Neki dan je na Eurostatu objavljen indeks broja noćenja u EU u dugom periodu od 19 godina. Slika na prvi pogled izgleda nerealno. U prvom desetljeću ovoga stoljeća broj noćenja se povećao za svega 10-ak posto ili manje od 1% na godinu. Trend prema gore bio je jedva primjetan. Zatim se na slici vidi majka svih kriza 2008./09., ali to nije bila neka drama. Noćenja su privremeno pala za par postotaka. Onda je krenula eksplozija. U sljedećih 7-8 godina uslijedio je rast od oko 25%.
Nisu to (samo) Kinezi koji su počeli obilaziti svijet. Isti, samo malo blaži trend vidimo kod noćenja rezidenata. Osim toga, ne-rezidenti su opet Europljani: prije će Nijemac na skijanje u Austriju, ili Talijan na ljetovanje u Dalmaciju, nego što će Kinez ili Japanac stići do Štajerske ili Dalmacije. Europljani mnogo više putuju i noće izvan mjesta stanovanja nego pred 8-9 godina.
Zašto je tako? Evo nekoliko mogućih objašnjenja:
- Hipoteza kraja svijeta («Mad Max»)
U pravu su oni koji govore da živimo u strašnim vremenima u kojima je većina, barem donja polovica ljudi u raspodjeli dohotka, isključena od bilo kakvih probitaka. Kriza 2008./09. bila je majka svih kriza koja je uništila kapitalizam i moderni svijet, samo se kraj još nije izvrtio do kraja (uskoro će). Prema ovoj hipotezi, brojke na slici mogu se tumačiti na dva načina: (a) dokona klasa privilegiranih i bogatih, gornjih najviše 10% ili 20% ukupne populacije, sve manje radi, sve više ima i sve više putuje (a oni su uglavnom putovali i prije, pa zato imamo toliki rast); (b) pauperizirano radništvo u potrazi za poslom u Europi je sve mobilnije i tumara kontinentom, a ovo su podaci iz nekih novih polumračnih gajbi poput onih mračnih hotela pored Route 66 iz američkih filmova, slike iz sjenovitog svijeta obespravljenog prekarijata.
- Hipoteza mudrog inspektora («Povjerenje je dobro, nadzor još bolji»)
Turizam je oduvijek leglo sive ekonomije i neprijavljivanja. Primjena aplikacija za pronalaženje mjesta za odmor naročito se afirmirala u tih zadnjih 8-9 godina. Sve je postalo vidljivije, teže je raditi na crno, ljudi sve više to prepoznaju (sad svi znaju što svi drugi iznajmljuju i kako se pune kapaciteti), a čak su i inspektori pametniji nego nekada. Ovo je posljedica boljeg prijavljivanja turista.
- Hipoteza najboljeg od svih mogućih svjetova («Pangloss»)
Slika je realna, pokazuje stvarnost. Efekte krize 2008./09. napuhali su mediji, a ovdje se vide njene realne dimenzije. Statističari nemaju pojma o mjerenju realne aktivnosti. Mjerenje količina postalo je ezoterija u informacijsko doba. Nema pouzdanijeg načina mjerenja ekonomske aktivnosti i životnog standarda od ovoga jer je egzaktan: lako se broji i najuže je koreliran sa realnim dohocima ljudi. Industrija je prošlost, ne broje se više cijevi i auti koji silaze sa traka tvornica, živimo u svijetu servisa čije su količine većinom nemjerljive. Kako statističari broje količine na TV programima, društvenim mrežama, tečajevima jezika i kuhanja, u teretanama, kozmetičkim salonima, slastičarnama…? Nikako! Oni snime ukupni prihod i onda odvajaju rast cijena i količina, a samo se pretvaraju da mogu mjeriti cijene pomoću nekih indeksa. Možeš mislit kako mjere cijene ako prije toga ne znaju količine? Ovo što gledamo je jedan od rijetkih mogućih izravnih načina mjerenja količina u servisnom sektoru, i to je realnost, a ne one priče o «realnom BDP-u».
- Hipoteza kakvu bi prvu smislio profesionalni ekonomist («It’s the economy, stupid!»)
Svaka promjena količine potrošnje nekog dobra posljedica je efekta dohotka (ako je dobro «normalno» troši ga se više na većoj razini dohotka) i efekta supstitucije (ako dobru padne relativna cijena troši ga se više osim ako nije Veblenovo statusno dobro za kojim potražnja pada kada relativno pojeftini). Turističke usluge su normalna i nisu više Veblenova dobra (davno su bila, dok je James Bond jurio švicarskim skijalištima). U proteklih desetak godina strahovito su porasla ulaganja u turizam u cijeloj Europi (pogledajmo samo Hrvatsku) i to je dovelo do (relativnog) pada cijena turističkog smještaja. Cijena smještaja jednake kvalitete nije se bitno mijenjala u proteklih 7-8 godina, a kako su se druge cijene mijenjale, relativna je cijena smještaja pala, a potražnja je logično porasla. Prema tome, prikazani rast ne prikazuje samo efekte rasta ukupnog realnog dohotka nego i promjenu relativnih cijena u korist turističkih usluga. Turizam tek postaje masovan u punom smislu riječi.
Razmislite koja se teorija ili kombinacija teorija vama čini vjerodostojna.