Koliko će gospodarstvo stradati zbog koronavirusa (nakon prvog poteza FED-a)?

Foto: Wikimedia Commons

Ad
Ad

Legendarna kritika Kraljice Elizabete koju je uputila ekonomistima nakon izbijanja krize 2008. glasila je: „Kako to niste predvidjeli?“

Epidemiolozima nitko nije prigovorio na taj način zbog nepredviđenog izbijanja epidemije koronavirusa. Ok, reći ćete, epidemiolozi ipak godinama upozoravaju da je izbijanje ovakve epidemije ne samo moguće nego i relativno visoko vjerojatno. Međutim, ne vidim razliku u odnosu na ekonomiste koji oduvijek govore da su ekonomski ciklusi (oscilacije, fluktuacije aktivnosti) ne samo mogući i visoko vjerojatni, nego i izvjesni.

Epidemiolozima i ekonomistima zajedničko je to što ne znaju predviđati trenutak izbijanja i intenzitet širenja krize. Svaka nova kriza, tj. svaki novi virus, ima neka specifična ishodišta i karakteristike za koje je potrebno vrijeme da bismo ih dobro upoznali. Iz istog razloga nitko (još) ne može predviđati širenje epidemijei hoće li ovo prerasti u pandemiju. Stoga nitko ne može znati niti odgovor na pitanje iz naslova – koliko će gospodarstvo stradati zbog koronavirusa.

Ekonomisti striktno razlikuju rizik i neizvjesnost. Rizik je izračunljiv; on je nešto čemu na temelju prošlog iskustva možete pridati neku vjerojatnost. Neizvjesnost je nov događaj – novo iskustvo bez povijesti, kojim ne možemo upravljati uz pomoć računa vjerojatnosti. Koronavirus spada u tu skupinu događaja. U virusnom smislu posve je nov (i ima neke specifične nepoznate karakteristike koje utječu na širenje i smrtnost).

Jednako važno, ovo je prvi takav događaj u poodmakloj fazi globalizacije u kojoj je Kina transformirana u svjetsku industrijsku tvornicu bez čijih inputa više nije moguće sastaviti mnoge važne proizvode poput računala i lijekova. Zbog toga se nitko ne usuđuje prognozirati koliko će svjetsko, europsko ili američko gospodarstvo stradati zbog ove epidemije.

SARS 2003. izazvao je kratku krizu V-oblika. Na podacima avioprijevoza najbolje su se vidjela dva mjeseca oštrog pada i dva mjeseca brzog oporavka prije nego što su se stvari vratile u normalu. Što znači da nije bilo trajnijih gospodarskih posljedica.

Kada je koronavirus u pitanju, svi se klade da posljedice neće biti tako benigne (uostalom, broj umrlih do sada je više nego tri puta veći nego u epizodi sa SARS-om iz 2003. iako je SARS imao višu stopu smrtnosti).

Revizije prognoza rasta počele su u subotu 22.2. kada je MMF objavio da obara prognozu rasta za Kinu s ranijih 6% na 5,6% za ovu godinu. To se možda činilo malo, no materijalno je: Kina čini 17% svjetskog gospodarstva i mnogo veći dio njegova rasta. Koliko god bila bitna u signalnom smislu, u makroekonomskom i statističkom smislu MMF-ova objava bila je nebitna; označila je tek startni pucanj za seriju mnogo oštrijih revizija gospodarskog rasta koje su se odvijale u uvjetima velike panike na burzama prošloga tjedna kada su američki burzovni indeksi pali za gotovo 12%.

Danas više nitko ne sumnja u to da će kinesko gospodarstvo u prvom tromjesečju proći kroz snažnu kontrakciju. Procjene idu do -8%. Sve je manji broj onih koji očekuju brzu nadoknadu izgubljene proizvodnje u drugom tromjesečju. Većina prognoza govori o brzom oporavku u drugoj polovici godine te se zadnjih dana najčešće predviđa rast Kine ove godine za 3%-4% nakon kontrakcije BDP-a u prvom kvartalu. To će dodatno sniziti dinamiku globalnoga rasta za koji se i ranije nije očekivalo da bi mogao prijeći 3%.

Tako značajno usporavanje rasta u Kini sigurno bi se prelilo na produljenje industrijske recesije u Njemačkoj (koja traje već godinu i pol, a dijelom je povezana sa usporavanjem u autoindustriji koja u velikoj mjeri ovisi o kineskim kupnjama) i daljnje usporavanje u SAD-u. Američko gospodarstvo još uvijek izgleda solidno i raste tek nešto sporije od 2% na godinu, no središnja banka FED odlučila je preventivno djelovati. Nakon potopa na burzama prošloga tjedna, tržišta su ispravno anticipirala da će FED obarati kamatne stope (o čemu smo pisali jučer). Redoviti sastanak FOMC-a (tijela FED-a koje upravlja operacijama na otvorenom tržištu) održava se kasnije ovoga mjeseca, no FED je pokušao iznenaditi tržišta izvanrednim sastankom (prvim od krize 2008.) na kojem je donesena odluka o rezanju kamatnih stopa za pola postotnoga boda. Tako se sada ciljani raspon kamatne stope na federalna sredstva kreće u rasponu od 1 do 1,25%.

I da je djelovao brže i jače, FED u ovom trenutku nije mogao ništa bitno učiniti. Naime, jučer je trajalo „veselje“ na burzama. Rastom od 5% obrisano je 40-tak posto prošlotjedne korekcije. No, bio je to tek kratki intermezzo u anticipaciji poteza monetarne politike. Kada se potez dogodio, tržišta su se vratila fundamentalnom trendu i nastavila paničariti po negativnoj stopi od gotovo 3% u utorak ponovo se približivši dnu korekcije od petka.

Razlog za takav preokret na dan kada je FED oštro srušio kamatne stope leži u fundamentalnim karakteristikama informacija s kojima raspolažemo odnosno ne raspolažemo (ranije spomenuta neizvjesnost). Radikalne monetarne mjere djelovale su u krizi 2008. i 2009. jer je izvor krize bio u financijskom sustavu. Sada je svakome jasno da je izvor krize negdje drugdje.

U prilog ovoj tezi govori činjenica da je prinos na 10-godišnju američku državnu obveznicu u jednom trenutku pao do 0,935%. To je historijski minimum (iako dolar već neko vrijeme slabi). Razmjeri panike su, uistinu, iznimni, a reakcija tržišta na potez FED-a pokazuje da nitko ne vjeruje kako je ovo šok kontrakcije potražnje na koji se može učinkovito odgovoriti nižim kamatnim stopama. Ovo je, prije svega, šok ponude i povjerenja: ljudi naprosto nestanu s posla i ne rade, odjednom.

Što se informacija tiče, prilično je jasno da pošast ima prilično visoku stopu smrtnosti. Iako povremeno možete čuti brojku od 1%, to je manipulacija ili glasno nadanje. Još od brojki iz Wuhana znamo da je opća stopa koja se dobije dijeljenjem broja umrlih i zaraženih oko 2,5%, što treba povećati za dio još neizlječenih koji će eventualno umrijeti (po svemu sudeći mali broj), i umanjiti za dio nezabilježenih slučajeva koji nemaju simptome ili imaju veoma blage simptome te ih zdravstveni sustavi „ne vide“ (tako da je nazivnik – broj zaraženih – zapravo veći od registrirane brojke).

Iako je svima jasno da se značajne stope smrtnosti pojavljuju tek u dobi 55+, ovaj dio kalkulacije sigurno neće spriječiti paniku i gospodarske štete jer je upravo visoka stopa smrtnosti uzrok problema. Jedina utjeha može doći od niske vjerojatnosti zaraze. Na žalost, za sada nema uvjerljivih potvrda da bi vjerojatnost zaraze mogla biti niska kada se ne bi provodile drastične mjere zaštite.

Prema tome, ostaju samo dva moguća izvora smirenja: povlačenje virusa pred toplim vremenom ili uvjerljivo tumačenje epidemiologa da virus u svim lociranim žarištima usporavanja širenje i prije značajnijih zatopljenja. Iako nitko to ne voli glasno reći, ovo prvo, temperaturno, privremeno je rješenje. Virus bi se mogao ponovo pojaviti s dolaskom sljedeće zime, ali tih nekoliko mjeseci intermezza može biti značajno zbog vremena za pronalaženje cjepiva, proizvodnju dodatnih respiratora i medicinske opreme te druge poboljšane pripreme za novi val epidemije. Države i zdravstveni sustavi danas su ipak neusporedivo sposobniji u usporedbi s vremenima kada su slične epidemije (španjolska, honkoška) ubijale milijune.

Činjenica je i da ne znamo hoće li virus mutacijom postati opasniji i ne znamo hoće li se i koliko doista povući s dolaskom toplijeg vremena, kao što ne znamo hoće li i prije značajnijeg zatopljenja doći do jenjavanja zaraze. Prema tome, o gospodarstvu ne možemo ništa prognozirati. Iz istog razloga ne možemo ništa prognozirati o učincima na hrvatski turizam (što neće biti jedini negativni učinci na hrvatsko gospodarstvo). Za prognoze je, dakle, prerano, neizvjesnost je velika, i to je, u ovom trenutku, jedina relevantna informacija. Idemo doslovno dan po dan, a najviše što možemo učiniti je da, iako nismo u stanju prognozirati, vrebamo svaku važnu informaciju i hladnih glava povećavamo spremnost za odgovore na širenje epidemije i borbu protiv eventualne recesije.