja recesije u Hrvatskoj oročena štednja snažno rasla, a neoročeni depoziti i depozitni novac su gotovo stagnirali. No, kad su pasivne kamatne stope već osjetno pale, započeo je trend koji traje do danas. Iako ukupna štednja i dalje raste, oročenih depozita je sve manje, a neoročenih sve više.
Izvor: HNB, obrada: autor
Na slijedećem prikazu možemo jasnije vidjeti „raslojavanje“ strukture štednje kućanstava – građani sve više izbjegavaju nova oročenja i zadržavaju štednju na transakcijskim i štednim računima.
Napomena: Prekonoćni depoziti dijele se na transakcijske račune i na štedne depozite. Transakcijski račun jest račun preko kojeg vlasnik računa u izvještajnoj instituciji plaća svoje obveze i preko kojeg naplaćuje svoja potraživanja. Štedni depoziti jesu depoziti koji nemaju unaprijed utvrđeni datum dospijeća ili otkazni rok.
Izvor: HNB, obrada: autor
Najvjerojatniji uzrok opisanih kretanja je taj što hrvatske štediše nisu navikle na ovako niske kamatne stope. Po isteku starih oročenja nove ne produžuju već sredstva ostavljaju na transakcijskim i štednim računima („bolje da mi je štednja stalno dostupna nego da je vežem uz sitnu kamatnu stopu od pola posto godišnje“).
Treba spomenuti i još jednu bitnu okolnost: uvođenje poreza na dohodak od kamata. Izmjenama Zakona o porezu na dohodak, od siječnja 2015. počeo se primjenjivati porez od 12 posto (plus prirez) na prihod od kamata. Isti se međutim ne obračunava na kamate do 0,5% godišnje po transakcijskim računima. Razumno je stoga zaključiti kako je i to potaklo dio štediša da presele dio oročene štednje u neoročenu.
Istodobno, imamo vrlo zanimljive promjene u ročnoj strukturi oročenih depozita: iako je oročenih depozita sve manje, njihova je ročnost sve dulja.
Izvor: HNB, obrada: autor
Za stabilnost i efikasnost bankarskog sustava nije dobro što udjel oročenih depozita pada, ali je s druge strane pozitivno to što je ročna struktura oročenih depozita sve dulja. Sve više štediša – onih koji oročavaju – spremno je oročiti na dulji rok kako bi, pritisnuti realno negativnim kratkoročnim prinosima, dobili ipak nešto atraktivniju kamatu.
Pri tome treba primijetiti da su kamatne stope na inače preferiranu štednju u eurima niže od onih na kunsku štednju. To se objašnjava time što banke imaju sasvim dovoljno deviznih izvora (s obzirom na slabu kreditnu potražnju u eurima i s valutnom klauzulom) pa ne moraju atraktivnim kamatnim stopama privlačiti novu štednju. S druge strane, kako danas klijenti sve više preferiraju kredite u kunama, tako su i kamatne stope na dugoročne kunske depozite osjetno više i stabilnije (jer su bankama potrebni dugoročniji kunski izvori).
Stoga, ako bi morali prognozirati kako će se strukture štednje kućanstava u bankama i štedionicama nastaviti kretati, prvi izbor bi svakako bio da će se trend rasta neoročenih depozita i depozitnog novca nastaviti, a oročeni depoziti stagnirati ili nastaviti padati. Što se pak tiče valutne strukture i ročnosti oročenih depozita, udio dugoročne kunske štednje mogao bi (nastaviti) rasti dok se nudi osjetno veća kamatna stopa. Slika 8 jasno pokazuje trend pada oročenih depozita u eurima (koji je očito snažniji od dijela koji se može objasniti aprecijacijom kune) te blagi rast kunskih oročenja.
Napomena: Oročene depozite u EUR čini zbroj deviznih depozita kućanstava u eurima i kunskih depozita kućanstava s valutnom klauzulom u eurima.
Izvor: HNB, obrada: autor
Hoće li doći do prelijevanja depozita u druge oblike imovine poput investicijskih fondova i dionica?
HNB u najnovijoj publikaciji „Financijska stabilnost“ navodi da je primjetljivo kako su se ulagači u prošloj godini djelomično okrenuli ulaganju u investicijske fondove kao alternativi ulaganju u štedne depozite. Kad se kretanje ukupne neto imovine investicijskih fondova raščlani prema vrstama fondova, vidljivo je da su neke kategorije fondova (poput novčanih i obvezničkih) značajno rasle. Neto priljev mjeren razlikom između novih uplata i isplata u sve vrste fondova samo je tijekom 2016. godine premašio 4 milijarde kuna. HNB također navodi kako značajan rast imovine pod upravljanjem obvezničkih i novčanih fondova posljednjih godina upućuje na činjenicu da ulagači još uvijek nisu spremni na preuzimanje višeg stupnja rizika te i dalje preferiraju konzervativnije oblike ulaganja. Isto tako, iako su ranije opisane promjene očito utjecale na preferencije i ponašanje stanovništva, neto učinak preusmjeravanja štednje prema ostalim klasama imovine bio je zanemariv s obzirom na kretanje ukupne financijske imovine stanovništva.
Izvor: Financijska stabilnost, br.18 (HNB)
U konačnici ostaje za vidjeti kako će i u kojoj mjeri štediše reagirati ako razdoblje niskih kamatnih stopa na štednju potraje (što je vjerojatno da hoće), a inflacija ostane na ovim razinama ili ubrza. Prelijevanjem samo manjeg dijela depozita u neke druge oblike štednje (primjerice u dionice ili investicijske fondove), efekt na rast cijena tih klasa imovine mogao bi biti snažan zbog njihove veličine i relativne nerazvijenosti. Da nije bilo krize u Agrokoru i njenog utjecaja na neke likvidne dionice na Zagrebačkoj burzi, čime je prekinut višemjesečni porast prometa i cijena dionica, moguće je da bismo već ove godine svjedočili pojavi znatnije orijentacije štediša ka rizičnim ulaganjima.
Razvidno je da je bankarski sektor u Hrvatskoj danas znatno drukčiji nego prije 10 godina. Primjerice, u razdoblju 2000.-2012. građani Hrvatske su bili toliko „gladni“ kredita da su se banke morale zaduživati u inozemstvu kako bi mogle odgovoriti na povećanu potražnju – naprosto nije bilo dovoljno domaćih depozita iz kojih bi se mogao generirati dovoljan iznos kredita. 2012. je bila prekretnica: potražnja građana i poduzeća za kreditima je osjetno pala, a kako je štednja nastavila rasti, banke ne samo da su svu novu potražnju za kreditima mogle zadovoljiti iz domaćih depozita, nego im je njihova veličina i konstantan priljev omogućio i da se razduže u inozemstvu: udjel inozemne u ukupnoj pasivi hrvatskih banaka smanjen je s oko 20% potkraj 2011. na današnjih oko 8%. (HUB Pregled).
Možemo zaključiti da su prošla vremena kad su štediše mogle stavljati novac na banku i gledati kako njegova realna vrijednost stalno raste. Vrlo niske kamatne stope i povratak inflacije će očuvanje vrijednosti štednje, a kamoli njeno uvećanje, činiti zahtjevnim zadatkom. Ostvarivanje zadovoljavajućih pozitivnih realnih prinosa bit će nemoguće bez preuzimanja nešto većeg rizika.