Volite li ponedjeljke, ili ipak ne? Pogotovo ako se nalaze na ulazu u zadnji koliko-toliko aktivan tjedan prije nego što jug Europe definitivno zalegne na plažama. I prije nego što umovi i tijela ljudi željnih “odmora” potpuno obamru pod utjecajem previsokih temperatura.
U takvim uvjetima, tri pitanja iskaču u prvi plan: (1) što očekivati od sastanka Upravnog vijeća ECB-a 25. srpnja? (2) Gdje je kraj padu prinosa na hrvatske obveznice? (3) Kako to da cijene nafte nisu reagirale na tenzije s Iranom u Hormuškom tjesnacu?
ECB
Zadnje očitanje godišnje stope inflacije u europodručju za lipanj potvrdilo je izostanak inflacijskih pritisaka: 1,3% naspram 2% u lipnju 2018. pokazuje da su se i stvarna inflacija i inflacijska očekivanja ispuhali. To ECB-u širom otvara vrata za realizaciju najavljene monetarne ekspanzije. Zasad nije jasno kako bi mjere mogle izgledati. Štoviše, nije izvjesno ni da će doista biti objavljene. Pažnja će biti više usredotočena na retoriku. Očekuje se makar najava ozbiljnog daljnjeg popuštanja. Kako prostora za smanjenje kamatnih stopa nema, doista je moguća objava ili najava nekog novog programa koji će podržati nastavak razdoblja povijesno niskih kamatnih stopa.
Prinosi na (hrvatske) obveznice
Protekli tjedan je donio razodblje novog potiska prinosa prema dolje, iako je još početkom postojala i drugačija mogućnost. Međutim, blaga korekcija cijena dionica (vezana uz neizvjesnost prije objave rezultata vodećih tehnoloških kompanija) i političke tenzije vezane uz problem Irana isključile su svaki apetit za rizikom, od čega su najviše profitirale obveznice zemalja s nešto većim, a još uvijek prihvatljivim rizikom poput Italije čiji je prinos završio oko 1,6% i Hrvatske, s povijesno najnižim desetogodišnjim prinosom oko 1,1%. Daljnji će smjer najviše zavisiti o odlukama ECB-a, a svaka nova uvjerljiva monetarna ekspanzija potisnut će hrvatski prinos u zone koje počinju s nula, zarez …
U svakom slučaju, krivulje prinosa još nisu invertirane ako se mjere razlikom desetgodišnjeg i dvogodišnjeg prinosa kao u našoj tablici, no neke druge distance ročnosti pokazuju inverziju. Na primjer, 2-mjesečni UST nosi 2,16%, što je više od 2-godišnjeg i 10-godišnjeg prinosa (vidjeti tablicu), a to jest signal koji ukazuje na mogućnost recesije. Ovdje je izvrstan prikaz istraživanja prognostičke snage krivulja prinosa za različite zemlje i razdoblja koji očekivano pokazuje koliko je teško prognozirati krize.
Iran i nafta
Rizici sukoba oko Irana eskalirali su nakon zapljene dva britanska tankera, no zanimljivo kako cijena barela nafte nije pokazala pretjerane znakove nemira. Kao da tržište nafte posve ignorira mogućnost šireg sukoba. Pitanje je od presudne važnosti, jer naftni bi šok zasigurno imao mnogo veći (kratkoročni) recesijski potencijal od već uobičajenih kandidata kao što su trgovački rat SAD-a i Kine ili prelijevanje negativnih efekata Brexita preko trgovačkih veza Velike Britanije s vodećim europskim gospodarstvima.
Mirnoća cijena nafte mogla bi za sada biti povezana s očekivanjem puzajućeg konflikta bez eskalacije, čemu vjerojatno najviše doprinosi činjenica da sve stručne procjene ukazuju da je Iran jako daleko od funkcionirajućeg nuklearnog oružja. To, s jedne strane, SAD čini manje nervoznim, za sada ostavlja određeni prostor za europski srednji put traženja dogovora, a pregovarački položaj samog Irana čini slabijim no što izgleda na prvi pogled.