Koliko je Hrvatska do sada bila (ne)uspješna u borbi protiv pandemije?

Objavljeno

Ad
Ad

Ovih dana možete čuti tvrdnje da je Hrvatska do sada prošla vrlo dobro i vrlo loše u pandemiji. Što je istina?

Prvo moramo odrediti okvir za usporedbu. Odabrat ćemo EU. Iz geografskih, povijesnih i drugih razloga nećemo se uspoređivati sa zemljama izvan EU.

Zatim moramo odrediti mjeru odnosno kriterij (ne)uspjeha.

Prvi kandidat je službeni mortalitet od covid-19. S mortalitetom od oko 2 promila (2,02) ukupne populacije od početka pandemije, Hrvatska je bolja od Italije (2,12), Slovenije (2,13), Belgije (2,17), Slovačke (2,29), Bugarske (2,63), Češke (2,83) i Mađarske (3,11). Osma je odozdo u EU. Devetnaest država članica prošlo je bolje. Prema ovom kriteriju, Hrvatska je prošla relativno loše.

Međutim, postoje problemi (i razlike među državama) u vezi preciznosti utvrđivanja uzroka smrti. Protokoli upisa razloga smrti u smrtovnice nisu idealni za razlikovanje broja umrlih od i sa covid-19. Alternativna mjera koja (donekle) umanjuje ovaj problem zove se višak smrtnosti ili višak mortaliteta.

Odstupanje ukupnog broja umrlih u odnosu na dugoročni prosjek otkrit će zemlje u kojima nadležne službe podcjenjuju broj umrlih od korone (slučaj Srbije gdje je višak smrtnosti bio mnogo veći od službenih brojki umrlih od korone, a slično je u Poljskoj). S druge strane, u realan okvir će staviti pandemijski mortalitet u onim zemljama koje prestrogim evidencijskim pravilima precjenjuju broj umrlih od korone, a podcjenjuju broj zaraženih umrlih uslijed drugih uzroka kao što su temeljni komorbiditeti (umrli sa koronom). Pri interpretaciji viška mortaliteta treba imati na umu da se mnogi stručnjaci ne slažu s kvalitetom ove mjere, jer ona zavisi o svim faktorima koji utječu na mortalitet. Tako jedni tvrde da višak smrtnosti potcjenjuje broj umrlih od korone jer su zabrane smanjile druge mortalitete (npr. broj umrlih u prometnim nesrećama), dok drugi tvrde da višak smrtnosti čak i precjenjuje broj umrlih od korone jer su zabrane povećale druge mortalitete (npr. smrti od predoziranja i drugih štetnih ponašanja koja eskaliraju u uvjetima zatvaranja, posljedice bolesti izazvanih stresom, smrti uslijed nemogućnosti pristupa zdravstvenim uslugama u uvjetijma zatvaranja i sl.).

Eurostat objavljuje tjedne brojke o višku mortaliteta u odnosu na petogodišnji prosjek, a podaci su raspoloživi do kraja travnja. Prema prosječnom mjesečnom višku mortaliteta od travnja 2020. do travnja 2021., Hrvatski višak mortaliteta iznosi 11,9%. Niži je nego u Francuskoj (12,5%), Nizozemskoj (12,6%), Litvi (13,4%), Belgiji (13,8%), Mađarskoj (15,5%), Portugalu (15,5%), Malti (15,7%), Italiji (17,9%), Španjolskoj (19,1%), Rumunjskoj (19,2%), Sloveniji (19,8%), Bugarskoj (23%), Slovačkoj (25,3%), Poljskoj (26,7%) i Češkoj (27,6%). Bolje od Hrvatske prošle su: Danska (1,2%), Finska (2,5%), Irska (4,2%), Latvija (5,7%), Njemačka (6,3%), Švedska (7,3%), Grčka (8,8%), Estonija (9,3%), Austrija (11%), Luksemburg (11,2%) i Cipar (11,8%). Iako se Hrvatska može pomaknuti za mjesto ili dva prema dolje nakon što se prikupe podaci za svibanj u kojem je smrtnost zbog trećeg vala bila još uvijek prisutna, Hrvatska se na ovoj listi nalazi na dvanaestom mjestu, malo iznad sredine EU. To možemo ocijeniti kao dobar ili prosječan ishod.

Očito je da se države članice EU redaju tako da razvijenije države imaju u prosjeku manji, a manje razvijene u prosjeku veći mortalitet. Postoje iznimke poput Belgije koja je bogata zemlja, a ima relativno visok mortalitet. Očita iznimka je i Latvija koja spada među slabije razvijene članice Unije, a ima nizak mortalitet od covid-19. Međutim, ne možemo objasniti svako odstupanje, jer ne znamo koji su sve čimbenici utjecali na nacionalne ishode; to mogu biti razne vrste zdravstvenih predispozicija (npr. koncentracija pretilih i starijih osoba u populaciji), gustoća naseljenosti, ranija prokuženost populacije respiratornim virusima i raširenost T-stanica u populaciji, kvaliteta zraka, medicinski tretmani, restriktivne mjere, koncentracija starijih osoba u domovima, zaštita istih, itd. Puno je toga što ne znamo, a što je moglo utjecati na ishode.

Ipak, razumno je pretpostaviti da je razina gospodarskog razvitka jedan od važnijih čimbenika mortaliteta u pandemiji. Razina gospodarskog razvitka određuje resurse koji stoje na raspolaganju zdravstvenom sustavu (npr. tehnološki, farmakološki i organizacijski kapaciteti za kvalitetno liječenje), korelirana je s općim stupnjem društvene organizacije, a vidjeli smo da su bogatije države prve osigurale dovoljne količine cjepiva koja štite zdravstveno ranjive skupine. Na koncu, razina gospodarskog razvitka nije ništa drugo nego odraz količine (primijenjenog) znanja koje se koristi u nekoj zajednici. Stoga nema previše smisla uspoređivati Finsku i Bugarsku. Točnije, takva usporedba može imati smisla ako pritom imamo u vidu da je usporedba uvjetovana i drugim varijablama među kojima se ističe i stupanj gospodarskog razvitka. Stoga možemo promatrati koliko su zemlje bile uspješne u borbi protiv pandemije na danim razinama gospodarskog razvitka.

Obje slike u nastavku prikazuju razinu gospodarskog razvitka mjerenu realnim BDP-om po stanovniku u postotku prosjeka EU na osi x, dok se na osi y nalaze dvije mjere kumulativnog mortaliteta od covid-19. Kako ne postoje pouzdana znanstvena saznanja koja bi nam rekla koja mjera točnije mjeri broj umrlih od covid-19 – službena brojka o umrlima od i sa koronom, ili višak mortaliteta – oni koji vjeruju da je to službena brojka o broju umrlih mogu gledati prvu sliku, a oni koji vjeruju da je višak mortaliteta bolja mjera poteškoća izazvanih pandemijom mogu gledati drugu sliku.

Dvije metrike su nužne jer Hrvatska nije jedina zemlja za koju različite metrike pokazuju različite rezultate. Na primjer, Poljska je bitno bolja od Hrvatske prema prvoj metrici, ali je puno lošija prema drugoj. Mađarska je prema prvoj metrici službenog kumulativnog broja umrlih među najgorim zemljama na svijetu (jedina točka iznad praga od 3 promila na prvoj slici), dok je prema višku mortaliteta bliže sredini EU. Za Češku možemo biti sigurni da je jako loše prošla, jer ima veoma loš ishod prema obje metrike. Za Dansku i Finsku možemo biti sigurni da su jako dobro prošle, jer imaju najbolji ishod prema obje metrike.

Prema tome, obje slike pokazuju isto: što je zemlja gospodarski razvijenija, mortalitet je u prosjeku manji.

Napomene: (1) slike su bez Irske i Luksemburga jer specifičnosti njihovog (visokog) BDP-a uzrokuju velika odstupanja koja nerealno utječu na nagib linije (zdravstveni sustavi u tim zemljama ne mogu biti toliko bolji od ostalih koliko im je veći BDP pa je na slike uključeno 25 država članica za koje očekujemo da razlike u realnom BDP-u per capita odražavaju razlike u faktorima koji omogućuju učinkovitiju prevenciju i liječenje); (2) parametri uz varijablu x su statistički značajni na razini signifikantnosti od 1%; (3) podatak za Hrvatsku prikazan je velikim crvenim krugom, a višak mortaliteta iskazuje se u % koji je računat kao prosjek mjesečnih viškova mortaliteta od travnja 2020. do travnja 2021..
Izvor: ECDC, Eurostat

Slike interpretiramo imajući u vidu da regresijski pravac prikazuje očekivani mortalitet na danoj razini gospodarskog razvitka. Zemlje iznad pravca imaju mortalitet iznad očekivanja za danu razinu razvitka, a zemlje ispod pravca imaju mortalitet ispod očekivanja za danu razinu gospodarskog razvitka. Hrvatska (prikazana je istaknutim krugom) na prvoj slici koja uzima u obzir službeni mortalitet od covid-19, je pozicionirana točno na pravcu. To znači da ima mortalitet koji je očekivan s obzirom na dostignutu razinu gospodarskog razvitka. Na drugoj slici, koja uzima u obzir višak ukupnog mortaliteta, hrvatski višak umrlih niži je od očekivanog na danoj razini gospodarskog ravitka.

Iz ovih slika treba zapamtiti tri stvari:

  1. Mortalitet od covid-19 u EU značajno je uvjetovan dostignutom razinom gospodarskog razvitka (mortalitet je u prosjeku niži u razvijenijim zemljama, zbog niza razlika koje su povezane s organizacijom, resursima, znanjem i ponašanjem utjelovljenim u ljudima, ali koje još ne znamo precizno identificirati i kvantificirati).
  2. Stupanj gospodarskog razvitka nije jedino, a možda ni najvažnije objašnjenje razlika u mortalitetu među državama. Zbog toga vidimo rasap točaka na gornjim slikama. Još uvijek nije ponuđeno cjelovito objašnjenje koje bi značajno smanjilo neobjašnjeni dio varijacija. Zbog toga se ljudi razilaze u pogledu drugih mogućih objašnjenja. Na primjer, jedni vjeruju da (vrlo) restriktivne mjere umanjuju mortalitet (jer sprječavaju prijenos virusa), dok drugi vjeruju da (vrlo) restriktivne mjere povećavaju mortalitet (jer izazivaju stres i utječu na druge promjene ponašanja koje slabe imunosustav, te zatvaraju zdravstveni sustav za liječenje drugih bolesti). I jedno i drugo su nagađanja i vjerovanja koja imaju uporišta u teorijama koje su intuitivno prijemčive, ali do sada nisu dovoljno ispitane i dokazane, osobito s obzirom na činjenicu da je za očitavanje svih posljedica snažnih restrikcija potrebno dulje vrijeme.
  3. Iz gornjih rezultata ne može se izvesti zaključak da bi svaka zemlja, da je bogatija, imala niži mortalitet od covid-19. Zaključci su ograničeni jer mnoga objašnjenja nedostaju. Stoga točna interpretacija glasi ovako: očekivani mortalitet je niži ako je zemlja gospodarski razvijenija, ali uz klauzulu ceteris paribus – ako se drugi utjecaji ne mijenjaju. Drugim riječima, razumno je očekivati da će Hrvatska u nekoj budućoj pandemiji relativno bolje proći ako će biti gospodarski razvijenija i ako se ništa drugo ne promijeni. Međutim, ako se promijeni neki drugi važan faktor s negativnim utjecajem (npr. starenje stanovništva poveća broj ljudi u najstarijim dobnim skupinama), Hrvatska može proći lošije nego u ovoj pandemiji, iako će biti gospodarski razvijenija. Naravno, vrijedi obratno ako se promijeni neki drugi faktor koji umanjuje mortalitet.