U zadnje vrijeme se otvora mnogo rasprava o ulozi banaka u ovim kriznim vremenima a naročito o tome da li su razine kapitala Hrvatskih banaka dovoljne za ova krizna vremena.
Prvo treba objasniti čemu kapital služi i koja mu je funkcija. Važnost kapitala banaka ogleda se u zaštiti štediša, vjerovnika i dioničara u slučaju nastanka rizičnih situacija i u slučaju gubitaka te eventualne insolventnosti banaka kada dioničari gube svoj kapital koji štiti štediše i djelomično vjerovnike. Rizici su direktno povezani s gubicima, a gubici u bankarstvu dijele se na očekivane i neočekivane. Očekivani gubici proizlaze iz rizika koje je moguće procijeniti (npr. očekivani gubici iz kreditnog portfelja). Za pokrivanje takvih gubitaka u bankama se najčešće formiraju rezervacije. Neočekivani gubici su oni koji nastaju iz nepredviđenih situacija. Oni su samo djelomično pokriveni rezervacijama (npr. rezervacijama za neidentificirane gubitke). Za njihovo podmirenje banke, u najvećem broju slučajeva, koriste kapital. Pojednostavljeno govoreći, što su razine kapitala banaka više, depoziti u bankama su sigurniji, a time je sigurniji i cijeli financijski sustav.
Regulatori su oduvijek razumijeli tu povezanost. Bankarska regulativa doprinosi sigurnosti ukupnog sustava kroz sustav reguliranja i limitiranja bančinih izloženosti riziku. Regulatori nastoje povezati bančine izloženosti rizicima s kapitalom. Naime, kao što smo već naglasili, kapital ima zaštitnu funkciju: u slučaju gubitaka služi za plaćanje tih gubitaka i time omogućuje kontinuitet poslovanja banka. Na neki način možemo reći da kapital štiti budućnost banke. Zbog toga, regulatorna očekivanja kapitala kroz propise konstantno rastu i danas je gotovo nezamislivo da je pred samo 40-tak godina bilo moguće upravljati bankama (doduše prvenstveno u SADu) koje su imale adekvatnost kapitala ispod 4-5%. Danas se omjeri regulatornog kapitala penju na 10, 12 i više posto.
Baselski standardi nadzora banaka od početaka do danas kapital banaka promatraju kroz stopu ukupnog kapitala (ili kako se ranije zvala – kroz stopu adekvatnosti kapitala). Stopom ukupnog kapitala ograničava se opseg poslovanja banaka u odnosu na angažirani kapital dovodeći ga u vezu s rizicima u poslovanju (tj. rizično ponderiranom aktivom) i kapitalom koji je na raspolaganju za pokriće tih rizika. Ovakav mehanizam predstavlja prepreku pretjeranom poslovnom širenju jer prisiljava banku da vodi računa o prikupljanju dodatnog kapitala koji će podržati rast aktive. Osnovna logika Baselskih standarda je da «nagrađuje» „dobre“ (tj. manje rizične) banke – jer, što banka više investira u sustav upravljanja rizicima, više će uštedjeti na kapitalnim zahtjevima. Sustav ujedno daje prednost naprednijim i tehnološki zahtjevnijim metodama izračuna bankovnih rizičnosti.
Kako hrvatske banke stoje u ovoj priči?
Prema zadnjim nerevidiranim podacima, stopa ukupnog kapitala Hrvatskih banaka je na 31.12.2019. iznosila 23,22%. Ta stopa ukupnog kapitala je znatno iznad minimalne od 8% ili bilo koje varijante zahtjevanje stope kapitala (gdje se na minimalnu stopu kapitala dodaju razni zaštitni slojevi (uvedeni promjenama iz Basela III)). Ovaj omjer u praksi znači da na jedinicu angažiranog kapitala banke mogu ostvariti neznatno više od četiri jedinice rizikom ponderirane aktive.
Interesantno je primijetiti i razliku stope kapitala hrvatskih banaka u odnosu na ukupnu stopu kapitala velikih EU banaka (tzv. sistemski važne banke za EU – trenutno 115 najvećih EU banaka).
Izvor: EBA, HNB
Prema tome:
- Hrvatski bankovni sustav je značajno bolje kapitaliziran je prosjeka EU zemalja;
- Prosječna stopa ukupnog kapitala Hrvatskih banaka je na 31.12.2019. bila za 4,8 postotnih bodova viša od one banaka u EU;
- U promatranom razdoblju stopa ukupnog kapitala hrvatskih banaka je bila prosječno 5 postotnih bodova viša od one EU sistemski važnih banaka – što znači da je bila prosječno viša za oko 29%.
U suštini, regulatorni kapital hrvatskih banaka na 31.12.2019. iznosio je 55,5 milijardi kuna. Taj iznos je za cca HRK 11,5 milijardi viši od iznosa koji bi hrvatske banke imale da su kapitalizirane kao velike europske banke. Kolika je relativna snaga kapitala angažiranog u hrvatskim bankama svjedoči podatak da hrvatske banke imaju više kapitala od HEP-a i INA-e uzetih zajedno (INA ima oko 10 a HEP oko 25 milijardi kuna kapitala i rezervi).
Osim visine, važna je i struktura kapitala. Kapital se sastoji od različitih financijskih instrumenata i rezervi koji se u bankarstvu dijele na prvoklasne – redovni osnovni kapital, i malo slabije amortizere gubitaka – dopunski kapital koji se sastoji od tzv. hibridnih instrumenata.
Podaci pokazuju da:
- Hrvatski bankovni sustav ima bolju strukturu kapitala od prosjeka EU zemalja – više vlasničih ulaganja;
- jer, prosječna EU banka ima 13,40% dopunskog kapitala (kroz tzv. kvazi kapitalne instrumente ili hibridne instrumente) a Hrvatske banke samo 3,52% dopunskog kapitala.
Možemo zaključiti da, hrvatske banke u cjelini imaju relativno više kapitala od banaka u EU te taj i takav kapital ima bolju strukturu. To u suštini znači da su Hrvatske banke otpornije na potencijalne negativne efekte trenutne Covid 19 krize. Naravno, to vrijedi uz pretpostavku da će kod nas utjecaj krize biti kao i prosječni utjecaj krize u EU zemljama – a koliki će stvarno biti, pokazat će vrijeme. Ipak, hrvatske banke bile su među rijetkima u EU koje nisu trebale pomoć država nakon krize 2008./09. iako je ta kriza u Hrvatskoj trajala dulje i bila dublja nego u drugim državama članicama osim u Grčkoj. Nema razloga da tako ne bude i ovaj put.