Donald Trump je 2016. obećao protekcionizam. Svojim je biračima kazao da je to način vraćanja industrijskih radnih mjesta u područja gdje su u ovom stoljeću zgasnula. Nakon hinjenja kompromisa u prve dvije godine mandata, približavanje izbora sljedeće godine nagnalo ga je na povratak danim obećanjima. Vjerodostojno.
Protekcionizam se stoga vraća na velika vrata. U Mirnom snu 23 prognozirali smo da sada postaje ozbiljno. Naša rubrika Miran san tim je povodom postala „Miran san“. Od tada je zaustavljen oporavak burzovnih indeksa, a tržištem vladaju povećana kolebanja za koja postoje veliki izgledi da će se nastaviti.
Protekcionizam se razvija uz tipičnu i sada već razvidnu američku taktiku toplo-hladno.
Zašto protekcionizam još nije izazvao najavljivanu ekonomsku katastrofu (stope nezaposlenosti su na povijesnim minimumima)? Prvo, carine i druge restrikcije uvode se ograničeno, postupno i uglavnom ciljaju na Kinu. Takva je situacija za sada, što ne znači da će još dugo trajati. Drugo, rezovi u porezima i rast rashoda – fiskalna ekspanzija – snažno su potaknuli američko gospodarstvo. Gospodarstvo SAD-a raslo je i otprije, a porezna rasterećenja su ga dodatno ubrzala. Istraživanja ponašanja američkog gospodarstva daju snažna analitička uporišta tezi da se poreznim rasterećenjima može potaknuti snažan gospodarski rast.
Dakle, fiskalne mjere djeluju relativno brzo i očekivano, s pozitivnim predznakom. S druge strane, protekcionizam se uvodi puzajućom metodom, ograničeno, ali uz puzajući rast rizika što efektom kumulacije (grude snijega) prijeti u nekom trenutku prekinuti trend rasta. Trgovačke napetosti ne postoje samo između SAD-a i Kine, nego i između saveznika – SAD-a, Europe i Japana.
Iako američki predsjednik protekcionizmu pridaje očekivani pozitivan predznak, barem za američke proizvođače, velike su šanse da će posljedice protekcionizma biti negativne.
Negativne posljedice se reflektiraju u međunarodnim odnosima, smanjenoj predvidivosti ekonomskih planova, investicijama, u mnogim „soft“ stvarima koje oblikuju svijet u dugom roku. Te posljedice, ponovimo, ne mogu se svesti na odnose SAD-a i Kine. Evo nekoliko bilješki o posljedicama.
Prvo, protekcionizam se u velikoj mjeri svodi na lov za vlastitim repom jer se drugi parametri prilagođavaju restrikcijama i carinama. Slabije ne-dolarske valuta (jači dolar) jednim dijelom kompenziraju carine. Jedino što onda preostaje je da carine krenu u lov za valutom, a valuta opet za carinama… Tržište se tako potiskuje u drugi plan, političari u prvi, i širi se priča o moćnim, a zapravo nemoćnim državnim vlastima koje samo hine moć u potjeri za posljedicama svojih prošlih odluka.
Drugo, međunarodni odnosi nisu samo gospodarski, iako su gospodarski odnosi važan dio ukupnih odnosa. Kada najveći svjetski proizvođač automobila Toyota u odgovoru na Trumpovu ucjenu objavi da se njihove američke investicije više ne vrednuju na odgovarajući način, to ima veliku težinu. Jer desetljećima nije bilo takve komunikacije u odnosima SAD-a i Japana. Svi su fascinirani sukobom Googlea i Huaweia koji bukti na površini, no ispod radara prolazi činjenica da je Trump strane proizvođače automobila označio prijetnjom nacionalnoj sigurnosti i američkim inovacijama.
Jedno je neku sličnu kvalifikaciju nalijepiti Huaweiu iz nedemokratske Kine, a drugo Toyoti koja dolazi iz demokratskog i prijateljskog Japana, i koja ima niz ulaganja i tvornica u SAD-u. Mnoga Toyotina znanja de facto su postala imovinom u umovima američkih inženjera. Ovo je popis Toyotinih tvornica u SAD-u, što je dobar primjer koliko je svijet danas povezan:
Izvor: Wikipedia
Trgovačko ratovanje je, dakle, ozbiljno i vodi se na svim stranama iako je Trump odlučio pauzirati nekoliko mjeseci kada je riječ o trgovačkim odnosima s EU i Japanom. Međutim, bliži se kampanja za predsjedničke izbore 2020. Kampanje su divlje, nekontrolirane. U takvim uvjetima rizici rastu, a neizvjesnost postaje važno obilježje svijeta. Unatoč svim fiskalnim poticajima, neizvjesnost nikada nije bila ambijent u kojem gospodarstvo cvate. A što je najgore, stvari se ne vide jasno – ljudima je teško izolirati uzroke i posljedice. Jer, fiskalna kompenzacija toliko je jaka da zasad održava rast i prikriva štetu koju čini zasad ipak ograničena protekcionistička retorika i djela. Unatoč tome, nema velike dileme o tome da je duh pušten iz boce.
Stoga, kao i proteklih tjedana, registriramo nastavak privlačnosti obveznica kao investicijske kategorije usprkos već dugo niskih prinosa. Njemački prinos je kliznuo ispod -0,1%, što već dugo nije. Utoliko i spuštanje hrvatskog prinosa na 1,77% nije naša zasluga, već posljedica općeg globalnog otklona od rizika čemu svjedočimo zadnjih dana.
