Ekonomski Lab donosi pregled istraživanja koje je proveo Eurochambers o tome kako europski poduzetnici doživljavaju probleme s birokracijom. Veliko istraživanje „europskog HGK“ objavljeno je krajem 2019. godine na bazi anketnog ispitivanja koje je provedeno od 2. rujna do 2. listopada 2019. na uzorku od 11107 (uglavnom malih i srednjih) poduzetnika iz 27 država EU (osim UK, zbog Brexita) od kojih dobar dio posluje u većem broju država članica.
Europski poduzetnici istaknuli su sljedeće probleme:
- Složene administrativne procedure: može se slobodno reći da poduzetnike najviše muči „birokracija“. Količina papirologije i dokumentacije, odlazak u taj i taj ured, ponegdje i pečat.
- Različita pravna pravila: otpor prema uvođenju jedinstvenih rješenja koja „nameće Bruxelles“ ima smisla ako neka europska regulativa stvara pritisak, odnosno uvodi neku novu normu koja prije nije postojala. Međutim, kada se pojedinim zemljama pruži mogućnost za normiranje raznih procedura, dozvola i sl. i ništa se ne unificira, dogodit će se fragmentacija jedinstvenog tržišta. Poduzeće stoga mora dobro poznavati propise u pojedinoj zemlji (a to je trošak!). Često je nužan angažman lokalnih odvjetnika kako bi sve bilo izvjesno. Prema tome, nacionalne autonomije mogu biti dobre, ali mogu biti i poligoni za zaštitu tržišta, čime će se spriječiti ekonomije obujma i koristi od integracije velikog tržišta.
- Nedostupnost informacija o pravilima i zahtjevima: Kada već postoje problemi pod 1 i 2, postavlja se pitanje mogu li administracije dopustiti da poduzetnik mora obilaziti različite institucije kako bi dobio informacije o zakonima, pravilnicima itd. U Europskoj uniji zato postoje tzv. points of single contact kao jedinstvena mjesta gdje se mogu doznati sve informacije. Ipak, ako nije sve na njima, već za neku dodatnu informaciju poduzetnik mora tragati i gubiti ekstra vrijeme, poslovanje poskupljuje.
- Različite procedure za proizvode: Premda postoje ujednačena pravila za distribuciju niza proizvoda, postoje pravila koja o tome propisuju pojedine zemlje. Ponekad se to događa jer su pravila nužna, jer nema europskih pravila. Ponekad je pak riječ o nepotrebnom normiranju koje guši tržišni plasman proizvoda, pa trošak raste i konkurentnost opada. Nije sve crno-bijelo, pa je dobro vidjeti što od tih pravila ima smisla, a što ne: zašto neka pravila jedna zemlja ima, a druga nema?
- Različite pravne i ugovorne prakse: Europska unija nema jedan pravni sustav. Pravne prakse i ishodišta propisa nisu ista u Švedskoj i Austriji. Britancima bliskim Ircima nisu uvijek jasna francuska pravila. To su strukturalna ograničenja funkcioniranju jedinstvenog tržišta, međutim, poduzetnici sve češće zaobilaze taj problem ugovaranjem mirenja i komercijalnih arbitraža.
- Manjak pravne zaštite pred nacionalnim i europskim institucijama i sudovima: Može se još pretpostaviti da Europski sud pravde dobro poznaje europska pravila kojima se uređuju ekonomski odnosi. Ipak, da li je uvijek tako s nacionalnim sudovima? Da li je svaka institucija u svakoj europskoj zemlji dovoljno otvorena da poštuje zajednička pravila ili se administrativni protekcionizam opravdava onih tržišnim? Poduzetnici smatraju kako nema jamstva da pravni sustavi neće svojim različitim funkcioniranjem funkcionirati kao de facto barijere.
- Različite PDV procedure: Premda bi plaćanje PDV-a trebalo biti što ujednačenije, u praksi se mogu pojaviti razlike u pravilima.
- Nedostatne pravne i financijske informacije o potencijalnim poslovnim partnerima: Ovaj problem nije vezan uz funkcioniranje administracija, ali poduzetnici očekuju da mogu što jednostavnije dobiti informacije o mogućnostima poslovne suradnje, što je pogotovo bitno za izvoz. U tom segmentu očito postoji prostor za napredak kada poduzetnici to registriraju kao problem.
- Neizvjesnosti kod detaširanja radnika: Višak papirologije i visoke inspekcijske kazne mogu otežati život radnika koji odlaze na privremeni rad u drugu zemlju članicu.
- Problemi s plaćanjima: Problem kašnjenja u plaćanjima reguliran je direktivom (naplata u roku 60 dana), no u praksi postoje odstupanja.
- Problemi s porezima koji nisu vezani uz PDV: nejasna i različita porezna pravila uvelike muče poduzetnike. Premda su neka pravila ujednačena, zemlje članice i imaju mogućnost vođenja različitih poreznih politika, od različitih stopi do procedura. S jedne strane to je dobro, jer potiče poreznu konkurenciju (kojoj se odupiru velike zemlje). S druge strane, razlike u pravilima znače ulaganje vremena da bi ih se shvatilo.
- Administrativna i zakonodavna diskriminacija stranih poduzeća: Unutar EU ne smiju postojati ograničenja na nastanjivanje i poslovanje na osnovi različitog državljanstva. Protekcionističke mjere smatraju se pravno upitnima i često su predmetom pravnih postupaka protiv zemalja koje se odluče ići u tom smjeru.
- Poteškoće kod priznavanja kvalifikacija i različiti zahtjevi za licencirana zanimanja: ovaj problem je odavno poznat. Razna zanimanja nastoje se štititi od konkurencije, kako međusobne, tako i od one iz drugih zemalja. Premda se tržište EU u velikoj mjeri otvorilo, administracije i akademski sektori mogu stvarati poteškoće kod priznavanja diploma ili mogu propisivati različita pravila za obavljanje pojedinih zanimanja. Pravna zanimanja su posebno visoko normirana i njihova je mobilnost unutar Europe manja nego što je to kod primjerice arhitekata. Dio zemalja članica propisuje licenciranje računovođa, dio to ne čini (Hrvatska spada u tu skupinu), a razlike postoje i u pogledu (ne)obveznosti članarina u strukovnim udruženjima. Na primjer, švedski model je jedno, a češki nešto drugo. Litva ima manje od sto reguliranih zanimanja, a s druge strane je Češka s preko tristo reguliranih zanimanja. Niti javni bilježnici nemaju svugdje isti status. U srednjeeuropskim zemljama javni bilježnici imaju visoko normirane uloge dok na sjeveru Europe takva njihova uloga ne postoji.
- Arbitrarne prakse u javnoj nabavi: Europska javna nabava u pravilu je digitalizirana i otvorena konkurenciji. Ipak, događa se da uvjeti često nisu jednaki za sve. Francuski kupac može preferirati francuskog dobavljača i kada Latvijac ima najbolju ponudu.
- Različita pravila (online) zaštite prava potrošača: Premda postoji europska regulativa, razlike mogu unijeti neizvjesnost i tražiti više vremena za proučavanje pravnih specifičnosti u pojedinim zemljama. Može se pretpostaviti kako su europska pravila dovoljna u ovom području, pa se postavlja pitanje jesu li dodatna nacionalna pravila zaista potrebna.
- Jezične barijere: Europa nije Amerika. Preko dvadeset jezika tumači se kao bogatstvo u različitosti, ali to ima svoju cijenu koja je veća od pukih troškova prevođenja. Poduzetnik se mora prilagođavati pojedinim tržištima učenjem jezika ili angažmanom lokalnih poduzetnika i menadžera. To je teret koji je postoji na američkom tržištu gdje je jedan jezik dovoljan.
Eurochambres je ponudio i rješenja kako bi poslovanje na zajedničkom tržištu bilo protočnije i s manje muke. Evo nekih primjera koje navode:
- Rezanje red-tape (birokratskih) procedura i zahtjeva.
- Jasnije online informacije na jedinstvenom EU portalu.
- Pojednostavljenje i digitalizacija procedura za trgovinu i poslovanje u drugim zemljama.
- Bolje provođenje EU pravila kroz suradnju zemalja članica.
- Procjene učinaka novih propisa za male i srednje poduzetnike.
- Kreiranje jedinstvenih kontaktnih točaka.
- Ujednačavanje nacionalnih standarda za dizajn i plasman proizvoda.
- Standardizirana PDV prijava dostupna na svakom EU jeziku.
- Sprječavanje diskriminatornih praksi protiv nastanjivanja stranih poduzetnika.
- Jedinstveni europski repozitorij javne nabave.
- Ujednačavanje pravila (online) zaštite prava potrošača.
- Micanje zahtjeva za A1 dokumentom kod detaširanja radnika.
- Lakši prekogranični pristup za profesije.
- Suradnja administracija zemalja članica zbog educiranja o primjeni europskih pravila.
- Kreiranje online kalkulatora plaća detaširanih radnika.
Zaključno
Procedure će uvijek nekome biti komplicirane, pogotovo kada se stvaraju neke nove. Dodavanje raznih nacionalnih regulativa i zaštita tržišta ponekad može imati smisla, ali to je rijedak slučaj. Stoga uvijek treba tražiti da se taj smisao dokaže (ne može se uzeti zdravo za gotovo), jer uvijek treba pitati zašto se dodatnom regulacijom štite partikularni interesi i određene rente, te koji su to interesi i rente kada je očito da postoji velik broj slučajeva u kojima funkcioniranje jedinstvenog tržišta donosi korist najvećem broju potrošača. Zbog toga se može zaključiti da potencijaljedinstvenog tržišta EU još nije u potpunosti iskorišten. Micanje prenormiranosti jedan je od načina da se stvore bolji i lakši okviri za rast dodane vrijednosti i razvoj inovacija. Samo tako se može konkurirati SAD-u i Kini na globalnom tržištu.