Kako su banke poslovale u prvom tromjesečju: pad kamatnih stopa, troškovi pod pritiskom

Ilustracija: Karenr / Dreamstime

Ad
Ad

Rezultati banaka za prvo tromjesečje pokazuju blago smanjenje neto dobiti za oko 3% u odnosu na isto razdoblje 2018. Povrat na imovinu se pritom zadržao na 1,2%, povrat na kapital na 8,4%, a stopa kapitala rasla je do visokih 22,6%. To ukazuje na još uvijek nedovoljno mobiliziran potencijal za kreditiranje.

Smanjenje ukupne neto kamatne marže na 2,56 postotnih bodova i obnovljen pritisak na pad kamatnih stopa najviše su se reflektirali u smanjenju kamatnih stopa na stambene kredite. Ukupni prosjek na stambene kredite u kunama smanjio se s 3,59% potkraj 2018. na 3,10% u travnju, a na kredite s valutnom klauzulom s 3,47% na 3,17% u istom razdoblju. Kod nekih kategorija kredita počinju se primjećivati i stope koje su malo niže od 3%.

Neto kamatna marža (A – prosječno naplaćena aktivna, P – prosječno plaćena pasivna kamatna stopa i NIM – neto kamatna marža)

Izvor: HUB Pregled 2/2019

Volumeni kredita i njihova kvaliteta ne prate pritiske konkurencije i smanjenja kamatnih stopa. Omjer loših kredita smanjio se na još uvijek relativno visokih 9,5%, pri čemu je očito zaustavljanje prodaja portfelja loših kredita početkom ove godine. Trend pada ovog omjera se očito usporio 2018. i početkom 2019. u usporedbi s ranijim razdobljem. Prodaje su u prvom kvartalu 2019. iznosile zanemarivih osamdesetak milijuna kuna. To je povezano i s neizvjesnostima koje su vezane uz izmjene ovršnog zakona, a koje se najavljuju već dulje vrijeme i koje bi prema upućenima u novele trebale dovesti do daljnjeg povećanja broja procedura u postupcima prisilne naplate.

Omjer loših kredita

Izvor: HUB Pregled 2/2019

Dodaju li se tome i druge regulatorne i tehnološke promjene, najsigurniji put ka očuvanju profitabilnosti, kapitala i financijske stabilnosti je povećanje troškovne efikasnosti. To je tipična strategija za zrele industrije u fazi konsolidacije. Poznato je da je bankarstvo jedna od rijetkih industrija u kojima zaposlenost ne raste unatoč povoljnom stadiju poslovnog ciklusa – naprotiv, smanjuje se. Nema niti značajnijeg rasta plaća, a sve više se ulaže u sustave i aplikacije koje podržavaju procese uz što manji angažman ljudi.

Najvažniji pokazatelj troškovne efikasnosti (koji je bolji ako je vrijednost niža) – cost-income omjer dostigao je historijski minimum od 43%, što je veoma niska vrijednost s obzirom na relativno male kreditne volumene u usporedbi s razvijenim zemljama, gdje su volumeni relativno i apsolutno mnogo veći, a troškovna efikasnost je manja:

Cost-income omjer

Izvor: HUB Pregled 2/2019

Prevedno u konkretne brojke, ukupni administrativni troškovi i amortizacija hrvatskih banaka u prvom tromjesečju 2019. kretali su se na 1% nižoj razini u odnosu na prvo tromjesečje 2018., pri čemu su se najviše smanjili ostali administrativni troškovi, dok su troškovi amortizacije rasli, što je vjerojatno posljedica povećanih ulaganja u software u proteklom razdoblju. Banke očito traže optimalne poslovne odgovore i strategije u tržišnom okviru koji je obilježen kombinacijom visokih troškova tradicionalne regulacije i pravnom neizvjesnošću s jedne strane, te deregulacije nekih poslovnih segmenata s druge strane (Fintech, PSD2), a što je praćeno velikim tehnološkim promjenama i promjenama navika potrošača u uvjetima umjerenog potencijala za rast kredita koji je ograničen skromnim gospodarskim rastom i demografskim promjenama.

Troškovi hrvatskih banaka

Izvor: HNB, obrada Arhivanalitika