U prosincu 2023. volumen prometa u trgovini na malo (realan promet nakon otklanjanja utjecaja inflacije iz nominalnog prometa) dosegnuo je 9,1% veću razinu u odnosu na prosinac 2022. To približno odgovara porastu realne prosječne neto plaće. Rast prosječne neto plaće isplaćene u prosincu (za studeni), koja je iznosila 1 208 eura, bio je nevjerojatnih 15% na godišnjoj razini. Nakon korekcije za inflaciju koja je iznosila 4,5% prema indeksu potrošačkih cijena odnosno 5,4% prema Eurostatovom harmoniziranom indeksu koji ima drugačije pondere, realan rast je iznosio oko 10%. U isto vrijeme, rast gotovinskih nenamjenskih kredita ubrzao je na oko 10% (nominalno). Tako izgleda cjelovita slika koju obilježava snažna ekspanzija osobne potrošnje.
Izvor: DZS
Hrvatska kasni s preliminarnom objavom BDP-a za zadnje tromjesečje prošle godine i objavljuje podatak oko mjesec dana nakon većine članica europodručja. Možemo očekivati veoma dobar podatak koji će zahvaljujući snažnom rastu osobne potrošnje pogurati godišnju stopu rasta realnog BDP-a bliže zoni oko 3%. Time će se Hrvatska treću godinu zaredom smjestiti pri vrhu europske ljestvice prema kriteriju brzine gospodarskoga rasta.
Naime, jučer objavljeni Eurostatovi podaci s preliminarnim procjenama BDP-a za zadnje tromjesečje 2023. za 12 država pokazuju da bi se Hrvatska mogla naći pri samome vrhu kada DZS konačno izbaci podatak; najbrži rast (na godišnjoj razini – u odnosu na zadnji kvartal 2022.) ostvario je Portugal, ali za svega 2,2%, dok je veći broj država članica oko nule ili u recesiji (ne odveć dubokoj, ali ipak recesiji), u čemu prednjače Irska (-4,8%), Austrija (-1,3%), te Latvija, Njemačka i Češka sa po -0,2%. Ako gledamo samo zadnje tromjesečje 2023. u odnosu na treće, pad BDP-a nastavljen je u Njemačkoj, Irskoj i Litvi, dok su se ostali ipak počeli blago oporavljati. No, stope su takve da bi hrvatski realni BDP, kada bude objavljen, mogao uvjerljivo iskočiti na vrh liste uz još nekoliko manjih brzorastućih gospodarstava u EU kao što su Cipar i Malta.
Očita razlika u kratkoročnoj ekonomskoj dinamici između Hrvatske i „ostatka EU“ temeljena je na snažnom potrošačkom bumu. Takva dinamika nije neočekivana. Najavio sam ju u tekstu u studenom (Zašto nitko ne predviđa „bum“ osobne potrošnje?). Sada možemo najaviti da će se takva situacija nastaviti u dogledno vrijeme i vrlo vjerojatno poprimiti razmjere kakve gotovo nitko nije očekivao.
Komisija je jučer objavila indekse ekonomskog pouzdanja za siječanj koji mjere trenutno stanje umova (očekivanja) poduzetnika, menadžera i potrošača. Odgovori iz anketa se zbrajaju u kompozitne indekse ESI (economic sentiment indeks) i EEI (employment expectations indeks) čija je dugoročna vrijednost jednaka 100; možemo gledati je li trenutačno pouzdanje u gospodarstvu iznad ili ispod dugoročnog prosjeka (veće ili manje od 100). Također, imamo sektorske indekse koji su u minusu ako u anketama dominiraju pesimistični odgovori, i obratno ako su optimistični. Prvo što upada u oči je zadnji redak u donjoj tablici: tržište rada je svuda napeto (EEI iznad 100), no u Hrvatskoj je daleko napetije od prosjeka EU. Štoviše, hrvatski EEI početkom godine bilježi nagli skok (koji nije sezonske prirode jer Komisija iz vremenskih serija otklanja sezonske utjecaje). Taj skok EEI pojavio se u korelaciji s naglim skokom pouzdanja menadžera u uslužnom sektoru (SERV, koji ne obuhvaća građevinarstvo koje ima svoj indeks – BUIL).
Indeksi ekonomskog pouzdanja Europske komisije
Opisano stanje gospodarstva na početku 2024. nadovezuje se na otprije poznate činjenice za koje znamo da će nastaviti gurati osobnu potrošnju u prvom tromjesečju 2024., a efekti će se preliti i na nastavak godine: rast minimalne plaće, usklađivanje mirovina po visokoj stopi koja odražava usklađivanje za cijene i plaće u prošloj godini kada je sve još izrazito brzo (nominalno) raslo, i drugi (veći) dio rasta plaća u javnom sektoru.
Nastavak potrošačkog buma u prvoj polovini ove godine praktički je već predodređen, no postavlja se pitanje koliko to može trajati? Koliko dugo Hrvatska može „voziti po svom“ ako se europsko gospodarstvo nastavi ljuljati na rubu plitke recesije, u svojevrsnom stanju limba u kojem se nalazi dulje od godinu dana?
Načelni odgovor glasi ne dugo, no to je preopćenit odgovor. Hrvatska već dulje od godinu dana uspješno odolijeva (plitkoj) recesiji koja zahvaća neke od naših najvažnijih trgovačkih partnera (Njemačka, Austrija, Mađarska). Iz dosadašnjeg dijela teksta može se zaključiti da će se sličan trend nastaviti kroz veći dio ove godine čak i ako se srednja Europa nastaviti ljuljati na rubu recesije. Doduše, u tom scenariju ovogodišnji rast neće biti osobit. Osobna potrošnja je najvažanija sastavnica BDP-a, ali bez doprinosa investicija i izvoza sama teško može proizvesti visoku stopu rasta.
Izvoz (roba i usluga) jednako je važan generator agregatne potražnje kao i osobna potrošnja, tako da će upravo dinamika izvoza koja zavisi o gospodarskoj dinamici naših najvažnijih trgovačkih partnera odrediti konačan brojčani ishod i trajanje aktualnog uzleta (podsjetite se Arčabićeve serije o tome koliko malo i otvoreno gospodarstvo poput Hrvatske zavisi o „vanjskim šokovima“).
Vratimo li se u gornju tablicu tj. njezin lijevi dio koji se odnosi na EU, u kontekstu izvoznih očekivanja iz nje možemo iščitati nekoliko optimističnih poruka: prvo, kompozitni indeks ESI se počeo poboljšavati u EU iako je još uvijek ispod dugoročnog prosjeka (100); tržište rada je i dalje napeto (EEI iznad 100), a to će stvarati pritiske na rast plaća u uvjetima sada primirene inflacije; naposljetku, minusi se u većini sektora osim u građevini smanjuju.
Kako je EU u kontekstu globalnog gospodarstva također mala i otvorena ekonomija koja u velikoj mjeri zavisi o okružju, vrijedi spomenuti i to da je MMF jučer revidirao svoju prognozu rasta globalnog gospodarstva za ovu godinu s 2,9% na 3,1%. Ekonomisti MMF-a su osokoljeni puno boljim podacima o stanju najvećeg, američkog gospodarstva. Nakon što se očekivala objava BDP-a za zadnje tromjesečje 2023. oko 2%, izašao je podatak o rastu od 3,3%, a za tim su slijedili i više nego dobri tjedni podaci s tržišta rada koji su neizbježnog Dr. Dooma i slične sustavne prognostičare recesija i katastrofa ponovo gurnuli u zapećak.
Vratimo li se u EU, primijetit ćemo da je indeks pouzdanja u sektoru usluga (SERV) pozitivan i blago poboljšan u siječnju, što bi mogla biti dobra najava za ovogodišnju turističku sezonu. Naime, upravo je potražnja za uslugama u EU važan prediktor potražnje za hrvatskim turističkim uslugama čiji će uspjeh ili neuspjeh, koji zavisi o europskim potrošačima, odrediti kako će se vrlo dobra dinamika iz prve polovine 2024. preliti na drugu polovinu godine.
U svakom slučaju, ako se gospodarstvo EU značajnije odmakne od ruba recesije za koji se zalijepilo prošle godine, aktualni post-inflacijski gospodarski oporavak mogao bi potrajati. Ako se stvori sprega (paralelizam) oporavka osobne potrošnje i izvoza, za nekoliko mjeseci mogle bi započeti (pozitivne) revizije očekivanja ovogodišnjeg rasta. Komisija i HUB konsenzus su oko 2,5%, Vlada je na 2,8% a jedino se HNB odvažio dotaknuti 3,0% rasta, najavljujući nešto bolju godinu od ostalih. U sretnom ishodu u kojemu bi došlo do osjetnog oporavka roba i usluga ni 4% ne bi bilo nedostižno.
Naravno, to bi značilo i nešto veću inflaciju od očekivane. No, kada je o inflaciji riječ treba istaknuti i jednu rezervu. Nastavak priče ispričane u ovom tekstu zavisi o pretpostavci da će svijet izbjeći novi geopolitički šok. Pred četiri godine dogodilo se pandemijsko zatvaranje, pred dvije je Rusija započela rusku agresiju na Ukrajinu. Oba epohalna događaja uzdrmala su gospodarstvo toliko snažno da su sve ranije prognoze pale u vodu. Kako nismo u stanju predviđati vanjske geopolitičke šokove, svaka prognoza zavisi o pretpostavci da se šok sličnog reda veličine neće ponoviti.
Zadnja dva manja šoka – početak rata Izraela i Hamasa u listopadu prošle godine i početak napada Hutija na brodove u Crvenom moru nakon čega su počeli sporadični vojni napadi na uporišta Hutija – nisu proizvela ozbiljnije poremećaje. Cijene nafte i drugih ključnih sirovina ostale su relativno stabilne. Barel Brent je trenutačno na istoj razini na kojoj je bio 7. listopada 2023. kada je započeo napad Hamasa. Nešto veće bi se trebalo dogoditi da ozbiljnije uzdrma svjetsko gospodarstvo koje bi moglo puno brže rasti da nije te sjene nove ere neizvjesnosti.
O tome koliko globalna neizvjesnost koči oporavak u EU svjedoči ovaj indeks neizvjesnosti koji Komisija izračunava na temelju odgovora na ranije opisanu anketu o gospodarskom pouzdanju. Lockdown 2020. je bio epohalni događaj – šok koji je podigao neizvjesnost na novu razinu. Malo smanjenje 2021. prekinuto je ratom 2022. i sada smo u fazi blage normalizacije koja, međutim, ne može dovesti indekse neizvjesnosti ni blizu razina iz 2019. koje još dugo neće biti dostignute. Obećali su nam “novo normalno” i sada vidimo kako to izgleda.
Izvor: Europska komisija