Ove godine smo već pisali o tome kako se profiliraju očekivanja za nadolazećih godinu dana. Razvoj u Europi je za nas ključan (koordinirani smo s gospodarstvom EU jer smo duboko povezani), a tamo je situacija jasna: (1) osobna potrošnja i graditeljstvo još uvijek vuku prema gore, (2) industrija i druge djelatnosti već pokazuju ozbiljne znakove usporavanja. (2) se uglavnom događa zbog usporavanja u Kini koje smanjuje njemački izvoz, a njemački izvozni sektor onda proširi negativni impuls preko umanjenih narudžbi.
Izvor: Europska komisija
Siječanjski konjukturni test Europske komisije (slika gore, objava ovdje) potvrdio je ovu širu sliku, uz dodatnu napomenu da su se indeks pouzdanja potrošača i indeks pouzdanja potrošača oštro okomili prema dolje.
Treba primijetiti da se indikatori još uvijek kreću u gornjoj polovici grafikona, u pozitivnoj zoni. Utoliko sve još uvijek predstavlja samo indikaciju usporavanja, a ne recesije. Do recesije je ostalo još dosta prostora (vremena).
Dio komentatora smatra da se preokret treba smatrati posljedicom promjene monetarne politike u SAD-u. FED smanjuje svoju bilancu (invertiraju se efekti kvantitativnog popuštanja koje je trajalo do 2013., a zatim je zaustavljeno). Takvi komentari počivaju na vjerui u direktne moći monetarne politike, kao da likvidnost na računima banaka kod centralnih banaka objašnjava sve što se događa u svijetu, i to u kratkom roku.
To nije točno. Takve stavove treba uzeti sa zrnom soli iz dva razloga: (1) u monetarnoj politici su ipak ključne kamatne stope zbog utjecaja na valuacije kompanija i indikatore zaduženosti, (2) nije jasno kako bi FED-ova politika mogla objasniti kretanja u EU, konkretno industrijsko usporavanje u Njemačkoj, kada američka ekonomija još dobro raste i uvozi.
Jedino što bi se u ovoj priči moglo interpretirati kao svako dobro za neko zlo su eurske kamatne stope. Ako ovakvi indikatori nastave izlaziti u nadolazećim mjesecima, ECB će jako oklijevati s najavljenim povećanjem kamatnih stopa u drugoj polovici godine.