Migracije na početku desetljeća: može li se Hrvatska za 10 godina vratiti na 4 milijuna stanovnika?

Objavljeno

Foto: Harmovnick / Dreamstime / "Povratnik iz emigracije na cesti asfaltiranoj novcem iz EU fondova"

Ad
Ad

Sigurno vas zanima traje li još uvijek veliki migracijski val, doprinose li migracije „nestanku Hrvata s ovih prostora“, preplavljuju li nas „drugi“, tko seli, a tko doseljava i kakva nam je budućnost. U nastavku je prikazano nekoliko brojki i slika koje će vam dati osjećaj o promjenama koje su na djelu. Možda nekome umanji histeriju zbog imigranata, a možda nekome pomogne da malo izliječi povijesnu anksioznost „jer nestajemo“. Svi podaci su izvedeni iz Priopćenja DZS-a od 22. srpnja, te se zbog toga izvori u tekstu posebno ne navode; sve podatke možete provjeriti na poveznici.

Prva slika pokazuje tri stvari:

  • Veliki rast iseljavanja završen je 2017., ali iseljavanje još uvijek traje (oko 40,000 na godinu), uz jednokratno izraženiji pad 2020. zbog pandemije.
  • Od 2018. traje veliki val useljavanja u Hrvatsku (očita je korelacija s gospodarskim oporavkom nakon krize 2009.-2015. Taj val se, izgleda, stabilizira na razini 30-40 tisuća osoba na godinu.
  • Blagi pad iseljavanja i veliki porast useljavanja doveo je neto migracije (migracijski saldo) gotovo do nule, pa možemo reći da je val velikog gubitka stanovništva kroz migracije završen (stavimo li kriterij za pojam „značajno“ na saldo od -10,000 ljudi na godinu). Val je trajao 2014.-2018. zbog pojave aspiracijske emigracije nakon ulaska u EU u uvjetima ekonomske krize (o toj pojavi sam puno puta pisao na Labu i pred tri godine predvidio da val ide svome kraju – pročitajte priču o mom prijatelju Španjolcu iz srpnja 2019. gdje je opisano španjolsko iskustvo nakon ulaska u EU).

Među stanovnicima RH koji migriraju u i iz zemlje mogu se nalaziti građani (državljani) RH i državljani drugih država. Stoga smo drugu sliku rekonstruirali za razdoblje 2017.-2021. samo za državljane RH. Slika pokazuje da državljani RH i dalje emigriraju, ali puno manje nego ranije. Pad gornje linije najbolje ilustrira smirivanje aspiracijske emigracije. Useljavanje naših državljana je u blagom porastu, no val useljavanja još uvijek nije dovoljno jak da potpuno kompenzira iseljavanje i dovede migracijski saldo hrvatskih državljana u plus. Ne znam kako službena statistika vodi Hrvate iz BiH s dvojnim državljanstvom –  koliko oni sudjeluju u prikazanim kretanjima u oba smjera i kako bi saldo izgledao kada bismo ga prikazali samo za državljane RH koji žive na teritoriju RH.

Trendovi se dakle poboljšavaju, ali 2021. je pokazala da je odlazak i dalje znatno atraktivniji od dolaska odnosno povratka u domovinu. Gospodarski i institucionalni razvitak mogu to promijeniti u ovom desetljeću. Moguće je dovesti saldo u plus; nismo daleko od toga. Uz pametne politike gospodarskog razvitka to je dostižno za koju godinu. U jednom ranijem tekstu sam procijenio da migracijski saldo prestaje biti problem kada se stupanj gospodarskog razvitka približi 80% EU prosjeka (sada smo na oko 70%).

Treća slika pokazuje sudjelovanje državljana drugih država u migracijama hrvatskog stanovništva. Izdvojio sam državljane drugih država s kojima smo u plusu. Uvjerljivo prednjače državljani EU koji se doseljavaju u Hrvatsku (uglavnom je riječ o Nijemcima i Slovencima).

Fenomen je novijega datuma; uzlet plave linije događa se 2020. i 2021. Vjerojatno je riječ o dva poticaja za doseljavanje: bijeg od pretjerano restriktivnih epidemijskih mjera i polagano profiliranje Hrvatske u „Floridu Europe“ kamo sele stariji i bogatiji ljudi iz gospodarski naprednijih država. Oni najčešće kupuju nekretnine ili ih uzimaju u dugoročni najam (ili dolaze u svoje ranije kupljene kuće za odmor).

Mislim da u tom dijelu gledamo tek početak velikog vala koji će eskalirati u sljedećih 10 godina, koji možemo nazvati pretvaranjem Hrvatske u „Floridu Europe“.

Također, primijetite da u protekle dvije godine možemo pratiti pad važnosti neto useljavanja građana jugoistočne Europe. BiH, Srbija, Kosovo i Albanija, tradicionalni izvori doseljavanja u Hrvatsku, idu prema kraju svojih velikih migracijskih valova ili njihovi građani preskaču Hrvatsku kao privremeno mjesto boravišta na putu na Zapad. Valovi bi se mogli ponovo pojaviti ako te države uđu u Europsku uniju. Sada se ti bazeni radne snage  supstituiraju doseljavanjem građana država Azije. Neto imigracija iz Azije dosegla je 3,000 osoba 2021.

Mislim da gledamo tek početak velikog vala useljavanja iz Azije koji će dugo trajati, ali ako se plašite migranata iz siromašnijih zemalja primijetite brojke: ako se neto 3 000 na godinu poveća za 50%, kroz 10 godina kumulativni broj ljudi iz Azije neće prijeći 1,5% ukupnoga broja stanovnika. Na primjer, u Češkoj koja ima najnižu stopu nezaposlenosti u EU 0,7% populacije čine samo Vijetnamci, i to već desetljećima. U međuvremenu se pojavilo i 20-tak tisuća Mongola i Kineza. Nama Vijetnamci neće doći, oni se brzo razvijaju. Statistika ne raščlanjuje Aziju prema državama, ali prema napisima u medijima zadnjih godina dolaze Indijci, Nepalci, Filipinci, Pakistanci i drugi; imajte na umu kojom se brzinom svijet mijenja – Vijetnam danas ima realni dohodak po stanovniku kao Kosovo i brzo raste, uskoro će sustići BiH, a ne tako davno bio je jedna od najsiromašnijih zemalja na svijetu poznata po stradanjima u ratu i gladi.

Da priča koju ovdje pričamo ima smisla, svjedoči i podatak o vanjskim migracijama stanovništva po županijama. Atraktori koji imaju više doseljenih iz inozemstva nego onih koji sele u inozemstvo (2021.) su: Zagreb, Istarska županija, Splitsko-dalmatinska i, iznenađujuće, Koprivničko-križevačka. Zadarska je u ravnoteži, kao i Krapinsko-zagorska. U tim područjima Hrvatske val vanjske emigracije je vjerojatno završen. Vjerujem da će se u ovom desetljeću cijela Jadranska Hrvatska transfomirati u „Floridu Europe“, što znači da će se postojećim dobitnicima uz Jadran u ovom desetljeću vjerojatno priključiti i Primorsko-goranska, Šibensko-kninska i Dubrovačko-neretvanska županija.

U Hrvatskoj postoje i značajne unutarnje migracije između županija. Najveći dobitnici su Zagrebačka i Krapinsko-zagorska županija (oko 2,000 stanovnika – pogledajte tablicu 3 na poveznici). Iako ljudi iz Zagrebačke županije više iseljavaju u inozemstvo nego što doseljavaju iz inozemstva, županija raste jer Zagrepčani bježe iz teško podnošljivoga grada na obližnje zelene brežuljke. Odlazi se živjeti na vikendicu ili se gradi nešto novo za treću fazu života u kojoj radna aktivnost opada i više se traži mir.

Danas do toga dolazi puno prije odlaska u mirovinu. Trend dobiva dodatan zamah jer sve više rada od kuće omogućava tu opciju i radnim ljudima. Širok je prsten oko grada iz kojeg je komotno i brzo putovati u grad i iz grada ako se može izbjeći rush hour. To je još jedan desetljetni trend koji tek počinje.

Zagreb će se u ovom desetljeću postupno pretvarati u protočni bojler: sve više ljudi će se vraćati odnosno dolaziti u njega iz inozemstva (povratak + internacionalizacija grada), a boljestojeći, stariji i Zagrepčani koji procijene da im je to isplativo zbog nižih troškova života bježat će u zelenilo i mir, potencijalno i dalje od županije, npr. u Gorski Kotar (to je šansa za ovaj najljepši ali zanemareni dio Hrvatske), te naravno na Jadran gdje su „vikendice“ koje će se sve više koristiti kroz cijelu godinu. Eventualna plinska kriza ove zime mogla bi ubrzati trend, no ne vjerujem da će se to dogoditi.

Ova kratka analiza podataka o migracijama identificirala je (točnije: spekulirala je o) pet velikih trendova:

  1. Veliki val aspiracijske vanjske emigracije državljana Hrvatske ide prema kraju. Sada ulazimo u fazu velike rotacije koja će biti obilježena preseljenjima unutar zemlje i između zemlje i inozemstva s uravnoteženijim saldima.
  2. Jugoistočna Europa bit će sve manje važan izvor ljudi koji dolaze u Hrvatsku (uz prekid trenda s novim valom useljavanja kada i ako te države uđu u EU), a države EU postat će značajan izvor doseljenika. Međutim, iz EU će dolaziti mahom stariji ljudi tako da će radnici u značajnijoj mjeri početi dolaziti izdaleka, na primjer iz Azije.
  3. U 2022. godini, za koju ćemo podatke imati za godinu dana, doći će do velike promjene zbog doseljavanja iz Ukrajine. Nije moguće predvidjeti je li to početak trajnijega vala i hoće li taj val zahvatiti i dio urbanih Rusa koji svoju budućnost više ne vide u diktaturi koja će dugoročno osiromašiti.
  4. Jadranska Hrvatska se postupno počinje transfomirati u „Floridu Europe“.
  5. Zagreb, a potencijalno i Split (gradovi moraju imati kritičnu veličinu da bi ušli u ovaj proces, tako da su Rijeka i Osijek možda premali za značajnije promjene, iako Rijeka kao luka i kulturni centar također ima potencijal internacionalizacije) polako će se internacionalizirati, a domicilno stanovništvo iseljavati u okolna područja unutar zemlje.

Da bi ovi procesi bili kontrolirani neophodan je gospodarski razvoj, napredak institucija i demokracije, kulturna tolerancija (mislim da Hrvatska ima dovoljan kapacitet za to), očuvanje okoliša i pametan razvoj infrastrukture. Uz EU sredstva to nije teško postići. Na primjer, razvoj prigradskih modaliteta prijevoza u zagrebačkom prstenu mogao bi prometno rasteretiti grad koji je teško opterećen automobilima i spriječiti eksploziju cijena nekretnina u širem gradskom središtu. Za to treba i nešto povijesne sreće (da ne izbije neki još veći rat koji bi doveo do većih gospodarskih poremećaja), ali šansa da se ove prognoze obistine je tu.

Bio bih preveliki opstimist kada bih zaključio da je uz dobre politike i malo sreće moguće ponovno dostizanje broja od 4 milijuna stanovnika na sljedećem popisu (nakon 3,88 milijuna na popisu 2021.). Odgovor na pitanje iz naslova glasi: ne, nije moguće. U Hrvatskoj se svake godine rodi 15-20 tisuća ljudi manje nego što ih umre (u pandemiji je razlika, nadajmo se samo jednokratno, još više povećana), tako da bi neto migracijski saldo trebao postati žestoko pozitivan da se vratimo na 4 milijuna do 2031. To nije realno. Očekujem da će se broj stanovnika do popisa 2031. smanjiti za 100-200 tisuća, svi drugi scenariji bi zahtijevali nezapamćen gospodarski uzlet za koji zbog poznatih slabosti ipak nemamo preduvjete. No, da je moguće katastrofične demografske scenarije učiniti nerealnima i značajno usporiti pad broja stanovnika, to je s ovim trendovima apsolutno moguće.