Sada je definitivno jasno da će svibanj označiti korekciju na burzama. Korekcija je potaknuta eskalacijom trgovačkog rata koji doživljava novi vrhunac nakon što je Kina podebljala svoj oružni list prijetnjom zaustavljanja isporuke rijetkih metala neophodnih za izradu visoke tehnologije u SAD-u. Čak je i veteran američkog mega-bankarstva Jamie Dimon iz J.P. Morgan Chasea odlučio prekinuti šutnju porukom kako je ovo s trgovačkim ratom sada postalo ozbiljno. Izgleda kao da svaka strana ima još skrivenih asova u rukavu. I kako koji as biva izvučen, inflacija asova dovodi do deprecijacije i topljenja razuma.
Kao što je već prognozirano, ovo je idealno vrijeme za obveznice. Iako su im prinosi već smiješno niski, uvijek može još niže. Bund je pao ispod -0,1%, a hrvatska desetogodišnja je oko 1,7% ili oko historijskog minimuma.
Priče o recesiji su se nakon 2 mjeseca pauze vratile, i to punom snagom. Opet se spekulira o 2020. kao o godini snažnog usporavanja. Ne nužno i u Hrvatskoj, jer velik će novac stići kroz EU fondove. No, ne treba biti naivan – nema recesije vani, koja se i kod nas ne bi osjetila. Nitko nije otok. Naravno, za očekivati je mnogo manje utjecaje od one prethodne recesije. Stoga ćemo ignorirati podatak o BDP-u za prvi kvartal koji će vjerojatno biti vrlo dobar, bolji od očekivanja, jer prvi kvartal je daleka prošlost.
Vladajući u takvoj atmosferi vidaju rane nakon europskih izbora i ne odustaju od europske agende. Već je u ponedjeljak, dakle dan nakon izbora, odaslano pismo (potpisano od strane ministra financija i guvernera) Europskoj središnjoj banci, kojim Hrvatska poziva na početak procesa sklapanja mehanizma bliske suradnje iznmeđu HNB-a i ECB-a. Riječ je o pripremi za ulazak u ERM II odnosno u bankovnu uniju. Mehanizam je važan faktor stabilnosti: oba aranžmana (i ERM II i bankovna unija) pružaju kredibilitet gospodarskoj politici i svojevrsni su osigurači ili ublaživači kriza, što se može pokazati naročito poželjnim u lošim vremenima.
