Kreditni rizik je rizik gubitka zbog neispunjavanja dužnikove novčane obveze. Budući da banke drže adekvatni iznos vlasničkog kapitala u odnosu na vrijednost aktive, dovoljno je da određeni dio ukupnih kredita postane nenaplativ i banka se može naći na rubu propasti.
Mnoga istraživanja pokazala su da je od svih rizičnih izloženosti u kreditnim institucijama kreditni rizik daleko najznačajniji. Jedno istraživanje Svjetske banke pokazalo je da preko 90% propasti banaka u cijelom svijetu nastaje zbog izloženosti kreditnom riziku[1].
Kreditni rizik se javlja dvojako: (1) na razini pojedine kreditne partije, te (2) na razini cijelog kreditnog portfelja.
Na razini kreditne partije banke nastoje kroz ocjenu kreditnog boniteta klijenata smanjiti vjerojatnost da klijent neće podmiriti svoje obveze do kraja kreditnog odnosa. To je naročito složeno u zemljama poput Hrvatske gdje je udio sive ekonomije još uvijek visok i gdje se u nekim slučajevima nije uvijek najbolje oslanjati na važeća financijska izvješća kompanija. Osim boniteta, iznimno su bitni i kolaterali (instrumenti osiguranja). Situacija s naplatom iz kolaterala u Republici Hrvatskoj vrlo je loša, uz iznimno duga razdoblja prisilne naplate potraživanja (od oko desetak godina ili više). Još je gora činjenica da se situacija ne poboljšava, pa se iz godine u godinu zbog niza razloga (kao npr. novih ovrših regulatornih rješenja) razdoblje naplate samo produžuje.
Na razini portfelja, banke koriste razne alate za mjerenje i za upravljanje kreditnim rizikom. Najvažnija mjera je svakako diversifikacija: banke nastoje plasirati kredite raznolikim klijentima, plasirati raznolike vrste kredita, a sve s ciljem osiguravanja niske korelacije problema u naplati jer raznolikost smanjuje vjerojatnost da će veći broj dužnika imati probleme u isto vrijeme.
Gdje su hrvatske banke kada je riječ o upravljanju kreditnim rizikom?
Bankovni sustav Republike Hrvatske oduvijek je imao relativno visoke stope neprihodujućih kredita i iznimno sporu naplatu kolaterala. Slika prikazuje kretanje neprihodujućih kredita (engl. Non Performing Loans (NPL)) u proteklih 8 godina u Hrvatskoj:
Izvor: HNB
Iz gornjeg je grafikona razvidno nekoliko trendova:
- Ukupni NPL-ovi se nešto dulje od 4 godine nalaze u padu i po prvi puta u proteklih 9 godina ponovo su ispod 10% – tj. 9,21% u lipnju 2019. godine.
- Najviše rizični krediti u našem slučaju su krediti poduzećima koji još uvijek bilježe visoke razine NPLova: 18,82% u lipnju 2019 (dok su u 2014j bili na povijesno najvišim razinama od kada postoje mjerenja – 34,87%)
- NPL-ovi u kreditima stanovništvu su na relativno nižim razinama od svega 6,13%.
Do pada NPL-ova došlo je zbog više razloga:
- Poboljšanja makroekonomske situacije: to se prije svega ogleda u rastu GDP-a te povećanju kupovne moći,
- Jačeg fokusa banaka na naplatu: banke su u tom dijelu napravile značajnu promjenu fokusa s pukog plasiranja kredita na izgradnju pravih centara naplate, te
- Jačanja tržišta kupoprodaje NPL-ova: u zadnjih nekoliko godina snažno se razvila industrija kupoprodaje plasmana gdje se NPL-ovi sele iz bankovne (visoko regulirane) industrije u manje zahtjevne regulatorne okvire u kojima posluju specijalisti za naplatu. Samo u zadnje 4 godine protrgovano je tj. izmješteno iz bilanci Hrvatskih banaka oko HRK 30,9 mlrd HRK bruto potraživanja (ili neto HRK 16,1 mlrd) pretežito loših korporativnih kredita.
Statički promatrano, kretanja izgledaju relativno dobro. Međutim, situacija izgleda drugačije kada se podaci za Hrvatsku usporede s podacima za druge članice EU gdje je prosjek omjera NPL-ova malo viši od 4%. Samo nekoliko zemalja ima više omjere NPL-ova: Grčka (oko 44%), te Cipar, Portugal, Italija, Bugarska i Mađarska.
S druge pak strane, kada se raspravlja o NPL-ovima, donošenje bilo kakvih zaključaka bez analize pokrivenosti NPL-ova ispravcima vrijednosti bilo bi krajnje pogrešno.
Izvor: HNB
Iz gornjeg je grafikona razvidno nekoliko trendova:
- Ukupna pokrivenost NPL-ova značajno je porasla(naročito u protekle 4 godine) – sve do razine od 60,11% u lipnju ove godine.
- Ovaj rast pokrivenosti je najznačajniji kod korporativnih i stambenih kredita,što je usko povezano s promjenom Odluke o klasifikaciji plasmana iz 2013. godine
Bitno je istaknuti da hrvatske banke od siječnja 2018. godine primjenjuju međunarodni standard IFRS 9 te da su zbog toga značajno izmijenile način izračunavanja ispravaka vrijednosti, koji je sada više orijentiran prema očekivanim gubicima nego ranije. Unatoč tome, velikih promjena pokrivenosti NPL-ova ispravcima vrijednosti nakon početka primjene IFRS 9 nije bilo, što znači da se u hrvatskim bankama već dulje vrijeme primjenjuje konzervativna politika rezerviranja.
Kao i kod razine NPL-ova, slika je nešto drugačija kada se uzmu o obzir podaci drugih EU zemalja. Naime, prosječna pokrivenost NPL-ova ispravcima vrijednosti u EU je oko 46% – te je samo nekoliko zemalja sa pokrivenošću višom od one u RH; „prvak“ je Mađarska (s pokrivenošću od 66,2%), a za njom slijede Češka, Poljska, Rumunjska i Slovačka. Hrvatska je visoko na listi pokrivenosti, pri čemu Hrvatske banke imaju i veoma visok omjer ukupnog kapitala (22,95% na kraju lipnja 2019.).
Napomena: razlike u veličinama krugova proporcionalne su razlikama u omjerima kapitala. Uočite da hrvatske banke imaju relativno visok omjer NPL-ova ali i visok koeficijent pokrivenosti i relativno velik krug.
Izvor: MMF, IFS
Možemo zaključiti da se situacija s NPL-ovima razvija relativno dobro i sve izgleda značajno bolje nego prije nekoliko godina. Međutim, ovdje postoji još nekoliko „potencijalno problematičnih“ činjenica koje bi mogle utjecati na poslovanje banaka u budućnosti:
- Rast kredita banaka u zadnjih nekoliko godina bilježi se prije svega u segmentu nenamjenskih gotovinskih kredita koji se najčešće plasiraju bez čvrstih kolaterala te stoga predstavljaju viši potencijalni rizik.
- Trenutne kamatne stope su izrazito niske te se kod potencijalnog budućeg povećanja kamatnih stopa može očekivati „eskalacija“ kamatno induciranog kreditnog rizika (kada se zbog porasta kamatnih stopa može smanjiti bonitet zajmoprimatelja tj. njihova mogućnost plaćanja kreditnih obveza, te stoga raste kreditni rizik kod zajmodavatelja.
- Demografske promjene su stalne i u suštini bankama znače pomanjkanje potražnje i to naročito u dijelu stambenog financiranja koje je povijesno gledano uvijek bilo manje rizično, i sl.
Pojednostavljeno, iako je situacija sa izloženosti kreditnim rizicima trenutno relativno povoljna – sada se „miješaju karte“ koje će doći na naplatu za nekoliko godina. Naime, lako je biti na dobroj strani u dobrim ekonomskih vremenima.
[1]Caprio G., Klingebiel D.: SCOPE AND FISCAL COSTS OF BANKING CRISES: COMPILATION OF INFORMATION ON SYSTEMATIC AND NON SYSTEMATIC BANKING CRISES FROM 1970S ONWARD, 1999., www.worldbank.org