Svatko se izvan područja svoje ekspertize susreće s problemom odabira stručnjaka čijem će mišljenju pokloniti svoje povjerenje. Problem je podjednako prisutan u vezi tema koje nas okrznu, pa u njihovo razmatranje ne ulažemo puno vremena, kao i u vezi tema koje nas neposredno pogađaju, pa smo u njihovo razmatranje spremni uložiti puno vremena. U ovom ću tekstu prikazati nekoliko primjera s ciljem detaljnijeg objašnjenja uloge digitalnih financijskih savjetnika i proizvoda, uz jedan konkretan primjer.
Polazišni psihološki principi
Primjer prve teme je uvođenje eura: ne želite čitati knjige o tome, ali želite nekako ocijeniti da li vjerovati Ivanu Lovrinoviću, koji se protivi tome da Hrvatska zamiijeni kunu eurom, ili meni, koji smatram da će koristi biti veće od troškova. Najčešći prečac koji se koristi u rješavanju takvih dilema je argument institucionalnog autoriteta. Lovrinović je prof. dr., a ja nisam. Obojica smo se bavili tom temom kroz cijelu karijeru, no akademski status će nekome biti presudan. Nekom drugom će biti važno tko je napisao knjigu o tome.
Međutim, s rastom obrazovanja i širenjem komunikacijskih kanala institucionalni autoritet mnogim ljudima više nije dovoljan. Stvari se propituju, traži se nešto više. Velik broj ljudi pokušava prikupiti što više informacija i samostalno izvesti zaključke. Prirodna znatiželja dovodi do toga da ljudi žele imati svoje racionalno mišljenje o svemu, a ne slijepo vjerovati.
To je, naravno, mač s dvije oštrice. U potrazi za promišljenijim zaključkom svatko se služi nekim svojim prečacem odnosno brzom metodom zaključivanja. Loše je ako je ta metoda posve intuitivna u području u kojem nemamo ekspertnu intuiciju. Obična intuicija može nas zavarati prihvaćanjem tuđih stavova zbog stvari koje nemaju veze s meritumom: netko nam se sviđa, lijepo se češlja, ima urednu odjeću, zna strane jezike, u drugim stvarima ima slične stavove kao i mi, ima „tople oči“ ili ugodan osmijeh i glas. Je li to dovoljno da nekome poklonimo povjerenje?
Jedini način za povećanje šansi izbjegavanja zamki prvog dojma je ulaganje vremena u prikupljanje i obradu informacija. Kao kad kupujemo automobil; ili i automobil kupujete na bazi intuicije i vjere u prvi dojam, jer vam se sviđa? To nas dovodi do drugih tema – do onih koje nas se neposredno tiču i u čije razmatranje ulažemo puno vremena.
Informacijsko-investicijski svemir
Odluka o štednji je dobar primjer. U davna vremena kada su kamatne stope na štedne depozite kod banaka nosile atraktivne prinose ljudi su se najčešće pitali kojoj banci pokloniti povjerenje; koja je sigurna? U međuvremenu, depoziti su osigurani do 100,000 eura, a kamatne stope su praktički pale na nulu. Sada se ljudi sve češće pitaju kako kupovati dionice, obveznice, kriptovalute, isplati li se to raditi direktno preko brokera i mjenjačnica ili kroz investicijske fondove. A opet, investicijskih fondova je bezbroj: samo na stranici hrportfolio mogu se pratiti 22 dionička, 16 mješovitih, 23 obveznička i 4 posebna, a to nisu svi, postoje još i alternativni investicijski fondovi za velike ulagače. Osim toga, to je domaće tržište. Mi smo u EU i možemo ulagati širom Unije gdje se na udaljenosti od 2-3 klika nalaze tisuće sličnih investicijskih proizvoda. Povrh toga, dugoročno štedimo za mirovinu – jedan dio (5% bruto plaće) u obveznim mirovinskim fondovima, koje također možemo birati u pogledu stupnja rizika (A-B-C) i upravitelja kojem povjeravamo mirovinski račun na upravljanje (više o tome u mom serijalu o mirovinskom sustavu). Usto, postoji i dobrovoljna mirovinska štednja koja se sigurno isplati zbog državnih poticaja (više o tome u nastavku serijala početkom 2022.), pa valja odabrati i otvoreni dobrovoljni mirovinski fond, kao što je to dosada učinilo oko 350 tisuća građana. Takvih je fondova na hrvatskom tržištu osam, ali koji odabrati? Ni tu priči nije kraj: osiguravatelji nude osiguravateljno-investicijske proizvode. Polica životnog osiguranja (treba li mi uopće?) može se kombinirati s ulaganjem u investicijske fondove, a neki od tih fondova su iz ranije spomenutog europskog svemira od nekoliko tisuća investicijskih fondova, pri čemu su neki fondovi fondova, ETF-ovi (fondovi čijim se udjelima trguje na burzama), a i tu priči nije kraj jer … Uglavnom, za poludit’. Treba stati, udahnuti.
Simplify
Kada je Procter&Gamble shvatio da ljudi kupuju manje preparata za osobnu higijenu ako na policama nude veći broj brendova i njihovih varijacija, eksperimentirali su s redukcijom diferencirane ponude i naučili da strategija pojednostavljenja (simplify) donosi koristi i potrošačima i kompaniji. Shopping anksioznost u uvjetima prevelike raznolikosti ponude dobro je dokumentirana činjenica. Preopterećenost informacijama u jednom trenutku u mozgu aktivira naredbu Stop! i potrošač bježi iz dućana s košaricom u kojoj je manje proizvoda od ranije željene količine. Bijeg od pretjerano složenog problema temeljni je problem današnjih financija.
Fintech kompanije su prve shvatile. One u pravilu nude jednu superiornu uslugu (na primjer, jeftiniji međunarodni platni promet), a onda tome pridodaju nekoliko jednostavnih funkcija na kojima zarađuju; najčešće je riječ o mogućnosti kupnje kriptovaluta. Jer, to vole mladi. Mlađa publika koja je navikla obavljati poslove putem appova brzo je prigrlila takav model i tako smo izgubili cijelu jednu generaciju koja je mentalno i digitalno preskočila državne granice uz pomoć interneta i fintecha.
U mojoj generaciji bilo je strašno cool nazvati brokera i kupiti neku dionicu na Zagrebačkoj burzi, pokupiti dividendu u cashu na šalteru FINA-e, a od prvih transakcija putem Internet bankarstva doživljavali smo ekstazu dok su glasno krčali stari modemi; puno drugih opcija nismo ni imali. U generaciji moje djece normalno je na kavi otvoriti neki fintech app i pohvaliti se dobitkom od 14 kuna od jutros nakon što je prvih 50 eura štednje uloženo u bitcoin. O gubicima se uglavnom šuti…
Količina informacija u investicijskom svemiru danas je toliko povećana u odnosu na financijske početke moje generacije da ne postoji nitko tko može racionalnim analitičkim postupkom donijeti optimalan odabir. Ključne riječi su postale dostupnost i jednostavnost; bira se ono što je nadohvat ruke i što je jednostavno za shvatiti, o čemu svi pričaju.
Unatoč tome, prije nego što razradimo koncepte dostupnosti i jednostavnosti pogledajmo izbliza što je objektivno moguće analizirati. Imajte na umu da ćete u slučaju opredjeljenja za više analize morati ulagati jako puno vremena.
Kako „čovjek u najboljim godinama“ rješava zdravstvene rizike
Na primjer, možete odlučiti direktno tj. preko brokera sudjelovati u burzovnom trgovanju. Možete misliti da je za vas najbolje, kao što ja radim, samostalno odlučivati o kupnji i prodaji vrijednosnih papira. No, tu ćete se ponovo susresti s problemom prevelikog informacijskog svemira. Ovdje je lista malo manje od 100 izdavatelja vrijednosnicana Zagrebačkoj burzi. Više ih je nego investicijskih fondova, a već njih je puno! Treba nešto znati o karakteristikama izdanja, interesu drugih ulagatelja i likvidnosti, pratiti njihove rezultate i objave. Za to treba puno znanja i vremena. Jer, zašto biste vi, ako uložite sat vremena na dan, u tome bili bolji od mene koji već četvrt stoljeća to radim povremeno, i zašto bih ja u tome bio bolji od mog prijatelja koji samo to radi već 30 godina? Isto vrijedi za ulaganja u fondove (čije glavne karakteristike možete istraživati uz pomoć KID-ova, kratkih informacijskih dokumenata).
Ne želim reći da trebate odustati od pažljivog prikupljanja i obrade informacija. Samo treba imati na umu da vam za to treba puno predznanja, vremena i skupljanja iskustava, od kojih sva neće biti ugodna; događat se i gubici, ponekad frustrirajući gubici.
Ipak, ja ne odustajem od analitičkog pristupa stvarima kojima nisam vičan. Na primjer, ako imam neku lošu zdravstvenu indikaciju uložim minimalno 10-15 sati u proučavanje literature, koliko mogu. Konzultiram ne 2 nego 3 liječnika, kako bih se uvjerio o čemu misle jednako i postoje li neke razlike u njihovim mišljenjima. Onda donesem vlastiti zaključak odnosno odlučim koga poslušati.
Da, to troši vrijeme i novac, ali ne troši li ga i automobil? Zašto bismo prema svome vozilu – tijelu, postupali drugačije? A samo po sebi je vrijedno aktivno sudjelovati u prikupljanju i obradi informacija te razmišljati probabilistički. S jedne strane, to vam daje osjećaj da nešto imate pod kontrolom. A to je dobar osjećaj. S druge strane, taj osjećaj je uvijek nedovršen, rupičast: nikada ne možemo biti 100% sigurni (zbog toga ćete barem jednim okom uvijek biti budni i gajiti skepticizam prema vlastitim zaključcima što vam može i spasiti život, iako je gnjavaža). Općenito, treba težiti nekom subjektivno definiranom broju od 90 ili 95% pouzdanja u ono što radimo. Tu brojku najčešće nećemo moći izračunati, ali misaoni proces može biti kontroliran na temelju grubih procjena, kao da uistinu računamo. Na žalost, uvijek možemo pogriješiti, samo je problem kako umanjiti mogućnost pogreške.
Pojednostavi, digitaliziraj
U velikom broju životnih situacija ipak nećemo moći primijeniti taj recept. Prisiljeni smo vratiti se kriterijima dostupnosti i jednostavnosti, brzine. Nedostatak predznanja i/ili vremena prisilit će nas na skok u hladnu vodu. No, taj skok također ne treba izvoditi napamet iako (subjektivna ili numerička) kalkulacija vjerojatnosti izostaje. Drugim riječima, u slučaju skoka u hladnu, nepoznatu vodu ne moramo se prepustiti prvom dojmu odnosno gut feelingu (taj signal zapravo dolazi iz crijeva, ali pustimo sad to, nije ugodna tema jer uključuje mnoštvo bakterija koje odozdo prema gore utječu na naš um). Umjesto oslanjanja na „želudac“, možemo primijeniti jednostavan trik i kratko analizirati sebe.
Koliko stvarno poznajemo sebe također nije trivijalno pitanje, ali treba poći od određivanja cilja. Cilj introspekcije je da bolje shvatimo što želimo i što nam je zapravo potrebno. Na temelju nekoliko kratkih filter-pitanja cijeli onaj nesavladivi investicijski svemir koji smo opisali sažet će se u lokalni okoliš oko jedne crne rupe u koju se na kraju moramo hrabro baciti (nadajući se da nas neće progutati). Na primjer:
- Jesam li star, srednjih godina ili mlad: o godinama bi trebala zavisiti naša sklonost riziku, npr. mlađi ljudi bi trebali biti skloniji riziku.
- Kako podnosim rizike – povremene gubitke: bez obzira na dob, ako mi se emocije strašno uzburkaju zbog najmanjeg gubitka, možda je za mene ipak bolje samo ploviti po bonaci, iako ću na taj način (možda) propustiti neka lijepa iskustva i iznenađenja?
- Koliko znam odnosno ne znam o financijama?
- Jesam li vrlo bogat, prosječnih primanja ili sam ispod prosjeka, i koliko uopće mogu štedjeti?
- Zašto želim štedjeti, što mi u životu treba?
Ova jednostavna pitanja mogu vas fokusirati i eliminirati nevažne mogućnosti te navesti na detaljna razmatranja u suženom informacijsko-investicijskom svemiru.
Na primjer, u vezi s obveznim mirovinskim fondovima: ako ste mladi i nemate problema s povremenim ožiljcima dok generalno idete prema naprijed, odabrat ćete fond rizične kategorije A (najveći rizik) i sve što vam preostaje je odabrati upravitelja, a to je već podnošljiv odabir jednog od četiri. Možete analizirati upravitelje, izvlačiti šibicu ili pitati jokera. Ili možete na stranicama regulatora HANFA-e potražiti objavu o najboljim fondovima u proteklom razdoblju (opet: sjetite se mog serijala o mirovinskim fondovima).
Danas se u cilju lakšeg ovladavanja investicijskim svemirom (i boljeg shvaćanja vlastitih investicijskih potencijala i potreba) nudi sve više digitalnih aplikacija od kojih se neke pozivaju na to da u sebi sadrže umjetnu inteligenciju – AI. One pomažu u rješavanju dijela problema o kojima ovdje raspravljamo.
Digitalizacija je dojučer značila eliminaciju papirologije i pospješivanje (te pojednostavljenje i povećanje dostupnosti) administrativnih procesa, no danas može značiti i davanje investicijskih savjeta. To se ponekad naziva roboadvisory. Zvuči mistificirano, ali u biti je riječ o oponašanju uloge financijskog savjetnika uz pomoć aplikacije. Riječ je o zamjeni financijskog savjetnika – osobe od povjerenja, kao što bi trebao biti liječnik ili odvjetnik (funkcije su im suštinski veoma slične).
U Hrvatskoj su se razvili poslovi osobnog bankara, no neovisno financijsko savjetovanje nije se razvilo. Tržište nije dovoljno veliko da bi se to nekome isplatilo. Dijelom i zbog toga što ljudi nemaju ni novca ni navike plaćanja investicijskih savjeta (slično kao što je više od 90% obiteljskih kuća u Hrvatskoj izgrađeno bez arhitekta, pa onda i umjeren potres kao onaj na Banovini napravi strašnu štetu dok se Japan uredno ljulja bez posljedica na puno trusnijoj zemlji). Drugo, ljudi su tradicionalno vezani uz svoje banke, pa su im osobni bankari dovoljni. Treće, investicijski financijski savjetnici trebali bi se financirati iz naknada na investicijske proizvode, a konkurencija je stisnula naknade prije nego što su se neovisni financijski savjetnici uspjeli etablirati. Zbog toga sada više nema dovoljno „mesa“ iz kojeg bi se financirale njihove nemale plaće, putovanja, obrazovanje, analize i uredi.
U takvim uvjetima, digitalne aplikacije mogu donijeti pojednostavljenje i dostupnost. U njihove funkcije može se ugraditi znanje malobrojnih top-stručnjaka, pa u organizaciju ne treba dodavati nove (ušteda na troškovima rada). Kako aplikaciji može pristupiti bilo tko, dostupnost savjeta je skalabilna. Dobar app, i eto vas na masovnom tržištu!
S druge strane, mana aplikacija je u tome što je komunikacija s njima jednosmjerna – od aplikacije možemo očekivati samo ono što je u nju uprogramirano. Bez obzira na to pretendira li vlasnik aplikacije na to smješta li se ona u domenu umjetne inteligencije (u tom slučaju app bi trebao učiti o korisniku i nuditi mu interaktivno prilagođena rješenja, a striktno gledano, sam app bi trebao biti sposoban sam poboljšavati svoje performanse – učiti), call centar ili kontakt mail uvijek može biti pri ruci kako bi se komunikacija vratila u prokušane dvosmjerne kanale.
Primjer: Genius
Ne znam ima li na domaćem tržištu više takvih aplikacija, no kako se InterCapital (točnije ICAM – Intercapital Asset Management) oglašava na Ekonomskom labu, posvetio sam nešto vremena njihovom Geniusu koji se reklamira kao besplatna mobilna aplikacija s kojom štedite i investirate bez ulaznih i izlaznih naknada te skrivenih troškova. Već na temelju pregleda prve stranice (dakle prije skidanja appa) potencijalni korisnik shvaća nekoliko osnovnih stvari:
- Ključni su ciljevi štednje/investiranja i dob (marketing je podešen za mlađe osobe).
- Genius je zapravo algoritamski financijski plan čiju relizaciju nastojimo postići uz pomoć ICAM-ovih stručnjaka koji će brinuti o najboljem odnosu očekivanog povrata i rizika naših ulaganja.
- Sve je na appu i 24/7 možemo pratiti što se događa.
- U dnu stranice, prije nego što pokušamo bilo što drugo, nudi se jednostavan financijski kalkulator na kojem biramo iznose i razdoblje ulaganja te toleranciju prema riziku. Stavio sam ulaganje od 10,000 HRK na 5 godina uz visoku toleranciju rizika (9/10), upisao svoju mail adresu i odmah su mi rekli da mogu očekivati 12,824.65 HRK na kraju razdoblja ulaganja. Nema informacije o prinosu, no ja sam si izračunao da je to 5,1% godišnje.
S obzirom na moju visoku toleranciju rizika, očito je da aplikacija pazi da ne obeća previše. Očekivani povrat za rizik 9/10 može biti i bolji od 5,1%, ali ipak je tu riječ o riziku, što znači da može i lošije od toga. Treba čitati mala slova gdje piše da izračun nije garancija prinosa i da je prikazani rezultat konzervativniji od povijesnih podataka te ne uzima u obzir moje osobne okolnosti koje su im nepoznate. To me doista podsjetilo na prve susrete s liječnicima i odvjetnicima.
OK, idemo na skidanje aplikacije. Taj dio je išao brzo, uz uobičajena prihvaćanja uvjeta i dvofaktorsku autentifikaciju koja je danas standard (i regulatorni zahtjev). App će vas unaprijed informirati što trebate pripremiti za sklapanje ugovora (ID, OIB, kartica tekućeg računa). No, prije zamora s administrativnim dijelom u sljedećem koraku, pitat će vas o cilju ulaganja (koji možete i naknadno promijeniti). Nude se: luksuzno putovanje, kvalitetno obrazovanje djece, bezbrižna mirovina, ranija otplata dugova, više novca na računu i kratkoročna sigurna štednja. Malo sam ostario pa sam se imao vremena naputovati, djeca su mi diplomirala, za mirovinu štedim na druge načine, dugova nemam, kratki rok me ne zanima, pa sam se odlučio za – više novca u budućnosti. Barem da mi pokrije ovu inflaciju plus još malo. Odabrao sam valutu kunu, ciljani iznos koji želim postići, iznos koji mogu izdvojiti, razdoblje ulaganja (ipak 6, a ne 5 godina, plan mi je i u 62.-oj biti dovoljno zdrav pa ću imati neku ideju o tome kako taj novac potrošiti). Malo je nespretno što se iznosi biraju slajderima pa ne možete upisati zaokružen iznos, ali s tim mogu živjeti. Najvažnije je što uopće ne morate imati neku osobitu plaću niti početni iznos; možete startati s malim mjesečnim uplatama. Samo morate znati da ovo nije depozit u banci, rizik je veći.
Uslijedilo je par davež-pitanja koje propisuje regulacija tipa gdje radim, status, izvor sredstava, znanje o financijama i sl., onda app pita nešto o toleranciji gubitka, i zatim je aplikacija jako vesela jer vas obavještava: „Vaš cilj smo pretvorili u plan!“
Izračunali su mi toleranciju rizika 8/10 (sjetite se da sam na home page-u odabrao 9, što znači da aplikacija misli da bi mi ipak odgovarao malo manje rizičan profil) i očekivani godišnji prinos (sjetite se da to nije zajamčeno!) od 5,95% (to se dosta povećalo kad sam vremenski horizont ulaganja pomaknuo s 5 na 6 godina). To znači da će dosta mojih sredstava morati biti uloženo u rizične dionice.
Kada je to dovršeno, uslijedila je administrativna gnjavaža. Osobna se u aplikaciji skenira savršeno brzo, ali nakon toga slijedi malo frustracije sa selfijem. Uspjelo je iz drugog pokušaja. Poslije su mi u ICAM-u rekli da 2022. starta poboljšana funkcionalnost. Do tada, imajte na umu da se osobna lako skenira i s malo osvjetljenja u prostoriji, no za selfie pazite da osvjetljenje lica bude baš jako. Zatim još nekoliko koraka (kartica tekućeg računa i sl.) i dolazite na ključan dio gdje vas traže da pročitate i prihvatite četiri dokumenta od kojih su najvažniji opći uvjeti i ugovor.
Na tom mjestu ćete shvatiti kako putem Geniusa sklapate ugovor o upravljanju portfeljem s investicijskim društvom InterCapital Asset Management iz Zagreba, Masarykova 1 (to su oni koje označavamo kraticom ICAM). Oni su upravitelj vašeg novčanog portfelja koji je odvojen od njihove imovine odnosno bilance, dakle, oni vam samo pružaju uslugu, a novac je uvijek vaš – to nije kao u banci gdje je depozit ili novac na računu bančina obaveza. Znači da njihovim stručnjacima (odnosno aplikaciji u koju su ugrađena njihova znanja) dajete ovlast za upravljanje vašim sredstvima (umjesto vas) sukladno financijskom planu koji ste prethodno odabrali. Sve je isto kao da sami ulažete, samo imate savjetnika-upravitelja koji odlučuje i platformu koja vas rješava zamorne papirologije i omogućava transparentno informiranje.
Pretpostavka je da će oni bolje od vas sastaviti komponente u portfelju (u što će biti uložena vaša sredstva) i pretpostavka je da će oni bolje optimizirati portfelj nego vi. App pojašnjava što je optimizacija: „Cilj optimizacije i rebalansa je osigurati stabilnost ulaganja i održati ga unutar okvira procijenjenog faktora rizika. Optimizacija vodi računa i o maksimiziranju profitabilnosti tvoje investicije. Rebalans portfelja se obavlja barem jednom godišnje, a ako to tržišne prilike diktiraju, po potrebi i češće.“ Radi se o tome da će se struktura rizičnosti ulaganja, a možda i ročnost tih ulaganja mijenjati ovisno o procjeni tržišne situacije. Jedno je, dakle, strateška alokacija sredstava (to zavisi o preferencijama rizika i drugim parametrima koje smo prethodno opisali), a drugo je taktička alokacija koja se može mijenjati u vremenu. I da, vrlo važno – sredstva možete povući u svakom trenutku, kao u banci. Samo vam glavnica nije zajamčena (rizik!): dobit ćete van onoliko koliko vaša sredstva na tržištu vrijede u tom trenutku.
Ako mislite da o taktici ulaganja možete odlučivati bolje od stručnjaka i sami procijeniti što je najbolje, onda Genius nije za vas. Međutim, iskustvo pokazuje da se dobar dio ljudi prije ili kasnije prevari u procjeni vlastitih sposobnosti. Klasična pogreška je prevelik broj transakcija. Bez obzira kupujete li ili prodajete vrijednosnice ili udjele u fondovima samostalno, velika je opasnost da će vašim odlukama upravljati primarne emocije poput straha i ekstaze (pretjeranog pesimizma i optimizma): kupovat ćete na cjenovnim vrhuncima, prodavati u dolovima, ćesto seliti sredstva među fondovima i vrijednosnicama, a kako svaka transakcija košta, nabrat će se puno transakcijskih troškova koji će umanjiti vrijednost vašeg ulaganja. Jedna od ključnih funkcija financijskog savjetnika, pa makar bio digitalni, je zaštiti vas od takvih tipičnih pogrešaka. Možete, doduše, pronaći neki veliki globalni app gdje su transakcijski troškovi vrlo mali, ali imajte na umu sljedeće: iznenadili biste se kada bi znali koliko je mali broj ljudi koji kroz dugi niz godina uspijevaju gotovo svakodnevno kupovati i prodavati vrijednosnice (daytraders) i pritom biti u solidnom dobitku. Danas je sve dostupno, a transakcijski troškovi su mali, pa svi misle da mogu biti daytraderi, ali za mnoge to nije dobar put. Sjetite se: potrebno znanje, utrošeno vrijeme … da ne spominjemo “sitnicu” – porez na kapitalne dobitke koji morate platiti ako često kupujete i prodajete vrijednosnice. Ovdje uz dovoljno dug vremenski horizont ulaganja porez nije u igri (u Hrvatskoj se porez na kapitalnu dobit ne plaća ako vrijednosnicu kupite i prodate za dvije godine ili više).
Na kraju, doći ćete do dijela appa za uplatu sredstava. Na ekranu će se pojaviti i bar kod i ispisani podaci za uplatu koji se mogu kopirati, no na mojem telefonu niti jedna od te dvije funkcionalnosti nije bila od pomoći. Srećom, u appu postoji chat (kontakt), pa možete poslati poruku s upitom što raditi, a uputstvo za uplatu doći će vam i na e-mail. Stoga je ova sitnica podnošljiv problem.
Generalno, pravno-administrativni dio funkcionira ok ako imamo u vidu da je riječ o vrlo kompleksnom i visoko reguliranom financijskom ugovoru. Meni, koji sam prilično dobro educiran i digitalno pismen u financijskim stvarima, trebalo je oko dva sata da sve poklikam kako treba i pročitam ono što sam trebao pročitati. Vama će u prosjeku trebati više ako želite biti pažljivi, a ovaj tekst će vam pomoći u pripremi. Dva-tri sata doista nije puno. Nekada mi je toliko vremena trebalo da otpješačim do banke, platim račune i vratim se kući. Više mi je vremena nedavno trebalo da shvatim i ugovorim policu dodatnog zdravstvenog osiguranja.
Naravno, jako vas zanima koliko priča košta. Tu dolazimo do onog fenomena „sitnih slova u ugovoru“, na što ljudi inače slabo obraćaju pažnju. Pa još ta mala slova na ekranu mobilnog telefona … U svakom slučaju, već pri prvom čitanju ugovora shvaćate da sam Genius ne košta ništa ako se pridržavate financijskog plana tj. ostavite stručnjake da u miru upravljaju vašim sredstvima. Geniusov savjet i ugovaranje su „besplatni“, no ICAM zarađuje kroz upravljanje sredstvima u svojim fondovima u koje ulaže vaša sredstva.
Prema tome, Genius nije nikakva magija za optimizaciju u globalnom investicijskom svemiru, već digitalni financijski savjetnik koji će prepoznati vaše potrebe i složiti vam optimalnu kombinaciju financijskih produkata – ulaganja, uglavnom onih s kojima upravlja ICAM. Zato im se isplatilo razviti aplikaciju koja zamjenjuje ljudskog financijskog savjetnika i mrežu poslovnica koje nemaju iako su najveće investicijsko društvo (neovisno od banaka) na Zagrebačkoj i Ljubljanskoj burzi i najveći market maker.
Na appu u svakom trenutku možete pogledati kako su uložena vaša sredstva (u koje fondove) i kolika je trenutna tržišna vrijednost ulaganja. Možete mijenjati svoj plan, a putem kontakta možete se dodatno interesirati prije bilo kakvih promjena ili povlačenja sredstava kako biste bili sigurni da vam pri čitanju ugovora nije nešto promaknulo, kako vas ne bi iznenadila neka naknada. Uvijek budite spremni i mijenjati svoje odabire, jer nikada nismo 100% sigurni. No, ne mijenjajte ih prečesto, ako niste razumno sigurni (sjetite se problema troškova i utroška vremena koji smo ranije objasnili).
Pouke
Digitalne aplikacije, robo-savjetnici, financijska umjetna inteligencija (ovaj naziv je ipak malo pretenciozan) – kako god to nazvali, poanta je da app – financijski savjetnik ima smisla ako vam nudi neku dodanu vrijednost. Glavno pitanje glasi: kome nudi dodanu vrijednost? InterCapitalov Genius nije napravljen za profesionalce i znatiželjnike koji su spremni ulagati veliku količinu vremena u svoje financije. Oblikovan je za široko tržište, za ljude koji nemaju previše vremena (i/ili predznanja) za proučavanje ulaganja, ne žele aktivno upravljati svojim financijama, a imaju neki višak novca kojeg su se spremni odreći na dulje vrijeme (ali ako promijene plan, mogu povući sredstva). Uistinu, za dobar dio ljudi sigurno je pametnije konzultirati ovakav app nego rođaka ili susjeda koji „zna zaraditi“.
I ono najvažnije: ne morate imati veliku plaću i 40-50 godina da biste se poigrali s Geniusom. Aplikacija je namijenjena i za start s parsto kuna ili manjim mjesečnim uplatama.
U širem smislu, živimo u svijetu koji je preopterećen ponudom i informacijama. Ljudski kapacitet za obradu informacija ograničen je zbog nedostatka vremena, slabog poznavanja metoda zaključivanja o stvarima u kojima nismo eksperti, zbog inherentno nepredvidive budućnosti i ograničene racionalnosti (pojam je skovao nobelovac Herbert Simon još 50-ih godina prošlog stoljeća). Tradicionalna metoda rješavanja problema kroz pouzdanje u autoritete pokazala se neadekvatnom. Neki ljudi postaju autoriteti nezasluženo, neki imaju potencijalne konflikte interesa (kao i ja dok pričam o Geniusu), a i autoriteti pate od sličnih falinki kao i amateri, samo u nešto manjoj mjeri. Problem odabira relevantnog autoriteta velik je gotovo kao i problem odabira stvari u kojoj bi nam mišljenje autoriteta trebalo biti od pomoći.
Ljudi su pred 20-30 godina podcijenili ovaj problem i usredotočili se na multiplikaciju ponude raznih stvari i informacija zanemarivši problem informiranja, učenja i odabira. Danas, doduše, raspolažemo tehnologijama koje obećaju rješenje tog problema (Big Data, AI), ali i one imaju svoja ograničenja. Nitko još nije otkrio sveti gral dovoljno brzog učenja. Nismo pronašli formulu kako brzinu učenja povezati s konceptima dostupnosti i jednostavnosti. Problem je jednako prisutan u svim područjima, osobito u pravu, medicini, prehrani i financijama. Stoga danas gledamo tek prvi čin u informacijskoj bitci koja će obilježiti ovo stoljeće.