Nalazimo se u tjednu s dva važna događaja za europsku ekonomsku politiku. Sjednici Upravnog vijeća Europske središnje banke u četvrtak prethodila je jučerašnja objava ljetnih gospodarskih prognoza Europske komisije. Iako se europsko gospodarstvo već neko vrijeme nalazi u puzećoj recesiji (objasnio sam u jučerašnjem tekstu), Komisijine prognoze ostale su mediokritetske. Njihovu bih poruku, ukratko, preveo ovako: situacija je lošija nego što smo mislili, prognoze smo revidirali prema dolje, ali nekih osobitih poruka nemamo jer stvari će se riješiti same od sebe i iduće godine će se ubrzati gospodarski rast.
Ipak, dok je službeni nadnaslov prognoza na proljeće sadržavao riječi „poboljšani izgledi“, sada nadnaslov sadrži riječi „slabljenje momentuma rasta“. Ako se čita između redaka, riječ je o velikoj promjeni.
Teže čitljivi eufemizmi tipični su za jezik europske administracije. To nije za zamjeriti, jer Komisija ne želi biti prva koja će izgovoriti riječ recesija. Osobito kada (rigidni) tehnički kriteriji recesije još uvijek nisu zadovoljeni (dva kvartala zaredom bez rasta). To što iole dublja analiza ukazuje na brojne argumente u prilog tezi da se europsko gospodarstvo nalazi u recesiji ne umanjuje činjenicu da Komisija ima tehničko opravdanje za taktiziranje pri odabiru riječi.
Prvo nekoliko tehničkih orijentira vezanih uz netom objavljene prognoze. Prognoza rasta BDP-a EU za ovu godinu revidirana je blago prema dolje: s 1,0% u proljetnim prognozama na 0,8% u novim ljetnim. Očekivanje rasta u idućoj godini revidirano je s 1,7% na još uvijek ne tako malih 1,3%. Prognoza za ključno njemačko gospodarstvo za ovu godinu revidirana je do razine pada od 0,4% (nakon što je Komisija pred samo nekoliko mjeseci prognozirala rast od 0,2% u ovoj godini), uz zadržavanje izgleda za rast od 1,1% u idućoj godini.
Premda je u Njemačkoj očito riječ o recesiji (svi tehnički kriteriji proglašenja recesije su zadovoljeni), Komisija u tekstu o Njemačkoj ne koristi tu nepoželjnu riječ. Spominje se stagnacija u drugom koja je uslijedila nakon pada u prvom kvartalu, pad realnih plaća u prvoj polovici godine i prigušeni izvoz. Drugim riječima – recesija, ali ne zovemo ju tako.
Komisija nadalje objašnjava da je šok cijena energenata naročito naštetio energetski intenzivnom dijelu njemačke industrije, i u nastavku iznosi jednu važnu tvrdnju koja upućuje na strukturne, tj. dugoročne, a ne samo cikličke probleme u gospodarstvu Njemačke: i nakon smirivanja cijena energenata njihova je razina viša nego na proizvodnim lokacijama drugdje u svijetu, što ugrožava globalnu konkurentnost njemačke industrije.
Ako su problemi strukturne naravi, kojim čudom onda očekivati (značajan) oporavak 2024. do kada se strukturni problemi njemačke industrije sigurno neće otkloniti? Komisija uočava da je sredinom ove godine započelo i pogoršanje aktivnosti u ranije robusnom sektoru usluga, no njihova nada u bolje sutra počiva na očekivanoj aktivaciji jednog jednostavnog mehanizma: inflacija će se smiriti prije nego što recesija udari na rast nezaposlenosti, pa će osokoljeni potrošači suočeni sa stabilnim cijenama i nominalno ipak nešto povećanim plaćama povući gospodarstvo iz još uvijek plitke recesije. To izgleda moguće jer se inflacija u idućoj godini očekuje na puno pristojnijoj razini od 2,9%. Drugim riječima, Komisija se kladi da će u utrci bloka plaće-zaposlenost protiv bloka cijena, prvi blok odnijeti uvjerljivu pobjedu. Zvuči bajkovito, no nije nemoguće iako su neki drugi scenariji koje Komisija (još) ne želi ocrtati u ovom trenutku vjerojatniji.
Ljetne prognoze Europske komisije brzo će biti zaboravljene. Već za dva mjeseca slijede ključne jesenske prognoze. Komisija će tada dati prognoze za sve države članice (u ljetnima su dane prognoze za samo šest najvećih), a obrazloženja očekivanja bit će opširnija. I do tada će se pokazati tone li europsko gospodarstvo dublje u recesiju, ili Komisijin bajkovit scenarij polaganog odbijanca prema gore ipak ima neka uporišta.