Neizvjesnosti vezane uz trgovački rat, usporavanje aktivnosti u Kini, Brexit i probleme u njemačkoj auto-industriji kroz 2019. djelovale su na usporavanje globalnog gospodarstva. U ovom tekstu ćemo u četiri točke pokazati kako se recesijski impulsi šire, koliko se vide u podacima za Hrvatsku, a objasnit ćemo i zašto još uvijek (ali samo zakratko) ne možemo govoriti o recesiji u Europi.
- Industrija u SAD-u počinje pokazivati ozbiljne znakove slabosti
Gospodarstvo SAD-a najzdravije je veliko svjetsko gospodarstvo sa stabilnim dugoročnim rastom oko 2%, zbog čega američka središnja banka vrlo nevoljko spušta kamatne stope (dva puta, u srpnju i rujnu za 0,25 postotnih bodova), uz retoriku da na taj način djeluje tek preventivno zbog naraslih rizika usporavanja zbog trgovačkog rata. Iako predsjednik Trump od FED-a zahtijeva oštrije rezanje kamatnih stopa, čime «kupuje» širi manevarski prostor za vođenje trgovačkog rata s Kinom, FED se do sada odupirao većim kamatnim rezovima upravo zbog izostanka jasnijih negativnih signala: stopa nezaposlenosti i dalje se nalazi oko povijesnog minimuma. Međutim, zadnje očitanje industrijskih očekivanja u vidu rezultata ankete menadžera nabaveu industrijskim poduzećima ukazuje na moguću recesiju. Opasnost nije neposredno pred vratima; prognoze se, kao i kod signala vezanih uz povremene padove dugoročnih ispod kratkoročnih prinosa na državne obveznice koncentriraju oko druge polovice sljedeće godine i početka 2021. No, novost je da su sve vidljiviji realni indikatori kraja ovog dugog ekonomskog ciklusa. To će vjerojatno prisiliti FED da na sljedećem sastanku potkraj listopada nastavi sa spuštanjem kamatnih stopa ne bi li pomogao izbjegavanju recesije.
- Problemi u europskoj industriji trajniji su i vidljiviji
Očitanje sličnog indeksa dublje je u negativnoj zoni za Njemačku, čime je potvrđeno ono što već dulje vrijeme znamo – da se europska industrija predvođena njemačkom već neko vrijeme nalazi u recesiji. Indeks poslovnog pouzdanja u industriji za rujan Europske komisije također potvrđuje potonuće u negativnu zonu: očitanja za Njemačku približavaju se onima u vrijeme drugog kraka zadnje velike recesije 2012. Slika je zanimljiva, jer omogućuje usporedbu s Hrvatskom gdje su industrijski proizvođači još uvijek optimističniji nego u većem dijelu EU. Iako postoje utjecaji koji Hrvatsku donekle izoliraju od EU trendova (poboljšano korištenje EU fondova, optimizam potrošača), teško je zamisliti trajnu otpornost hrvatskog gospodarstva na trendove u međunarodnom okviru.
Glavno pitanje glasi koliko se dugo uslužni sektor u EU može kretati odvojeno od industrijskih trendova (ne dugo, zasigurno)? Snaga aktivnosti u uslužnom sektoru počiva na još uvijek prisutnom optimizmu potrošača koji je do sada sprječavao ulazak EU u recesiju. To je u vezi s padom nezaposlenosti koji je prikazan na sljedećoj slici. Stopa je pala na razine prije velike recesije i za sada ne pokazuje težnju preokretu. Bez preokreta ovog podatka nema smisla govoriti o recesiji u punom smislu riječi, čak i ako BDP u Njemačkoj uskoro udovolji onaj tehnički kriterij od dva uzastopna kvartala negativne promjene.
- Znali smo da Hrvatska može ostati izolirana od europskog trenda neko vrijeme, ali pitanje je koliko to može trajati
Hrvatska je malo i otvoreno gospodarstvo koje je usko povezano s većim gospodarstvom EU. Bilo bi iracionalno očekivati da se opisani trendovi nas ne tiču. Za sada se vidi početak usporavanja rasta izvoza te stagnacija u hrvatskoj industriji. S druge strane, živost potrošnje i investicija zadržava gospodarstvo uvjerljivo na stazi rasta. Stoga se postavlja pitanje perspektive hrvatskih trendova, slično kao u EU: koliko dugo uslužni sektor može ostati izoliran od problema u industriji? Razlika je samo u tome što se u Hrvatskoj pitanje postavlja pri nešto većoj brzini rasta i malo većem optimizmu proizvođača (prisjetite se prve slike). No, problem je u suštini isti kao u EU: industrija ove godine zapravo stagnira. U kolovozu je zabilježen pad za 1,7% u odnosu na prošlogodišnji kolovoz, a prvih osam mjeseci kumulativno pokazuje rast manji od 1%. Slično se ponaša i promet u industriji koji je kolebljiviji, pa ovdje prikazujemo indekse fizičkog obujma po grupama industrijskih proizvoda. Promatranje industrije po grupama proizvoda ima smisla zbog vrlo divergentnih kretanja. Ona su vidljiva na prvi pogled. Problemi u brodogradnji doveli su do velikog pada proizvodnje kapitalnih proizvoda. Kada bi samo to bio problem, mogli bismo zaključiti da se fundamentalno ne događa ništa bitno – da stagnacije nema. Međutim, vidimo da proizvodnja intermedijarnih proizvoda, koja je neko vrijeme «vukla» indeks prema gore, ne uspijeva iskočiti dalje s dostignutoga platoa. To je vjerojatno povezano s ograničenjima europske potražnje za hrvatskim industrijskim proizvodima.
- Dokle će osobna potrošnja «vući» gospodarstvo prema gore
Zadnja slika pokazuje promjenu realnog prometa u trgovini na malo u odnosu na iste mjesece prošle godine. Pokazatelj je od 2017. vrlo kolebljiv i nije moguće govoriti o stabilnoj pojavi. Očitanja u svibnju (minus) i kolovozu (svega 1,2% u usporedbi s kolovozom 2018.) ukazuju na moguće usporavanje rasta osobne potrošnje. Doduše, sve je još u plusu, rastu i realne plaće, a trendovi kreditiranja stanovništva također su pozitivni. Stoga nema dvojbe da će BDP u netom završenom trećem tromjesečju i dalje pokazivati rast (taj podatak očitat ćemo tek za dva mjeseca). Međutim, ulazak u zadnje tromjesečje označava ulazak u izazovno razdoblje potkraj 2019. i 2020. u kojem će rast hrvatskog gospodarstva sve više zavisiti o rastu u međunarodnom okružju, a tu ruže neće cvasti.
Napomena: podaci su kalendarski prilagođeni za broj dana
Izvor: DZS