Kako izgleda ovaj kreditni ciklus: pogled iz ptičje perspektive

Objavljeno

Ilustracija: Boarding1now / Dreamstime

Koje su glavne karakteristike ovog kreditnog ciklusa, zašto se razlikuje od onog prije krize 2008. i kako znamo da je kreditna aktivnost prema poduzećima snažna iako razlike stanja kredita u bilancama kreditora ne ukazuju na taj zaključak

Vjerojatno je svakome jasno da između ekonomske aktivnosti i kredita postoji nekakva veza. Međutim, ona nije jednoznačna. Krediti se ponekad oporave prije, a ponekad poslije ekonomske aktivnosti (u potonjem slučaju govorimo o početnom oporavku bez kredita). Postoje i dvojbe o tome uzrokuju li krediti gospodarski rast (učinak financijske ponude), ili gospodarski rast vuče kredite (učinak potražnje za financijskim proizvodima i uslugama). O tome smo pisali u HUB Analizama ovdjei ovdje, pa će nas sada interesirati nešto drugo: s obzirom da se nalazimo u najduljem razdoblju rasta na financijskim tržištima u povijesti, i s obzirom da u EU i Hrvatskoj (kod nas s određenim zakašnjenjem) već nekoliko godina traje gospodarski rast, postavlja se pitanje kakve su karakteristike toga rasta i koliko je on održiv. Analiza predstavlja sažetak dijela HUB Pregleda 3/2018. HUB Pregled je redovita publikacija koju Arhivanalitika svaka tri mjeseca izrađuje za Hrvatsku udrugu banaka.

Kreditnu aktivnost možemo mjeriti na tri načina: (1) kroz promjenu stanja kredita u bilancama banaka, (2) kroz kreditne transakcije i (3) kroz bruto novoodobrene kredite u tekućem razdoblju.

Prvo, kroz promjenu stanja kredita u bilancama banaka. Kada se krediti mjere na taj način, najčešće se izvještava o njihovim promjenama u odnosu na stanje u istom razdoblju prošle godine. Podaci HNB-a (Slika 1) pokazuju da je: (a) oporavak najbrži u segmentu kreditiranja stanovništva (kućanstva), (b) kreditiranje poduzeća je oko nule, a kreditiranje države se nalazi u oštrom padu (smanjio se fiskalni deficit pa se vlada ne treba zaduživati), i (c) rast kredita privatnom sektoru ne može se ni izbliza mjeriti s tempom rasta prije krize kada su stope rasta prelazile astronomski visokih 20%.

Slika 1.  

Izvor: HUB Pregled 3/2018 na temelju podataka HNB-a

Slika 2 se zasniva na modificiranim gornjim podacima. Obrađuje ih Europska središnja banka (ECB). Usporedba pokazuje da se Hrvatska u pogledu brzine rasta kredita nalazi približno u sredini u usporedbi s drugim državama članicama EU, uz očekivanu razliku u pogledu kreditiranja stanovništva i poduzeća. Krediti najbrže rastu u Belgiji, a najsporije na Cipru kada je riječ o kreditiranju poduzeća.  Cipar je na začelju i kada je riječ o kreditiranju stanovništva, samo je u vrhu nastala promjena: Belgija je treća, a Slovačka prva. Za njom slijedi Bugarska.

Slika 2.a Stopa rasta kredita poduzećima u EU

Slika 2.b Stopa rasta kredita stanovništvu u EU

Izvor: HUB Pregled 3/2018, na temelju podataka ECB Datawarehousea

Ovaj tip podataka – promjene stanja u bilancama – podesan je i za praćenje kredita po vrstama. Slika 3 pokazuje da se prema istom razdoblju prošle godine jako pozitivno mijenjaju nenamjenski (tzv. ostali) i stambeni krediti, dok je kod drugih vrsta kredita – osobito kredita za kupnju automobila – i dalje prisutan pad.

Slika 3. Stope promjene po vrstama kredita stanovništvu

Izvor: HUB Pregled 3/2018 na temelju podataka HNB-a

Problem s promjenama stanja kredita u bilancama banaka je u tome što se tako ne mjeri kreditni tok nego fond (razlika između tokova i fondova uči se u srednjoj školi, a ponavlja na prvoj godini fakulteta). Razlika dva fonda (stanja) može aproksimirati tok, no pogreške su velike. Zbog toga se kreditna aktivnost mjeri na još dva načina – pomoću koncepta kreditnih transakcija i uz pomoć bruto novoodobrenih kredita.

Dakle, drugi pristup mjerenju je pomoću transakcija. Dok je prvi pristup opterećen tečajnim razlikama (ako kuna oslabi, krediti s valutnom klauzulom vrijedit će više kada se iskažu u domaćoj valuti), ispravcima vrijednosti (ako se krediti teže naplaćuju u monetarnoj statistici će se voditi po manjim neto procijenjenim vrijednostima) i prodajama kreditnih portfelja (ako se prodaju značajni portfelji loših kredita, razlika stanja bit će negativna čak i ako je kreditna aktivnost pozitivna), pristup mjerenju uz pomoć kreditnih transakcija počiva na ideji da se podaci očiste od takvih smetnji i prikaže neto saldo kreditnih transakcija (nova odobrenja minus otplate). Slika 4 koja je napravljena uz pomoć podataka o kreditnim transakcijama dijelom potvrđuje, ali i dopunjuje ranije prikazane rezultate jer pokazuje dvije važne stvari: (a) kreditiranje države je doista «u minusu» i (b) kreditiranje privatnog sektora je doista «u (značajnom) plusu»; i tu se vidi ta važna korekcija – nakon što se otklone smetnje u podacima koje najvećim dijelom dolaze od prodaja portfelja, vidi se da kreditiranje poduzeća raste približno istom dinamikom kao i kreditiranje stanovništva.

Slika 4. Tempo kreditne aktivnosti – transakcijski podaci

Izvor: HUB Pregled 3/2018 na temelju podataka HNB-a

Treći pristup analizi kreditnog tempa promatra samo bruto novoodobrene kredite. Zanemaruje se sve – čak i otplate – i promatra samo volumen nove kreditne aktivnosti, točnije promjenu tog volumena. Uočite dvojaku metodološku razliku u odnosu na ranije prikaze. Prvo, ovo su podaci očišćeni od svih utjecaja, čak i otplata, što znači da neposredno mjere tekuću aktivnost. Kako uključuju i refinanciranja starih kredita, ovi se podaci rjeđe koriste. Međutim, upravo ih to čini najboljom mjerom tekuće aktivnosti (jer i refinanciranje starih kredita dodaje vrijednost klijentima). Drugo, podatke prvo transformiramo tako da ih pretvorimo u stopu promjene u odnosu na isto razdoblje prošle godine. No, to nije promjena stanja nego promjena aktivnosti, dakle promjena promjene, što znači da linije na slici pokazuju impuls aktivnosti, a ne samu aktivnost.

Ovo su ujedno podaci koji se najviše kolebaju, pa je i kod njih primijenjeno 12-mjesečno uprosječenje na temelju izvornih mjesečnih podataka. Podaci na slici 5 jasno pokazuju snažan kreditni oporavak koji je trajao od izlaza iz krize do 2017., zatim pauzu u 2017. (točnije, slabljenje impulsa kreditnog oporavka) i novo jačanje impulsa u ovoj godini. Kratki intermezzo u prošloj godini može se povezati s krizom u Agrokoru, ali treba imati na umu da impuls vizualno sugerira mnogo jače usporavanje od stvarnih promjena aktivnosti koje su prikazane na gornjim slikama. Uočite da slika 4 također pokazuje neobično usporavanje koje je nastupilo u drugoj polovici 2016. kod poduzeća i nekoliko mjeseci kasnije kod stanovništva, što bi moglo značiti da su kreditori unaprijed «namirisali» problem i zaoštrili kreditne uvjete za poduzeća, dok je trebalo nekoliko mjeseci da psihološki mehanizmi prorade i da se potrošači (nakratko) uplaše u toku 2017., ali vrlo brzo oporave već u toku ove godine.

Slika 5. Bruto novoodobreni krediti

Izvor: HUB Pregled 3/2018 na temelju podataka HNB-a

Iz ovog prikaza aktualnog kreditnog ciklusa može se izvući pet glavnih zaključaka:

  1. Vlada ne treba nove kredite jer je u suficitu ili malom deficitu, čime odvraća kreditore od vrata svoje blagajne i tako ih posredno usmjerava na pojačano kreditiranje privatnog sektora.
  2. Iako promjene stanja kredita u bilancama upućuju na znatno življu kreditnu aktivnost u kreditiranju stanovništva nego poduzeća, druga dva prikaza otkrivaju podjednaku kreditnu živost u oba segmenta.
  3. Kreditni oporavak je u 2017. malo izgubio snagu – momentum (slika 5) – iako su krediti i dalje rasli (slika 4); ove godine je vidljiv daljnji kreditni polet (sve slike).
  4. U usporedbi s drugim državama članicama tempo rasta kredita u Hrvatskoj ni po čemu ne odskače, što je grubi indikator održivosti aktualnog kreditnog ciklusa.
  5. Na tragu zaključka pod (4) može se primijetiti i da su stope rasta kredita trenutačno mnogo niže od stopa koje su bilježene prije krize 2008. (što naravno ne znači da bi se one stope od preko 20% trebale ili mogle ponoviti, jer se u njima krila i nezdrava kreditna ekspanzija vezana prvenstveno uz sektore nekretnina i građevinarstva).