Možda ste ovu poruku iz naslova mogli iščitati iz mojih ranijih osvrta na globalno važne događaje, ali ovu ću nedjelju iskoristiti za naglaske. Događaji potkraj prošlog tjedna dali su mi dobar šlagvort za to.
Prognoze tehničara „uništa“
Nakon što su prinosi obveznica država koje se smatraju sigurnim utočištima poput Njemačke i SAD-a početkom prošlog tjedna dosegnuli historijske ili lokalne minimume (oko -0,7% u slučaju Njemačke i oko 1,5% u slučaju SAD-a), tehnički analitičari raspisali su se o tome kako je riječ o cjenovnom vrhuncu (minimumu prinosa), nakon čega slijedi obrat. Dakle, što je cijena obveznice viša, njezin prinos je niži, pa ako slijedi korekcija u smislu pada cijena, prinosi bi narasli. To bi, naravno, bila dobra vijest i za dionice; značilo bi da će dio novca koji odlazi od obveznica otići u dionice, a to znači da bi njihove cijene prema zakonu ponude i potražnje trebale rasti. Makar kratkoročno.
Međutim, tehničari ne mogu adekvatno vrednovati ukupan kontekst u kojem prevladava politički projektirana neizvjesnost. Donald Trump je tehničare ovoga puta žestoko demantirao već do vikenda.
Prvo je išla objava o novom krugu povećanih carina na kineske proizvode. Zatim je slijedila objava da američke kompanije koje imaju proizvodnju u Kini ili nabavljaju komponente iz Kine trebaju pronaći alternativna rješenja. Objava je komunicirana kao „naredba“, premda je izašla u neformalnom obliku uobičajenih tviter objava. U američkom političkom i gospodarskom sustavu mogućnost davanja takve „naredbe“ u mirnodopsko vrijeme ne postoji. No, ionako su komunikacijske poruke ovdje najvažnije.
Komunikacijske poruke su zbunjujuće, jer i druga strana komunicira. U ovoj igri ne mari se previše o učincima drugog i trećeg reda, pa mnoge iznenadi kada shvate da se dobitnici i gubitnici mogu pronaći posvuda. Burno su reagirali instituti koji se bave biomedicinskim istraživanjima. Jer oko 80% nehumanih primata (čitaj: majmuna) koji se koriste za biomedicinska istraživanja dolazi iz – Kine. Najavljeno veliko povećanje carina moglo bi poskupiti istraživački proces, pa čak i dovesti do toga da bi se istraživačke centre isplatilo organizirati u samoj Kini.
Takve informacije treba uzeti sa zrnom soli, ali pokazuje koliko je široka fronta onih koji su pogođeni trgovačkim ratom. Kada se pravila iz temelja mijenjaju, neočkivani odnosi i savezništva se rađaju. Društva za zaštitu životinja trebala bi podržati trgovački rat aktualne administracije.
Treći predsjednikov potez prošlog tjedna bio je jedan tvit u kojem je približno napisao kako je teško reći tko je veći neprijatelj SAD-a (da, koristio je tu riječ, neprijatelj) – kineski predsjednik Xi ili predsjednik FED-a Powell. Trump političkim i komunikacijskim pritiskom već mjesecima pokušava prisiliti FED na oštrije obaranje kamatnih stopa kako bi rast domaće potražnje zamijenio evidentnu štetu koja nastaje zbog trgovačkog rata. Jedino nije sigurno sije li on time u FED-u strah koji će monetarnu politiku položiti prema vjetrovima koji pušu iz Bijele Kuće, sije li se možda prkos kako bi FED-ovci svima pokazali da su neovisni i imuni na tvitanje, ili će hladni centralni bankari jednostavno nastaviti obavljati svoj posao kao i do sada, bez emocija? I to je “faktor neizvjesnosti”…
Niz od tri loše vijesti bio je dovoljan za snažan pad burzi u jednome danu (petak), koji je obrisao učinak nekoliko solidnijih dana na burzama. Rast je dijelu investitora vratio nadu u povratak dionicama, zakratko. Nakon svega, američki predsjednik je ušao u Air Force One i odletio na sastanak G-7 (SAD, Kanada, Njemačka, Japan, Italija, Francuska i UK) koji se danas (nedjelja 24.8.) održava u Francuskoj.
Prethodnom nizu od tri loše prošlotjedne vijesti treba dodati i četvrtu, koja će obilježiti predstojeći summit G-7. Trump je (ponovo) najavio da će zaprijetiti europljanima carinama na njemačke automobile, a domaćoj javnosti je kazao da će od njih dobiti što god želi, jer Mercedes i BMW u Americi prodaju milijune automobila.
Kolikogod se prodaje, u Kini se prodaje više
Budući da nije specificirao na koje razdoblje misli, predsjednik nije pogriješio: BMW je u toku 2018. u Americi prodao oko 350,000 vozila pod brendovima BMW i Mini (najpopularniji je X3 s oko 60,000 komada), a Mercedes približno isto toliko (najpopularniji je GLC s oko 70,000 komada). Američko tržište je za vodeće njemačke proizvođače jednako važno kao i domaće.
Međutim, EU tj. Njemačka uhvaćene su u nezgodan trokut. Kada se usporedi važnost američkog i kineskog tržišta, važnija je – Kina! To jest, mnogo je važnija: Mercedes je prošle godine u Kini prodao gotovo 700,000 vozila, a to je kao u Njemačkoj i SAD-u zajedno. BMW prodaje 26% svih svojih proizvoda u Kini, što je također jednako udjelu njemačkog i američkog tržišta zajedno. Osim što svjedoče o strašnoj apsorpcijskoj moći kineskog tržišta, ove brojke govore zašto EU tj. Njemačka neće pratiti Trumpa u njegovom trgovačkom ratu s Kinom. Ako Amerika umjesto savezništva s Njemačkom želi što čvršće veze Berlina i Beijinga, najbolje će to postići carinama na njemačke automobile.
Ako se brojakama za SAD dodaju prodaje u Ujedinjenom Kraljevstvu, ove dvije zemlje uzete zajedno ne mogu usisati Mercedesa i BMW-a koliko Kina.
Osim carina na automobile, koje su puno važnije za Njemačku nego za domaćina G-7 Francusku (Peugeot, Renault i Citroen uopće nemaju prodaju u SAD-u!), nedjeljni sastanak obilježit će i izravne tenzije između Francuske i SAD-a oko takozvanog digitalnog poreza. Francuski jednostrani digitalni porez najviše ugrožava poslove američkih Big Tech kompanija, prije svega Googlea i Applea, tako da Trump po tom pitanju sigurno ima nekoliko poruka za prenijeti Macronu.
No, važnost ove teme minorna je u usporedbi s problemom trgovine automobilima i Brexitom.
Boris Johnson s nogom na stolu
Novi premijer Boris Johnson obišao je u toku prošlog tjedna Berlin i Pariz u nastojanju da pronađe neki novi modus operandi za Brexit uz sporazum s EU, ali bez uspjeha. Za sada je pamtljiviji po frizuri i dojmu koji ostavlja, a najpamtljiviji po promociji starih engleskih običaja, onih koje su tako gorljivo ismijavali stari Monty Pythoni. Tako je s njegovog sastanka s Macronom medijski najčešće bila zabilježena noga na stolu (tj. džon cipele naslonjen na rubu malog stolića za čaj).
Brexit bi mogao donijeti demistifikaciju i ironiziranje nekih engleskih običaja po kojima su Englezi dugo smatrani „fora“, a sada bi se to moglo pretvoriti u svoju suprotnost. Većina komentatora Johnsonove noge na stolu kod Macrona išla je logikom “da li kod mene doma gosti stavljaju noge na moj čajni stolić?” No, kao što ćemo vidjeti na kraju, priča je ipak malo dublja nego što se čini na prvi pogled.
Dakle, G-7. Kada svemu dodamo činjenicu da je Italija de facto bez vlade, a budimo realni, i u G-7 je ušla jednom davno nakon što je njezin ukupan BDP revidiran znatno prema gore nakon uključivanja procjene veličine sive (neslužbene, neregistrirane) ekonomije, dobivamo šaroliku sliku lidera zapadnoga svijeta i njihovih neuravnoteženih interesa, kakve već dugo nije bilo. Stoga, realno, od ovog nedjeljnog sastanka ne treba očekivati puno. Bit će dobro ako ne bude previše žuči. Još ako nas zadesi pokoja pristojna diplomatska poruka i optimistična izjava američkog predsjednika (on je već predvidiv po igri toplo-hladno kojom sračunato pazi da analitičare njegovih izjava ne odvede previše u jednu ili drugu stranu), ovoga vikenda bismo mogli dobiti – ništa. Kako se to, za kraj, uklapa u širu sliku?
Kratkoročni pesimizam i dugoročni optimizam: noga kao šala?
Puno je tu razloga za kratkoročni pesimizam. Priča s Brexitom i trgovačkim odnosima SAD-a i EU u širem okviru trokuta s Kinom mora se rasplesti do kraja, a to se neće dogoditi brzo. Neizvjesnost će potrajati. Cijena u vidu ozbiljnog gospodarskog usporavanja i, štoviše, dovođenja Njemačke i UK s one strane ruba recesije već se plaća i plaćat će se još neko vrijeme.
Ne treba se kladiti na iznenadni obrat i happy end tipa svi se odjednom dogovore i sve krene glatko dalje. Stvari su otišle predaleko. Treba se kladiti u samo jedan razlog zbog kojeg je uopće moguće biti optimist – napredak demokracije.
Američki predsjednik će zbog demokratskih pritisaka modificirati politiku ako procijeni da mu zaoštravanje ne uvećava izglede na sljedećim izborima 2020. Kineski komunistički lideri svjesni su da je mogućnost vladanja silom ograničena, a Dengova doktrina o mačkama i miševima (dobra je svaka mačka ako lovi miša, što znači da je i kapitalizam dobar ako omogućava da partija ostane na vlasti) i dalje je aktualna. Igra mačke i miša u Hong Kongu pokazuje koliko je teško lomiti silom preko koljena ako je pobuna masovna. A to je demokracija, djeluju demokratska ograničenja.
Eskalacija se ne može isključiti jer spirale ludila i nasilja u povijesti nisu naglo izbile samo jednom. No, bila su to druga vremena kada su kontrole iz centara moći bile neusporedivo jače nego danas. Danas su centri moći pod kontrolom konkurentnih skupina stakeholdera više nego ikada, što ostavlja nadu u normalan, premda postupan rasplet. U njemu bi nakon trpljenja još 2 – 4 kvartala neizvjesnosti i minusa započeo oporavak, jer postojat će Britanija nakon Brexita, trgovina nakon trgovačkog rata i Amerika nakon Trumpa. Teorija je da u razvijenim demokracijama do izražaja i političkog utjecaja dolazi veći broj skupina kojima eskalacija sukoba nije u interesu, naprotiv.
Na koncu, i Johnsonova se cipela našla na Macronovom stoliću nakon što je Macron britanskog premijera navukao šalom da bi stolić mogao izvrsno poslužiti da se na njega stavi noga, što je ovaj i učinio uz osmjeh domaćina. Dakle, nije arogantni Englez domaćinu nogom zaprljao stol. Dečki su se malo šalili. Je li noga na stolu primjeren odgovor na šalu; je li Macron “navukao” Johnsona (je li to uopće bila primjerena šala), i što to govori o jednome i drugome, zaključite sami.