Kako ispravno tumačiti podatke kod analize trenda zaposlenosti u Hrvatskoj

Ilustracija: Dephumi / Dreamstime

Ad
Ad

Na Labu je prošli tjedan dan lijepi pregled metodologije evidencije zaposlenih i nezaposlenih koja se vodi u RH. Različiti statistički izvori daju različite brojke zbog čega dolazi do oprečnih zaključaka kod interpretacije trenda zaposlenosti. Kako je tema o stanju tržišta rada vrlo bitna, valja dodatno razjasniti neke stvari.

Ponovimo, podatke o broju zaposlenih dobivamo od dvije institucije tj. iz 3 izvora: 1) od Državnog zavoda za statistiku koji mjesečno objavljuje podatke dobivene obradom JOPPD obrazaca te podatke dobivene iz Ankete o radnoj snazi koja se provodi kvartalno, 2) od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje koji podatke o broju osiguranika objavljuje na mjesečnoj bazi. S druge stane, podatke o nezaposlenosti dobivamo iz 2 izvora: 1) od Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ), te 2) iz prethodno spomenute Ankete o radnoj snazi koju provodi DZS.

Broj nezaposlenih je nešto što se prvo gleda kod analize stanja tržišta rada i stanja gospodarstva općenito. Ono što nitko ne spori jest da je nezaposlenost u Hrvatskoj snažno pala te da i dalje nastavlja padati. Neosporno je i da se taj pad događa dominantno kao posljedica emigracije dijela stanovništva. No, zbrka nastaje kad se pokušava odgovoriti na pitanje je li za taj pad dijelom odgovoran i porast zaposlenosti. Svjedočimo li stoga oporavku gospodarstva samo na temelju rasta produktivnosti (pa imamo tzv. jobless growth) ili imamo i rast broja zaposlenih u Hrvatskoj?

DZS i podaci iz JOPPD obrazaca

Eurostatova objava prošli tjedan u kojoj se navodi kako je u Hrvatskoj zabilježen najsnažniji pad zaposlenosti među zemljama članicama EU u drugom kvartalu u odnosu na prvi (sezonski prilagođeno), izazvala je pravu pomutnju u javnosti. Kašu je zakuhao Državni zavod za statistiku koji je naknadno objavio priopćenje o propustu pri isporuci podataka Eurostatu jer nisu naveli da je došlo do privremenog prekida vremenske serije zbog promjene metodologije izračuna.

Pogreške se događaju i DZS svakako treba pohvaliti na javnom priznavanju pogreške. Pohvalno je i što se ista ta institucija sve više otvara prema javnosti. No, za daljnju raspravu važno je spomenuti kako ovo nije prvi put da DZS dezinformira javnost u pogledu kretanja zaposlenosti.

Naime, prije uvođenja JOPPD obrasca 2015. godine, DZS je podatke prikupljao statističkim obrascima RAD-1 te je na mjesečnoj bazi izvještavao o rastu/padu zaposlenosti u odnosu na isti mjesec lani, a što su mediji uredno prenosili. No, greška je bila što su uspoređivali privremene s godišnjim podacima, a isti su po obuhvatu neusporedivi. Toga su u DZS bili svjesni, znali su da privremeni rezultati podcjenjuju stvarno stanje za 15-20 tisuća zaposlenih, ali svejedno su u mjesečnim objavama uspoređivali privremene s konačnim podacima. Rezultat je, naravno, bio dezinformacija, a to se najbolje može vidjeti na primjeru 2015. godine.

Kroz cijelu 2015. se, iz mjeseca u mjesec (primjer), objavljivalo kako imamo pad zaposlenosti u odnosu na isto razdoblje 2014.. Mediji su to uredno prenosili. No, kada su stigli konačni podaci u travnju 2016., mogli smo vidjeti kako je u 2015. u prosjeku radilo 14 400 radnika više nego u 2014., odnosno u toj godini je došlo do porasta zaposlenosti od 1,07%. Pažljiviji među nama su to primijetili, ali javnost nije bila ispravno informirana.

Zanimljivo je i da se ta usporedba u objavi o konačnim podacima nije eksplicitno navodila već je zainteresirana javnost sama trebala uspoređivati (ovdje su konačni podaci za 2014.). Dakle, neobjašnjivo je zašto su se uspoređivali privremeni s konačnim podacima (što se nije smjelo jer podaci nisu isti po obuhvatu), a nisu se uspoređivali konačni podaci s konačnim (što je trebalo).

Od 2016., DZS je službenu statistiku o zaposlenosti počeo sastavljati isključivo na temelju podataka dobivenih iz JOPPD obrazaca. Iako je time napravljen prekid serije i onemogućena usporedba s podacima iz prethodnih godina, kvaliteta podataka bi trebala biti veća. Naime, podaci dobiveni iz JOPPD obrazaca bi trebali biti vrlo pouzdan izvor jer se zahvaća cijela populacija, a ne samo njen veći dio kao s RAD-1 obrascima. Tom činjenicom ni privremeni od konačnih podataka ne mogu znatno odstupati, a time je i po prvi put omogućeno da, osim prosječne, službeno doznamo i medijalnu plaću u Hrvatskoj.

Stoga je zanimljivo da, unatoč nastavku rasta BDP-a, podaci za ovu godinu pokazuju pad zaposlenosti u prvih 7 mjeseci naspram istog razdoblja prošle godine: prema obradi JOPPD obrazaca imamo čak 1,9% manje zaposlenih u pravnim osobama (podatke o zaposlenima u obrtu i slobodnim profesijama, čime se dobiva ukupni broj zaposlenih, DZS preuzima od HZMO-a). Ovi podaci su razlog zbog čega mnogi tvrde kako nema govora o rastu zaposlenosti u RH, već upravo suprotno.

No, ako sagledamo širu sliku, očito je da s podacima DZS-a o zaposlenosti na temelju JOPPD obrazaca nešto ne štima.

Prvo, ako u išta možemo biti sigurni da raste u Hrvatskoj, to je onda turizam – a u gore linkanoj objavi stoji da je u djelatnosti pružanja smještaja i pripreme hrane došlo do pada zaposlenih od 3% u prvih 7 mjeseci ove godine (?!). Drugo, BDP je u 2017. nastavio rasti stopama od oko 3% i teško je zamisliti da bi se to događalo uz istovremeni pad zaposlenosti od gotovo 2%. Treće, osobna potrošnja snažno raste (snažnije od rasta realnih neto plaća), kreditna aktivnost je još uvijek prigušena (znači ne možemo govoriti o potrošnji temeljenoj na zaduživanju) i stoga je malo vjerojatno da bi snažni oporavak potrošnje pratio ovakav pad zaposlenosti. I posljednje, državni proračun se osjetno bolje puni, prihodi od doprinosa su u prvoj polovici ove godine porasli za preko 3,6% te podaci HZMO-a pokazuju sasvim drugi trend zaposlenosti (detaljnije o tome malo kasnije).

Dodatno, neobična je i primjerice velika fluktuacija medijalne plaće iz mjeseca u mjesec koja se od početka godine kreće se u rasponu od 400 kn, dok je istodobno prosječna plaća vrlo stabilna i kreće se u rasponu od oko 100-tinjak kuna. Dakle, očigledno je da se novi sustav tek uhodava i za sada bi bilo preporučljivo s velikom dozom opreza koristiti podatke DZS iz obrade JOPPD obrazaca i donositi definitivne zaključke na temelju istih.

Anketa o radnoj snazi

Anketa o radnoj snazi, koju također provodi DZS, međunarodno je usporediv podatak o zaposlenosti i nezaposlenosti. Provodi se tromjesečno, na uzorku od otprilike 3000 kućanstava, i nastoji obuhvatiti sve zaposlene (dakle, i one u sivoj zoni) te nezaposlene koji to službeno nisu (a traže posao).

Anketa stoga pokazuje najveće brojke zaposlenih jer su kao zaposleni prikazani svi koje su u referentnom tjednu obavljale bilo kakav posao za novac ili plaćanje u naturi, makar i samo jedan sat u tom tjednu. Tako u Anketi, za razliku od evidencije zaposlenih iz JOPPD obrazaca, zaposleni može biti i umirovljenik, kućanica ili student.

Anketa o radnoj snazi u RH, kao što možemo vidjeti, pokazuje kontinuirani rast prosječnog broja zaposlenih od 2014.:

2013. – 1,524 milijuna zaposlenih
2014. – 1,566 milijuna zaposlenih
2015. – 1,585 milijuna zaposlenih
2016. – 1,590 milijuna zaposlenih

Zadnji dostupni podatak imamo za prvi kvartal (uskoro očekujemo podatke za Q2) i prema njemu je broj zaposlenih porastao za jednu tisuću u odnosu na isti kvartal lani. Dakle, da zaključimo, prema Anketi o radnoj snazi, ovom međunarodno usporedivom podatku, nema govora o padu zaposlenost u Hrvatskoj.    

HZMO

Na posljetku nam ostaju podaci Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, valjda najviše osporavani od strane zagovornika teze da zaposlenost ne raste jer HZMO podaci „ne predstavljaju zaposlene nego osiguranike“. Iako je broj onih koji plaćaju doprinose za mirovine bez sumnje u korelaciji s brojem „pravih“ zaposlenika, broj osiguranika HZMO-a standardno je veći od broja zaposlenih prema definiciji nacionalnih računa koje koristi DZS jer osiguranici mogu biti i:

  • osobe koje se stručno osposobljavaju za rad bez zasnivanja radnog odnosa (SOR),
  • izaslani radnici koji za poslodavca sa sjedištem u Hrvatskoj obavljaju poslove u drugoj državi,
  • svećenici i drugi vjerski službenici,
  • roditelj sa statusom njegovatelja,
  • osobe koje ostvaruju samo drugi dohodak prema propisima o porezu na dohodak na koji se plaća doprinos za mirovinsko osiguranje, itd.

Od početka 2017., mjesečni podaci HZMO-a govore o porastu broja osiguranika za 23-27 tisuća y/y. Ono što se često može čuti u interpretacijama ovih podataka jest kako su uzrok tome osobe koje se stručno osposobljavaju za rad bez zasnivanja radnog odnosa te da zato HZMO podaci nisu relevantni. Ova teza ne stoji jer mjere SOR-a postoje već nekoliko godina (nije uvedena ove godine pa da su sve novouključene osobe evidentirane kao porast na godišnjoj osnovi).

Upravo suprotno, ako je suditi prema prošloj godini (pogledati godišnjake HZZ), dolazi do pada novouključenih osoba u mjerama stručnog osposobljavanja za rad: ukupni korisnici u 2015. i 2016. se kreću oko brojke od 33 tisuće, no u 2016. je bilo 3 tisuće manje novouključenih osoba na stručnom osposobljavanju nego u 2015.

Slika 1: Kretanje broja osiguranika u evidenciji HZMO-a od 2014.

Izvor: HZMO

Dakle, ovogodišnji rast broja osiguranika y/y se gotovo sigurno ne može pripisati mjerama SOR-a. Izvjesno je da ovoliki porast ne dolazi ni od većeg broja svećenika, isto kao ni od roditelja njegovatelja. Stoga nam ostaju izaslani radnici, osobe koje ostvaruju samo drugi dohodak i „pravi“ rast zaposlenih.

Vjerojatno objašnjenje ovog porasta se krije u doprinosu sve 3 kategorije: 1) kako hrvatske tvrtke dobivaju poslove u inozemstvu tako se povećao i broj izaslanih radnika, 2) radnici koji su radili isključivo na autorske ugovore ili ugovore o djelu po novim propisima od 1.1.2017. uplaćuju mirovinske i zdravstvene doprinose pa su ušli u evidenciju HZMO-a, 3) došlo je do klasičnog porasta broja zaposlenih zbog dinamiziranja gospodarskih aktivnosti.

Zanimljivo je da je Anketa o radnoj snazi evidentirala snažniji porast zaposlenih od dna zabilježenog u 2013. nego što je to slučaj s HZMO: prema Anketi, u 2016. je bilo 66 tisuća zaposlenih više nego u 2013., dok je u evidenciji HZMO u istom razdoblju zabilježen porast od oko 44 tisuće. Tek u prvim mjesecima ove godine vidimo da je HZMO „uhvatio“ taj zaostatak i pokazuje veći rast zaposlenih nego rezultati Ankete za Q1. Jedno od mogućih objašnjenja je da netko tko je recimo prošle godine registriran u Anketi kao zaposlena osoba jer je „radio“ jedan sat u proteklom tjednu tako što je susjedu složio drva za ogrjev (rekli smo da Anketa ima najširu definiciju zaposlenih), ove godine je pronašao pravi posao na puno radno vrijeme i kao takav se pojavio u evidenciji HZMO (u Anketi o radnoj snazi se u takvom slučaju ne bi zabilježila nikakva promjena).

Što nam sve to govori, kakav je trend zaposlenosti u Hrvatskoj?

Kao što smo rekli na početku, prekinuta je serija podataka koje DZS objavljuje na temelju metodologije nacionalnih računa te s njima ne možemo raditi duže vremenske usporedbe. S druge strane, aktualne obrade JOPPD podataka, zbog ranije navedenih nelogičnosti, za sada trebamo uzimati s oprezom.

Zato imamo Anketu o radnoj snazi (koja je međunarodno usporediv podatak jer je usklađen s ILO metodologijom) i podatke HZMO-a, a oba izvora pokazuju značajan rast zaposlenosti od dna dostignutog 2013. odnosno 2014. (iako različitom dinamikom).

Što se tiče 2017., pravi broj rasta zaposlenih se vjerojatno krije između onoga što pokazuje Anketa i što pokazuju podaci HZMO-a, a to znači porast između 1 tisuću i 26 tisuća zaposlenih. DZS bi uskoro trebao objaviti rezultate Ankete i za drugi kvartal, a onda ćemo još preciznije moći utvrditi točan raspon rasta zaposlenosti u ovoj godini.