Mirovine za 21. stoljeće: kako birati najbolje mirovine iz drugog i trećeg stupa?

U sedam dosadašnjih nastavaka serijala Mirovine za 21. stoljeće čije poveznice možete pronaći u dnu ovoga teksta bavili smo se demografskim promjenama i projekcijama, objašnjavali zašto je mirovinski sustav s tri stupa – državnim, obveznim i dobrovoljnim – bolje rješenje od samo državnog mirovinskog sustava u uvjetima starenja stanovništva, raspravljali smo o drugom stupu i ulaganjima mirovinske štednje te prikazali funkcioniranje trećeg stupa. Tako smo došli do kraja tema koje se odnose na fazu akumulacije dugoročne štednje i mirovinskih prava. Kada ta životna faza završi, vrijeme unazad vratiti više ne možemo; preostalo je još desetljeće, dva, a za rijetke možda i tri i više nakon izlaska s tržišta rada, i sva se pitanja u tom trenutku svode na jedno: kako najbolje osigurati isplatu mirovine, odnosno kako osigurati isplatu najbolje mirovine?

Isplata mirovina iz osobne mirovinske štednje, bez obzira jesu li sredstva prethodno akumulirana u drugom ili trećem stupu, integralni je dio mirovinskog sustava. Postojane, sigurne i vrijednosno fer isplate važan su kotačić koji, ako zaškripi, može narušiti vjerodostojnost mirovinskog sustava. Subjektivno gledano, trenutak „odlaska u mirovinu“ (ili korištenja mirovinske rente po navršenoj 55. godini života (ako se odlučimo koristiti dobrovoljnu mirovinsku štednju za raniju isplatu mirovinske rente prije odlaska u mirovinu – poveznica ovdje) – predstavlja trenutak istine u kojem se akumulirana štednja pretvara u stvarnost redovitih isplata mirovina u budućnosti.

Pitanja su praktična: Koju mirovinu mogu ili moram ugovoriti kao doživotnu, a koja može biti privremena, na određeno razdoblje? Koja je razlika između modela isplate u kojem sredstva za isplatu u slučaju moje prerane smrti nasljeđuju osobe koje imenujem, i modela po kojem ta sredstva neće nitko naslijediti (i koliko je mirovina veća u drugom slučaju)? Nije li period povrata ušteđene glavnice kroz redovite isplate mirovine predug? Što u tom kontekstu znači indeksacija mirovina iz drugog mirovinskog stupa – vezanje vrijednosti isplata uz inflaciju? Na koncu, kako odabrati isplatitelja mirovine i kako dugoročno postići da isplate budu što veće?

Pitanja su i teška i važna. Tisuće ljudi svake godine prelaze iz faze štednje u kombiniranu mirovinu iz prvog i drugog stupa, ali rasprave i javne servisne informacije o tome prilično su šture. Kombiniranu mirovinu iz prvog i drugog stupa, kao i mirovinu iz trećeg stupa, za sada koristi relativno mali broj građana, ali to će se vrlo brzo promijeniti. To je razlog zašto je temi isplata posvećen ovaj, osmi nastavak serijala Mirovine za 21. stoljeće.

Prvo ćemo ukratko prikazati sedam glavnih činjenica o isplatama mirovina iz drugog i trećeg stupa, a potom ćemo ih u podužem tekstu detaljnije objasniti.

Kratki prikaz sedam glavnih stvari

Na hrvatskom tržištu posluju dva mirovinska osiguravajuća društva za isplatu mirovina iz osobne kapitalizirane štednje – Raiffeisen MOD i HRMOD (Hrvatsko mirovinsko osiguravajuće društvo), koje je osnovala Vlada. MOD-ovi mogu isplaćivati i mirovine iz trećeg stupa, o čemu više detalja u točki 7.
Mirovinu iz drugog stupa, koja u okviru kombinirane mirovine nadopunjuje osnovnu mirovinu iz prvog stupa, mogu isplaćivati samo mirovinska osiguravajuća društva – MOD-ovi. Treba ih jasno razlikovati od mirovinskih društava – upravitelja fondova, koja mogu isplaćivati samo mirovinu iz trećeg stupa. Dopunski dio kombinirane mirovine koji se isplaćuje temeljem mirovinske štednje u drugom stupu često se naziva i dodatna mirovina (dodatak je na osnovnu mirovinu koja se isplaćuje iz prvog stupa) i mora biti doživotna. Pri prijelazu iz faze akumulacije u drugom stupu u fazu isplate možete zatražiti isplatu do 15% ušteđenih sredstava na tekući račun, ali samo ako je vaša osnovna mirovina iz prvog stupa 15% veća od najniže mirovine koja je propisana Zakonom o mirovinskom osiguranju.
Ako ste štedjeli u drugom, obveznom mirovinskom stupu, niste u obvezi koristiti kombiniranu mirovinu. Ako je za vas povoljnije koristiti 100% državnu mirovinu iz prvog stupa, kao da ste cijelo vrijeme uplaćivali 20% mirovinskog doprinosa u državni proračun (sjetite se da ste u prvi stup uplaćivali 15%, jer je 5% išlo u obvezni mirovinski fond), izjasnit ćete se da želite povratak u prvi stup. U tom slučaju vaša ušteđena sredstva bit će prenesena u državni proračun (i ona prestaju biti vaša, jer time od države kupujete pravo na cijelu mirovinu iz prvog stupa). U slučaju povratka u prvi stup doživotnu mirovinu ćete primati preko Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO), koji je dio konsolidiranog državnog proračuna.
Što je za vas povoljnije i ispunjavate li uvjete za spomenuto pravo povlačenja 15% ušteđenog iznosa u drugom stupu moći ćete procijeniti kada nakon podnošenja zahtjeva za mirovinu od REGOS-a poštom dobijete izvještaj sa simulacijom isplata u slučaju povratka u prvi stup i u slučaju isplate mirovinske rente (varijante sa i bez povlačenja 15%). Donosite odluku, i s osobnom iskaznicom odlazite na jedan od šaltera Središnjeg registra osiguranika (REGOS-a) koji se nalaze u poslovnicama FINA-e ili u REGOS-ovim uredima u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku. Tamo popunjavate dokumentaciju, na kućnu adresu vam dolazi rješenje, zatim u REGOS-u izaberete MOD koji će vam isplaćivati mirovinu i sklapa se ugovor o isplati mirovine te REGOS prenosi sredstva s vašeg mirovinskog računa kod obveznog mirovinskog fonda na račun odabranog MOD-a (inicijalni odabir MOD-a možete promijeniti u roku od 15 dana). Ugovor o mirovini temeljem kojeg će započeti isplata dodatne mirovine iz drugog stupa sklapa se s MOD-om. Tek u tom zadnjem koraku birate opcije (npr. isplata mirovine sa nasljeđivanjem ili bez, više o tome dalje u tekstu). Postupak traje, doduše ne predugo, ali dovoljno da se može dogoditi da ne riješite sve unutar mjesec dana pa treba imati neke novce sastrane za premoštenje jednog ili dva mjeseca za bavljenje „papirologijom“ (puno toga zavisi i o vama – koliko ste angažirani i pripremljeni); naravno, kad je sve gotovo, mirovina se isplaćuje unazad, od kada ste ostvarili svoje pravo, jer je jasno da ništa ne možete izgubiti. Za što bolju pripremu preporuča se dovoljno vremena prije odlaska u mirovinu podnijeti zahtjev za „predkompletiranje dokumentacije“ tako da budete spremni za što brži prolaz kroz administrativne zavrzlame kada dođe trenutak umirovljenja. Znanci koji su išli u mirovinu rekli su mi da se većina stvari rješava online ili mailom s referentima, što je dobra vijest.
Za razliku od mirovine iz trećeg stupa, dodatna mirovina iz drugog stupa vezana je uz inflaciju. Na primjer, ako vaša početna dodatna mirovina iznosi 400 kuna na mjesec, a za pet godina cijene narastu 20%, mirovina će za pet godina iznositi 480 kuna. Usklađivanje mirovina iz drugog stupa sa stopom inflacije provodi se kao i usklađivanje mirovina iz prvog stupa, svakih šest mjeseci. Razlika je u tome što se mirovina iz drugog stupa usklađuje samo za promjene indeksa cijena potrošača, dok se osnovna mirovina iz prvog stupa usklađuje za promjene indeksa cijena potrošača i prosječne neto plaće u omjeru 70%:30% pri čemu se veći ponder stavlja na promjenu koja je veća (a ako dođe do pada cijena ili plaća usklađivanje prema dolje se ne provodi).
Pri odabiru modela mirovine naučite koristiti i tumačiti rezultate kalkulatora mirovina koji su raspoloživi na internetskim stranicama MOD-ova. Unijet ćete iznos koji ste uštedjeli i prenosite u fazu isplate, vaše godine starosti (što mlađi idete u mirovinu vaša početna mirovina bit će manja jer je očekivano razdoblje isplate doživotne mirovine dulje) i neke druge parametre. Najvažnije je želite li da kroz određeno razdoblje vaša mirovina odnosno preostali iznos nakon dotadašnjih isplata pripadne nekom drugom u slučaju prerane smrti (ta druga osoba – imenovani korisnik – ne mora biti nasljednik po obiteljskom pravu, može biti bilo tko). Naravno, ako ugovarate mirovinu uz prijenos na imenovanog korisnika, mjesečni iznos će biti niži od mirovine čija isplata prestaje u slučaju prerane smrti korisnika (jer isplatitelj – MOD – u slučaju mirovine koja se prenosi u zajamčenom razdoblju ima veće buduće obaveze). Visine mirovina u različitim modelima isplate određuju se neovisnim aktuarskim izračunima o kojima će biti više riječi u nastavku.
Isplatu iz trećeg stupa temeljem ušteđene glavnice do 100,000 kuna po zakonu možete ugovoriti s mirovinskim društvom (upraviteljem dobrovoljnog mirovinskog fonda), životnim osiguranjem (ali do sada niti jedno nije zatražilo licencu za obavljanje toga posla) ili mirovinskim osiguravajućim društvom (spomenutim MOD-om). Pri prijenosu mirovinske štednje iz trećeg stupa u fazu isplate možete zatražiti da vam se do 30% iznosa isplati na tekući račun, a preostali dio iznosa stavlja se u fazu isplate mirovine. Visina isplate mirovine iz trećeg stupa ne ovisi o stopi inflacije, a mirovina može biti privremena – isplaćuje se kroz određeno (vrlo dugo, u pravilu 5-20 godina) vremensko razdoblje, ili doživotna. Naravno, iznos je u potonjem slučaju manji.

Uvod u detalje

U Hrvatskoj svake godine oko 50,000 ljudi odlazi u mirovinu. To su većinom ljudi koji su na početku mirovinske reforme 2002. imali više od 40 godina i cijeli radni vijek su uplaćivali mirovinske doprinose samo u prvi stup. Za njih ovaj sadržaj nije bitan. Međutim, oko 10,000 ljudi na godinu ima pravo na kombiniranu mirovinu iz prvog i drugog stupa i oni trebaju odabrati: (a) povratak u prvi stup ili isplatu kombinirane mirovine i (b) MOD koji će im isplaćivati mirovinu, ako su na pitanje (a) odgovorili tako da žele kombiniranu mirovinu. Broj ljudi koji će svake godine biti pred ovim odabirom iz godine u godinu brzo će rasti jer će sve više onih koji su u početku mirovinske reforme 2002. imali 40 ili manje godina ići u mirovinu.

U toku 2021. godine oko 38% novih umirovljenika koji su mogli birati žele li se vratiti u prvi stup tako da cjelokupnu mirovinu dobivaju iz državnog proračuna odabrali su kombiniranu mirovinu. Većina (62%) odabrali su povratak u prvi stup jer su procijenili da im je tako povoljnije. Tih 38% imali su u prosjeku veće plaće te su više i uštedili u drugom stupu. Utoliko već dolazi do trajnog rasterećenja državnog proračuna. Takvim se osiguranicima iz prvog stupa isplaćuje samo osnovna mirovina koja je niža od pune koja bi se isplaćivala u slučaju povratka u prvi stup.

Tko može isplaćivati mirovine iz drugog i trećeg stupa

Isplata mirovina iz mirovinske štednje strogo je regulirana djelatnost kako bi se izbjegli problemi s isplatama odnosno gubici na sredstvima koja su prenesena u fazu isplate. Mirovinska osiguravajuća društva (MOD) upravljaju sredstvima za isplatu mirovina i obavljaju isplatu. MOD-ove treba razlikovati od mirovinskih društava – upravitelja obveznih i dobrovoljnih mirovinskih fondova. Preko njih se može ugovoriti isplata dobrovoljne mirovinske štednje do iznosa od 100.000 kuna.

Temeljni financijski i pravni principi poslovanja MOD-ova slični su kao kod mirovinskih društava:

MOD upravlja sredstvima koja su prenesena iz faze akumulacije štednje te pruža uslugu isplate mirovine koja se financira iz prenesenih sredstava.
MOD je nadziran od strane HANFA-e i mora zadovoljiti stroge zakonske uvjete u pogledu strukture i visine kapitala (minimalni kapital iznosi 23,1 milijun kuna, a određena je i potrebna granica solventnosti), ograničenja poslovanja, uvjeta koje moraju zadovoljiti osnivači, članovi uprave i nadzornog odbora, regulacije sukoba interesa, organizacije, a osobito upravljanja rizicima i sl. Jer, MOD je odgovoran za održavanje tehničkih pričuva za isplatu mirovina. Dalje u tekstu ćemo objasniti kako se ta odgovornost provodi u praksi i kako to utječe na rizike poslovanja MOD-a i visinu mirovina.

U Hrvatskoj trenutačno posluju dva MOD-a: Raiffeisen mirovinsko osiguravajuće društvo d.d., koje je na tržištu prisutno od početka mirovinske reforme, i Hrvatsko mirovinsko osiguravajuće društvo d.d. čiji je osnivač Republika Hrvatska, a osnovano je 2020. U trenutku sklapanja ugovora o isplati mirovine plaća se jednokratna naknada koja je zakonom ograničena na 1,5%, a potom se plaća 0,17% na godinu pri isplatama.

Isplate na temelju sredstava koja su ušteđena u trećem stupu dobrovoljnog mirovinskog osiguranja slobodnije su regulirane. Sredstva s osobnog mirovinskog računa kod dobrovoljnog mirovinskog fonda do iznosa od 100,000 kuna mogu se koristiti za isplatu mirovine preko upravitelja mirovinskog fonda, dakle ne treba ih seliti u MOD. Takve isplate moraju biti ograničene vremenskim razdobljem isplate – ne mogu biti doživotne isplate, što znači da se ugovara vremenski rok isplate. Moguć je i prijenos na društvo za životno osiguranje ako neko nudi uslugu isplate mirovina, no za sada niti jedno takvo društvo ne nudi tu uslugu. O razlozima ćemo raspravljati nešto kasnije. Naravno, moguć je i prijenos dobrovoljne mirovinske štednje na MOD radi isplate mirovinske rente.

Treba primijetiti da na hrvatskom tržištu posluje samo jedan MOD u privatnom vlasništvu (drugi je u vlasništvu države), da se isplate mirovina iz trećeg stupa preko mirovinskih društava ne oglašavaju odveć glasno, te da niti jedno društvo za životno osiguranje još nije pokazalo ambiciju ulaska u poslove isplata. To je naznaka da poduzetnici u poslu isplata mirovina za sada nisu pronašli atraktivan odnos očekivanog povrata na uloženi kapital i rizika. Inače bi bilo više pružatelja ove vrste usluga na tržištu. To može biti problem, jer konkurencija je važna – donosi bolje mirovine korisnicima. Doduše, poslovi isplata postat će atraktivniji u budućnosti ako tržište naraste zbog sve većega broja ljudi (i većeg iznosa prenesene mirovinske štednje) u fazi isplate. Međutim, neizvjesnost i rigidnost regulacije mogu spriječiti konkurenciju i na većem tržištu isplata od ovoga koje trenutno imamo u Hrvatskoj. S druge strane, slaba regulacija može kratkoročno dovesti do viših mirovina, no veći rizici u uvjetima slabe regulacije, ako se materijaliziraju, mogu dovesti do problema s isplatama mirovina s negativnim društvenim posljedicama. Vrlo rigidna regulacija orijentirana 100%-tnoj sigurnosti pak znači u prosjeku niže mirovine. Sadašnja regulacija MOD-ova bliža je drugoj krajnosti, pa ćemo ju pobliže objasniti i prikazati aktualne izračune mirovina prije nego što se na kraju vratimo glavnom pitanju o tome kako uravnotežiti sigurnost i visinu mirovina.

Otkud se i kako isplaćuju mirovine i kako su one zajamčene

Korisnici mirovina prenose ušteđena sredstva iz obveznih mirovinskih fondova drugog stupa na upravljanje u MOD, i iz tih se sredstava, nakon odbitka ulazne naknade, isplaćuju mirovine. MOD neisplaćenim dijelom sredstava nastavlja upravljati – ulaže ih na tržištu kao što su to činili i mirovinski fondovi. Pravila takvih ulaganja vrlo su konzervativna kako isplata mirovine niti u jednom trenutku ne bi bila dovedena u pitanje.

Dva elementa sustava pružaju maksimalnu sigurnost u fazi isplate. Prvo, tehnička pričuva osiguranja, koja odražava tekuće i buduće obaveze MOD-a po osnovi isplate mirovina, mora biti adekvatno određena (dovoljno visoka), za što brine neovisni aktuar koji o tome potpisuje posebnu izjavu. Drugo, tehnička pričuva mora biti sigurno i dugoročno pokrivena kvalitetnom imovinom, što se postiže konzervativnom politikom ulaganja sredstava koja služe za pokriće tehničke pričuve mirovinskog osiguranja.

Svaki eventualni problem s visinom i pokrićem tehničke pričuve predstavlja rizik za MOD (ne snose ga osiguranici), jer MOD, tj. njegovi vlasnici, mora nadopuniti pričuvu iz vlastitih sredstava – rezervi ili kapitala – ako vrijednost imovine padne ispod procijenjenih tehničkih pričuva (čl. 87. Zakona o mirovinskim osiguravajućim društvima). S gledišta vlasnika MOD-a, to je velik rizik koji treba staviti na vagu u usporedbi s povratom na kapital (ne na preneseni kapital umirovljenika iz kojeg se isplaćuju mirovine, nego na kapital samog MOD-a koji su uplatili njegovi vlasnici). Taj rizik predstavlja jedan od glavnih razloga zašto na tržištu isplata mirovina nema više takmaca. Kako nedostatak konkurencije i mali volumeni posla, uz rigidnu regulaciju, mogu značiti niže mirovine, treba shvatiti suštinu ovih veza iz perspektive osiguranika-umirovljenika: što je mirovina sigurnija, obećana mirovina je niža. Tako smo još jednom definirali suštinski problem: potpuna sigurnost – niže mirovine, manja sigurnost i veća osobna odgovornost – veće mirovine.

Vratimo se tehnici određivanja visine mirovina kako bismo shvatili funkcioniranje ovog načela u praksi. Tehničke pričuve, kao što je ranije rečeno, određuje imenovani ovlašteni aktuar MOD-a. Na izračun utječu demografski podatci, očekivane vrijednosti odnosno rizici doživljenja i karakteristike ugovora o mirovinama. Aktuarska struka je neovisna struka koja djeluje u području procjene rizika osiguranja i regulirana je posebnim zakonom. Aktuar provjerava i vrijednost imovine koja služi za pokriće tehničke pričuve osiguranja kako bi se uvjerio da vrijednost imovine pokriva vrijednost tekućih i budućih obaveza po osnovi isplata mirovina. Sigurnost isplata je, dakle, zajamčena odnosom vrijednosti imovine za pokriće i utvrđenih tehničkih pričuva koje odražavaju sadašnje i buduće obveze MOD-a po osnovi sklopljenih ugovora o isplati mirovina. Slika 1 prikazuje trenutni odnos vrijednosti imovine i tehničkih pričuva osiguranja u oba MOD-a na dan 30. rujna 2021. (i za obje vrste mirovina – i one iz drugog i one iz trećeg stupa): imovina je oko 5% veća i, kao što ćemo vidjeti, vrlo konzervativno uložena. Mirovine su sigurne.

Slika 1. Vrijednost imovine i tehničkih pričuva za oba MOD-a i obje vrste mirovina (obvezne i dobrovoljne) zajedno 30. rujna 2021. u tisućama kuna

Izvor: HANFA

Imovina u MOD-u (ulaganja na gornjoj slici) odbacuje prinos. Prinos se može koristiti za povećanje omjera imovine i tehničkih pričuva na Slici 1 – da mirovine budu još sigurnije – ili se može koristiti za povećanje mirovina (tehničkih pričuva), što smanjuje amortizer sigurnosti tj. razliku imovine i tehničkih pričuva koja je prikazana na slici. Iz toga opet vidimo da su veće sigurnosti isplata s jedne strane, i veće mirovine s druge strane, na vagi.

Kako je u praksi moguće da prinos na ulaganja ipak uveća mirovine? Ako imenovani ovlašteni aktuar potvrdi u godišnjem financijskom izvještaju da vrijednost imovine prelazi vrijednost svih tekućih i budućih obveza prema ugovorima o mirovinama za 10-15%, MOD može višak imovine rasporediti prema ključu: četvrtina u interventne pričuve, tri četvrtine u razmjerno povećanje mirovina. Ako vrijednost imovine koja služi za isplatu mirovina iz drugog stupa prelazi vrijednost svih tekućih i budućih obveza za 15% ili više, MOD mora rasporediti višak imovine prema spomenutom ključu (čl. 88. Zakona o mirovinskim osiguravajućim društvima). S gledišta korisnika mirovina, sigurnost imovine u MOD-u je primarni interes, a visok prinos koji može uvećati mirovine je sekundarni interes. Međutim, što je imovina konzervativnije uložena, prinos je manji, pa je i vjerojatnost pripisa rezultata mirovinama manja.

Omjer imovine i tehničkih pričuva te prinosi od ulaganja ključni su i za financiranje samih MOD-ova. Osim iz ranije spomenutih ulaznih naknada, MOD-ovi se financiraju i naknadama za upravljanje sredstvima. MOD ima pravo na tu naknadu ako vrijednost imovine prelazi vrijednost tehničke pričuve. Stopa naknade zakonski je ograničena na 0,6% godišnje od neto vrijednosti imovine koja služi za pokriće tehičke pričuve. Predviđeno je smanjenje ove naknade od 2022. godine po stopi od 10% godišnje u odnosu na prethodnu godinu, dok stopa ne dosegne zakonski minimum od 0,3%.

Ako se prisjetite naknada za upravljanje sredstvima u obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima i vrijednosti imovine koja se tamo nalazi pod upravljanjem iz ranijih nastavaka, uočit ćete da su naknade za upravljanje u MOD-ovima relativno niske iako MOD-ovi upravljaju s puno manje imovine (jer je broj klijenata u ovom sustavu, kao što je objašnjeno na početku, zasad manji). To je u skladu s namjerom zakonodavca da se portfeljom imovine u MOD-ovima upravlja vrlo konzervativno. Konkretno: MOD-ovi u državne vrijednosne papire čiji je izdavatelj Republika Hrvatska ili država članica EU ili članica OECD-a moraju uložiti minimalno 70% imovine za pokriće tehničkih pričuva. Do 10% može biti uloženo u dužničke vrijednosne papire privatnih izdavatelja iz istog skupa zemalja, a isti se limit odnosi na vlasničke vrijednosne papire (dionice). Do 20% može biti uloženo u investicijske fondove iz spomenutih zemalja, nekretnine i bankarske depozite. Predviđene su i mogućnosti ulaganja u alternativne investicijske fondove, municipalne obveznice i izvedenice radi zaštite od rizika (do 10% pojedinačno).

S tako velikom alokacijom u državnim obveznicama na kraju silazne faze kamatnih stopa, koja upravo završava, perspektive za značajan rast vrijednosti portfelja zbog rezultata ulaganja nisu velike. Rizik je nagnut u suprotnu stranu, osobito ako uzmemo u obzir rizik inflacije koji je aktualan i o komu će biti više riječi u nastavku. Vidjet ćemo da kod rizika inflacije vrijedi isti princip: preferencija sigurnosti koja osigurava stabilnost realnih mirovina korigiranih za inflaciju znači da su visine mirovina još više ograničene.

Mirovine iz drugog stupa, rizici isplata i uloga indeksacije uz inflaciju

Ulogu rizika inflacije i drugih rizika preko kojih se često prelazi kada se razmišlja o isplati mirovina shvatit ćemo ako provjerimo primjere isplata. Prije analize primjera uz pomoć kalkulatora mirovina prikazat ćemo i objasniti najvažnije rizike koji utječu na izračun mirovine:

Demografski rizici. Sjetite se da je isplata mirovina posao osiguranja, a svaki posao osiguranja počiva na združivanju i diversifikaciji pojedinačnih rizika (eng. risk pooling). Nitko, pa ni vi sami, ne možete znati do kada ćete živjeti. No, ako se vaš rizik doživljenja udruži s rizikom tisuća ljudi u portfelju, aktuari mogu procijeniti očekivano (prosječno) doživljenje za svaku dob korisnika mirovine. Uvijek će netko živjeti puno kraće, a netko puno duže, no procjena prosjeka (točnije: očekivane vrijednosti) se znade. Poznavanje takvih procjena nužan je uvjet da bi mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje uopće bilo moguće. Izvor za takve procjene daju postojeće statistike, a one se odnose na ljude koji su davno otišli u mirovinu. Očekivani životni vijek pri rođenju stalno se produljuje (oko 4 godine u ovom stoljeću), a s gledišta isplatitelja treba uzeti u obzir i rizik produljenja životnog vijeka ljudi koji danas prelaze u mirovinu. To treba imati na umu, jer ljudi koji pokušavaju nešto zaključiti o isplatama mirovina iz drugog i trećeg stupa često griješe kalkulirajući s očekivanim trajanjem života koje u ovom trenutku u Hrvatskoj iznosi oko 79 godina. Njihova je logika jednostavna: imam 65 godina, očekuje se da ću živjeti još 14 godina odnosno 14 x 12 = 168 mjeseci, i u tom razdoblju mi se kroz mirovine treba isplatiti najmanje preneseni iznos mirovinske štednje, a to treba uvećati i za povrat na prenesena sredstva. Još ako su malo financijski pismeni i barataju Excelom, ljudi u formulu u Excel ubace =PMT(0,1%;168;100,000) ako u MOD prenose 100,000 kuna i očekuju („skroman“) prinos od 0,1% na mjesec, i onda se nemalo iznenade kada iste parametre unesu u neki od kalkulatora MOD-a i dobiju oko 45% manji iznos mjesečne mirovine: 353 kune iz kalkulatora naspram 647 kuna za doživotnu mirovinu iz Excela: „Kako? Je li ovo prevara?!“ Umjesto takvog pitanja treba razumjeti sustav. Prvo objašnjenje razlike leži u tome što je isplata mirovine usluga koju treba platiti (ranije spomenute ulazne naknade), no to je minoran dio objašnjenja. Druga važna stvar je očekivano doživljenje današnjih 65-godišnjaka; ono je znatno duže od očekivanog trajanja života pri rođenju, na što treba dodati i vjerojatno produljenje životnog vijeka novih generacija u trećoj dobi. Koliko posto treba uvećati onih 168 mjeseci da se pokrije rizik dva spomenuta demografska čimbenika: 20, 30, 40% (jer kada se ti rizici ne bi uzimali u obzir, MOD-ovi bi brzo bankrotirali)? Ako se 168 mjeseci uveća za 25%, dolazimo do isplate (=PMT(0,1%;210;100,000)) doživotne mirovine u iznosu od 528 kuna iz Excela, što je znatno manje od 647 kuna, ali je onih 353 kune iz kalkulatora još uvijek 33,1% niže od korigiranog iznosa iz Excela. Još uvijek ne vidimo sve rizike isplatne faze?
Poslovno-demografski rizici (rizik selekcije specifičnih skupina klijenata). Demografski podaci odnose se na nacionalne prosjeke, no klijenti MOD-ova se ne regrutiraju metodom slučajnog uzorka iz opće populacije. Ranije u tekstu smo pokazali da u kombiniranu mirovinu izlaze ljudi koji su akumulirali više sredstava u drugom stupu, pa je moguće da ti ljudi u prosjeku dulje žive – dulje će im se isplaćivati doživotne mirovine. I o tom riziku treba povesti računa kako ne bi došlo do pada vrijednosti uložene imovine ispod tehničke pričuve.
Rizik inflacije. Ovo je najvažniji rizik koji objašnjava razliku. Zakon propisuje da se kapitalizirani dio kombinirane mirovine iz drugog stupa prilagođava za stopu inflacije (pri isplatama iz trećeg stupa toga nema). Prema tome, kalkulatori pokazuju početnu mirovinu, a ne fiksan iznos do kraja razdoblja isplate. Kada bi se vrijednost imovine koja služi za pokriće tehničkih pričuva mogla savršeno vezati uz inflaciju, ovaj bi problem bio riješen. U stvarnosti to nije moguće učiniti. U svijetu ne postoje financijski instrumenti koji savršeno i besplatno štite ulaganja od rizika inflacije. Na najrazvijenijim tržištima postoje državne obveznice čija je vrijednost indeksirana uz inflaciju, no njihov je prinos mnogo manji od neindeksiranih prinosa istovrsnih vrijednosnica. Razlika predstavlja premiju inflacijskog rizika. Na primjer, u trenutku pisanja ovog rada 10-godišnji prinos na američku državnu obveznicu iznosi 1,8%, dok prinos na istovrsnu obveznicu čija je vrijednost vezana uz razinu cijena iznosi -0,5% tj. negativan je! Razlika prinosa (tzv. breakeven inflation) iznosi čak 2,3 postotna boda. Prema tome, svaki rizik ima svoju cijenu (premiju) koju treba platiti. Rizik se ne može prekidačem isključiti, on uvijek postoji, samo je pitanje tko će ga platiti. Zaključak glasi: početna mirovina koja je indeksirana uz inflaciju uvijek je niža od početne mirovine koja nije indeksirana, jer će indeksirana mirovina rasti usporedo s cijenama, a druga neće. Vidjet ćemo kako to izgleda na kalkulatoru mirovina.

Prije uvida u izračune rezimirajmo, jer je puno toga do sada rečeno. Visina mirovine iz kapitalizirane mirovinske štednje osim o visini prenesenih sredstava u MOD zavisi i o:

očekivanom preostalom životnom vijeku, koji je dulji od očekivanog trajanja života pri rođenju i koji zavisi o starosti u trenutku umirovljenja (što je osoba starija kada ide u mirovinu, mirovina će biti veća),
očekivanom produljenju preostaloga životnog vijeka generacije koja izlazi u mirovinu,
poslovnim rizicima, troškovima i konkurenciji mirovinskih osiguravajućih društava,
načinu zaštite od inflacije (ako je u sustav ugrađena zaštita od inflacije kroz mehanizam indeksacije mirovina početna mirovina bit će manja za premiju rizika inflacije, i tako treba shvatiti prvu dodatnu mirovinu iz drugog stupa – tek kao početnu, jer ona će se povećavati kako će cijene rasti),
prinosu na investirana sredstva koja služe za pokriće tehničkih pričuva osiguranja, a koji zavisi o regulaciji (imovina treba biti znatno veća od pričuva da bi se dio prinosa pripisao uvećanim mirovinama) i kolektivnoj preferenciji stabilnosti mirovina u fazi isplate (što je imovina konzervativnije uložena, očekivani povrat je niži).

Primjeri izračuna mirovina

Sada imamo dovoljna početna znanja za razumijevanje logike koja stoji iza izračuna mirovina na temelju individualne kapitalizirane štednje. U primjerima u nastavku koristili smo mirovinski kalkulator Raiffeisen mirovinskog osiguravajućeg društva. Na internetskim stranicama MOD-a piše kako je riječ o informativnim izračunima koji nisu obvezujući.

Prvo prikazujemo jednostavnu kalkulaciju mirovinske rente iz kapitalizirane štednje koja je prikupljena u drugom stupu mirovinskog osiguranja za osobu koja ima 65 godina, u MOD prenosi 100,000 kuna (prosječni ušteđeni iznos za većinu osiguranika u drugom stupu bit će veći te će i dodatna mirovina biti veća od prikazanih na primjerima u nastavku) i koristi doživotnu mirovinu bez zajamčenog razdoblja. Mirovina sa zajamčenim razdobljem u slučaju prijevremene smrti korisnika nastavlja se isplaćivati imenovanom korisniku koji može ali ne treba biti nasljednik u smislu propisa obiteljskog prava – o tome će biti više riječi u nastavku. Na Slici 2 koja prikazuje rezultat kalkulatora mirovina vidimo kako će se iznos početne mjesečne mirovine iz kalkulatora (353,20 kuna) uvećati prema stopi inflacije koja je na kliznoj skali arbitrarno postavljena na 1,7% u prosjeku godišnje. Naglasimo još jednom: arbitrarno. Mogli smo odabrati i 3% i 5% prosječne inflacije na godinu, krivulja bi se strmije penjala. Dakle, kolikogod iznosila buduća inflacija, MOD mora osigurati isplatu mirovine prilagođene za inflaciju, pa spomenutih 353,20 kuna treba shvatiti kao početnu mjesečnu mirovinu koja će u budućnosti rasti minimalno za stopu inflacije (postoji mogućnost rasta i po osnovi rezultata ulaganja MOD-a, ali kao što je objašnjeno, tek ako imovina prijeđe vrijednost tehničkih pričuva za 10%, kada se mirovine mogu uvećati za ¾ viška, ili 15%, kada se mirovine moraju uvećati za ¾ viška vrijednosti imovine iznad praga pokrića).

Slika 2. Mjesečna doživotna obvezna mirovina bez zajamčenog razdoblja za korisnika mirovine starog 65g. koji prenosi 100 tisuća kuna

Izvor: Raiffesien MOD, 31. siječnja 2022.

Prikazani izračun možemo usporediti s drugom vrstom mirovine iz drugog stupa. Svi parametri su isti, ali korisnik želi da se u slučaju njegove prerane smrti neiskorišteni dio prenesenih sredstava iz drugog stupa dodijeli nekome (ta osoba se službeno naziva imenovani korisnik). Primarni korisnik – umirovljenik – ima dvije opcije. Prva je spomenuta; ako se za života korisnika ne iskoristi sav preneseni iznos sredstava u MOD, razlika, u našem primjeru neisplaćeni dio do 100,000 kuna, isplaćuje se imenovanom korisniku. Na primjer, ako igrom slučaja korisnik mirovine umre nakon samo jedne isplate, imenovanom korisniku će pripasti gotovo 100,000 kuna. Takav je primjer prikazan na Slici 3 u nastavku.

Slika 3. Mjesečna doživotna obvezna mirovina sa zajamčenom isplatom glavnice nasljednicima za korisnika mirovine starog 65g. koji prenosi 100 tisuća kuna

Izvor: https://www.rmod.hr/kalkulatori-mirovine/1603

Uočite razliku desnih prikaza između Slika 2 i 3, gdje se na Slici 3 vidi dio koji ostaje i isplaćuje se u slučaju prerane smrti umirovljenika. Također uočite da je iznos početne mjesečne mirovine u ovom slučaju 295 kuna, što je oko 16,5% manje nego u prvom primjeru bez nasljeđivanja. Objašnjenje razlike leži u ranije opisanim rizicima i njihovim cijenama (premijama) koje treba platiti ako se želimo zaštititi od rizika. Naime, uvijek će netko živjeti puno kraće, a netko puno duže, no procjena prosjeka (točnije: očekivan vrijednosti) se znade. Uvođenjem nasljeđivanja u fazu isplate ovo načelo u portfelju MOD-a se suspendira. Mogućnost nasljeđivanja sredstava isto je kao da kupujemo policu osiguranja: isplata preostale imovine koja nije isplaćena ide u korist ranije spomenutog imenovanog korisnika. A kako za svaku policu osiguranja treba platiti premiju, razlika od 58,20 kuna na mjesec (= 353,20 – 295,00) u naravi predstavlja premiju osiguranja prenesene glavnice mirovinske štednje u korist imenovanog korisnika. Umirovljenik sam bira želi li platiti to osiguranje i imati manju mirovinu ili ne želi; ako ne želi, početna mirovina može biti veća kao na Slici 2.

Neki korisnici će ipak željeti nešto veću mirovinu od one koja je prikazana na Slici 3, ali će u isto vrijeme željeti neko kraće zajamčeno razdoblje nasljeđivanja prenesene glavnice. Kako odvagnuti taj kompromis? MOD nudi odabir zajamčenog razdoblja između 5 i 20 godina. Ako je zajamčeno razdoblje u kojem se sredstva nasljeđuju 5 godina, početna mjesečna mirovina iznosi 351,68 kuna. Budući da razliku do 353,20 kuna, koliko iznosi mirovina bez jamstva nasljeđivanja, tumačimo kao premiju osiguranja prenesene glavnice mirovinske štednje, premija osiguranja na tako kratak rok iznosi 353,20 – 351,68 kuna = 1,52 kune na mjesec. Ako je zajamčeno razdoblje dulje, npr. 20 godina, početna mjesečna mirovina prije indeksacije inflacijom iznosi 314,38 kuna, a mjesečna premija osiguranja prenesene glavnice mirovinske štednje 353,20 – 314,38 = 38,32 kune. Ova „premija“ osiguranja glavnice u korist imenovanog korisnika raste progresivno s razdobljem osiguranja, što je proporcionalno padu vjerojatnosti doživljenja neke buduće godine do koje vrijedi jamstvo glavnice.

Spomenimo i treći model isplate obvezne mirovine iz drugog stupa – zajedničku mirovinu. Ako je bračni partner nezaposlen i stariji od 50 godina, osiguranik je u obvezi ugovoriti zajedničku mirovinu. U suprotnom to je samo opcija koju je moguće ugovoriti ako je bračni partner stariji od 50 godina. Izračuni ne razlikuju muškarce i žene (iako žene imaju veću vjerojatnost doživljenja duboke starosti), pa će se iznos mirovine razlikovati u odnosu na ranije prikazane izračune samo ako postoje razlike u godinama bračnog partnera. Ako je bračni partner mlađi, početna mjesečna mirovina bit će manja, jer se očekuje duže razdoblje isplate mirovine koju bračni partner nastavlja uživati u 100%-tnom iznosu u slučaju smrti korisnika mirovine. U našem primjeru u kalkulatoru smo izmijenili samo dob bračnog partnera na 60 godina (korisnik ima 65) i početna mirovina prema kalkulatoru mirovina sada iznosi znatno nižih 259,66 kuna. Sada znamo to tumačiti: razlika početne mirovine u odnosu na ranije izračune predstavlja premiju osiguranja za bračnog partnera koji ima dulji očekivani preostali životni vijek.

Mirovine iz trećeg dobrovoljnog mirovinskog stupa i porezni tretman mirovina

Kako u kalkulatoru stoje stvari s isplatom dobrovoljnih mirovina iz trećeg stupa? Osim što nisu oporezive, ove mirovine nisu indeksirane uz inflaciju pa su izračuni jednostavniji. Također treba podsjetiti da isplate na temelju mirovinske štednje do 100,000 kuna može obavljati i mirovinsko društvo (upravitelj mirovinskog fonda, ne MOD), no ako je korisnik mirovine uštedio više, iznos iznad 100,000 mora prenijeti u MOD koji može preuzeti i cjelokupnu isplatu. Na primjer, ako je netko u dobrovoljnom mirovinskom fondu uštedio 140,000 kuna, ne mora 100,000 ostaviti za isplatu putem mirovinskog društva (upravitelj fonda, koji nije MOD), a 40,000 prenijeti na MOD; može svih 140,000 prenijeti na MOD i ugovoriti fiksnu mirovinsku rentu (sjetite se da isplata putem mirovinskog društva koje nije MOD znači da će mjesečna mirovina varirati sukladno promjeni vrijednosti obračunske jedinice).

Radi usporedbe koristimo parametre iz dosadašnjih primjera: korisnik koji ima dobrovoljnju mirovinsku štednju, 65 godina starosti (ovu vrstu mirovine možete početi koristiti već s 55 prije odlaska u redovnu mirovinu iz prvog stupa) u MOD prenosi 100,000 kuna, ne zahtijeva jednokratnu isplatu (sjetite se da iz trećeg stupa možemo povući do 30% sredstava prije početka isplata), a mirovina je doživotna. Kalkulator mirovine iz trećeg stupa traži da se obvezno ugovori zajamčeno razdoblje nasljeđivanja 5-15 godina. Za 5 godina zajamčenog razdoblja prvo se nudi opcija s mjesečnom mirovinom od 383,40 kuna. Usporedimo to s istovjetnom mirovinom sa zajamčenim razdobljem iz drugog stupa (351,68 kuna). Razlika od 383,40 – 351,68 = 31,72 kune na mjesec predstavlja razliku zbog inflacijskog rizika s obzirom da je indeksacija mirovina iz drugog stupa najvažnija razlika između ova dva modela isplate. Uz to, korisniku se u ovom modelu nudi i jedna varijacija: 50% uvećani iznos isplate u prvih pet godina i manji iznos kasnije, što u našem primjeru iznosi 510,62 kune u prvih pet godina i potom 340,41 kunu na mjesec. Ova varijanta isplate zanimljiva je za ljude koji očekuju u prvih pet godina nakon umirovljenja živjeti intenzivnije, pa očekuju više trošiti, a nakon toga predviđaju smanjene životne potrebe.

Na tom tragu nudi se i opcija cjelokupne isplate u kraćem vremenskom razdoblju korištenja mirovine iz trećeg stupa. To je takozvana privremena mirovina koju je moguće ugovoriti za mirovine iz dobrovoljnog trećeg stupa. Vremensko razdoblje može biti od 10 do 20 godina (iz trećeg stupa može i kraće, počam od 5 godina). Odabrali smo srednje razdoblje od 15 godina. Isplata iznosi 538,02 kune mjesečno. Uočite da je 538,02x15x12 = 96,844 kune, što je manje od 100,000. Jedan dio umanjenja u odnosu na preneseni iznos štednje je zbog troškova, a drugi dio predstavlja marginu sigurnosti koja je dobrim dijelom uvjetovana regulacijom koja propisuje visok omjer imovine za pokriće i tehničkih pričuva. Ipak, konkurencija je čudo: kalkulator drugog MOD-a, HRMOD-a, u ovom primjeru daje malo veću mirovinu od 548 kuna mjesečno, vjerojatno zbog razlika u troškovima-naknadama. A 548 x 15 x 12 = 98,640, dakle blizu smo prenesenoga iznosa. Kao i kod mirovina iz drugog stupa, i mirovine iz trećeg mogu se uvećati za ostvarene povrate na ulaganja MOD-a, no zakonskih pravila nema – ostavljeno je poslovnoj odluci MOD-a kada će prinos koristiti za uvećanje mirovina.

Prikazani iznosi iz kalkulatora predstavljaju bruto iznose mirovina. Za razliku od mirovina iz dobrovoljnog trećeg stupa, koje nisu oporezive, kombinirane mirovine iz drugog stupa oporezive su jer se smatraju dijelom sustava obveznog mirovinskog osiguranja. Korisnik mirovine je obveznik poreza na dohodak. Taj porez se obračunava po polovini stope koja se primjenjuje za radnike (pola od 20% za dohotke do 30,000 kuna i pola od 30% za dohotke iznad toga praga). Osnovica za obračun su iznosi koji prelaze odbitke (osnovni osobni odbitak iznosi 4,000 kuna). Pritom treba paziti na koji se dohodak primjenjuju odbici, jer umirovljenici pored mirovina iz prvog i drugog stupa mogu imati i dohodak od nesamostalnog rada (mogućnost rada umirovljenika uvedena je izmjenama Zakona o mirovinskom osiguranju 2019. godine). Detaljna razmatranja poreznog tretmana nisu predmet ove analize.

Prikazane usporedbe otvaraju pitanje koliko su prikazani mirovinski programi povoljni za korisnike mirovina? S obzirom na početak razvoja tržišta isplata (razmjerno mali broj klijenata), izostanak snažne konkurencije i strogu regulaciju koja preferira sigurnost, isplate mirovina iz kapitalizirane štednje na razvijenijim i liberalnijim tržištima mogu biti izdašnije za korisnike. Stoga se postavlja pitanje kako pospješiti razvoj tržišta isplata; kako mirovine učiniti povoljnijima za osiguranike, a da se ipak zadrži kritična razina sigurnosti koja će isključiti socijalne i političke probleme s isplatama? Odgovor na to pitanje potražit ćemo tako što ćemo prvo objasniti zašto potpuno privatan model u kojem bi se sve što je ušteđeno u drugom i trećem stupu isplatilo umirovljenicima nema smisla, a potom ćemo to razmatranje nadograditi pregledom mogućih poboljšanja sustava u fazi isplate, koji bi mogli ići u prilog budućim umirovljenicima.

Zašto sav svoj novac ne mogu dobiti „van“?

Često se može čuti prigovor da ljude ne treba ograničavati u raspolaganju ušteđenim sredstvima. Sada se mirovinska štednja iz trećeg stupa može isplatiti u gotovom novcu u 30%-tnom iznosu prije prijelaza u fazu isplate, a u drugom stupu propisi su rigidniji; isplata odjednom moguća je samo u 15%-tnom iznosu osobne mirovinske štednje iz drugog stupa u trenutku prijelaza u fazu isplate, ali samo ako je osnovna mirovina iz prvog stupa najmanje 15% veća od najniže mirovine iz prvog stupa. Sva ostala sredstva moraju služiti za isplatu mirovina. Pitanja se nižu: Zašto se u pogledu povlačenja sredstava najviše ograničava osobe s najnižim dohocima koje su najmanje uštedjele u drugom stupu? Zašto se nekome tko je dosta uštedio ne omogući da povuče sav novac i umjesto da prijeđe u reguliranu fazu isplate kupi nekretninu ili neku drugu imovinu i tako osigura dodatni dohodak u mirovini od najma ili nekog drugog povrata na kapital? Zašto se, uostalom, ljudima ne bi omogućilo da potpuno slobodno raspolažu sredstvima koja su uštedjeli za stare dane? Vjerujemo li toliko duboko u državni paternalizam, odnosno, s druge strane, jesmo li doista toliko nepovjerljivi prema ljudskoj pameti i sposobnosti da se pobrinu sami za sebe, osobito u dobi 60+, kada i kondenzirano životno iskustvo i svijest o smanjenoj radnoj sposobnosti svaku razumnu osobu odvraćaju od financijskog avanturizma?

U raspravi o srodnim pitanjima u prethodnim nastavcima pokazali smo kako ima osnove sumnjati u to da će ljudi štedjeti dovoljno za starost, iz čega proizlazi razlog za upliv države u fazi akumulacije mirovinske štednje. Međutim, jesmo li pogriješili kada smo ovako strogo uredili fazu isplate? Jedan pogled kaže da nismo: krajnji je cilj mirovinske reforme očuvati socijalnu koheziju u uvjetima povećanja prosječne starosti glasača i u svjetlu promjena strukturnih odnosa na tržištu rada gdje dolazi do pada udjela radne snage u ukupnoj populaciji te dugoročnog pogoršanja omjera broja zaposlenih i broja umirovljenika (sjetite se prvog nastavka serijala). Krajnji cilj je spriječiti glasovanje za buduće političke projekte čiji će cilj biti veliko povećanje proračunskog deficita, javnog duga i/ili povećanje socijalnih doprinosa. Uz sve manji broj i udjel radnosposobnog stanovništva i zaposlenih takve političke odluke mogu narušiti međugeneracijsku ravnotežu, ugroziti socio-ekonomski razvoj i zapošljavanje, te dodatno potaknuti iseljavanje. Nije izvjesno da će do toga doći, no odgovorno društvo ne može zanemariti te dugoročne rizike.

U tom kontekstu mirovinska reforma je zapravo spašavanje prvog stupa u uvjetima starenja stanovništva. A da bi se ukupni rizici za mirovinski sustav izbjegli, nije dovoljno štedjeti za radnoga vijeka, pa sve potrošiti do sedamdesete i dobiti eksploziju siromaštva sedamdesetpetgodišnjaka. Krajnji cilj je poslužiti se isplatama dodatnih mirovina u drugom i trećem stupu kako bi ljudi u trećoj dobi imali trajnu materijalnu sigurnost tako da ne traže veće deficite proračuna ili povećanja mirovinskih doprinosa, a sve kako bi se izbjeglo staračko siromaštvo koje je danas najčešći oblik siromaštva. Spomenute opasnosti same po sebi svjedoče o neadekvatnosti starog mirovinskog sustava zasnovanog samo na prvom stupu koji više nije u stanju postići taj društveni cilj.

Drugi pogled je da na malom tržištu s naslijeđem poput hrvatskoga nikada nećemo uspjeti odvojiti isplatu makar jednog dijela mirovina od državnog proračuna, osim ako se mirovinska reforma ne provede konzekventno do kraja. To bi konkretno značilo da se zadrži aktualni sustav i osnovna mirovina iz prvog stupa (jer 15% mirovinskog doprinosa ipak se uplaćuje u prvi stup), ali da se s jedne strane ukine mogućnost povratka u prvi stup s cijelom mirovinom te da se s druge strane liberalizira isplata, kako u smislu većeg postotka mogućeg povlačenja ušteđenih sredstava, tako i u smislu šireg spektra mogućih modela isplata mirovina i odabira isplatitelja dodatnih mirovina.

Kako odvagnuti ova dva suprotstavljena pogleda na isplatu mirovina? Drugi pogled koji inzistira na potpuno slobodnom raspolaganju ušteđenim sredstvima, nazovimo ga liberalnim, uzda se u mudrost zrelih ljudi i specifičnu kombinaciju individualizma i međugeneracijske odgovornosti: dajmo ljudima neka slobodno raspolažu svojom privatnom imovinom koju su uštedjeli za mirovinu, oni će najbolje znati što učiniti s njom. Nasuprot tome, prv,i paternalistički pogled, ne gaji toliko povjerenja u ljude. Polazi od toga da i racionalni pojedinci mogu iznjedriti iracionalne kolektivne odabire i smjera ka obaveznom prijelazu u fazu visokoreguliranih isplata kako bi se u budućnosti osigurale adekvatnije doživotne mirovine – trajna financijska sigurnost.

Taj prvi, paternalistički pogled, naizgled pruža sigurnost, ali zanemaruje ključni problem: ne isključuje buduće političke pritiske na povećanje prava u prvom stupu u usporedbi s pravima korisnika kombiniranih mirovina. U budućnosti svejedno može doći do porasta motiva za povratak u prvi stup i podrške političkim programima koji obećaju povećanje mirovina iznad realnih izvora financiranja prvog stupa, čime će se poništiti gotovo svi učinci mirovinske reforme. Nema tog povrata na ulaganja mirovinske štednje i nema tih aktuarskih formula za izračun mirovina koje mogu kompenzirati snagu jedne političke odluke – jedne izmjene članka Zakona o mirovinskom osiguranju koja će povećati prava iz prvog stupa i privući ljude povratku u prvi stup, što znači veće financijske probleme države u budućnosti.

Drugi, liberalni pogled, naizgled izvjesnije dovodi do rasterećenja proračuna i daje ljudima više slobode odlučivanja, pa samim time stvara i više nade da će ljudi još pažljivije pristupiti planiranju štednje za stare dane. Međutim, liberalni pogled također je bremenit problemima: koliki dio ušteđevine za mirovinu ipak treba obavezno usmjeriti u isplate, te kako balansirati konkurenciju mirovinskih programa odnosno isplatitelja mirovina i njihovu regulaciju, kako bi mirovine bile sigurne? Svaka kriza isplata dovela bi do političkog pritiska koji bi sve mogao vratiti na početak.

Ova dva pogleda na odluke i životni standard ljudi u 60-im godinama života, kada većina odlučuje o mirovini, samo su modeli mišljenja. Korisni su za bistrenje problema i jasniju sliku o opcijama. No, stvarnost se uvijek kreće u sivoj zoni kompromisa. Takva je, na koncu, narav politike koja oblikuje zakone i institucije. Dakle, ta dva načina gledanja na fazu isplata – liberalni i paternalistički – ne određuju stvarnost nego omeđuju spektar mogućnosti i pomažu pri poimanju gdje smo na skali između 0 (nula paternalizma) i 100 (potpuni paternalizam, nula slobode i povjerenja u ljude). Ako je sadašnji model isplata na 75/100 (proporcionalno udjelu doprinosa za prvi stup u ukupnom obveznom mirovinskom doprinosu), onda je pravo pitanje koji nam je smjer i intenzitet promjene sustava potreban? Ne prema 100 ili 0, jer tamo niti jedan mirovinski sustav nikada ne stiže (ne postoje „čisti“ modeli), nego pitanje glasi: je li nam mudrije ići prema 85, u smjeru paternalizma, ili možda prema 60 ili 50, u smjeru slobodnijih rješenja? Kada se pitanje tako postavi, bolje shvaćamo činjenicu da imamo mirovinski sustav koji potencijalno nudi odgovore na dramatične demografske promjene koje su tek započele. Ali, takav se sustav, da bi bio funkcionalan i uživao povjerenje građana, treba stalno podešavati i unaprjeđivati. U dodatku ovome tekstu opisano je nekoliko ideja kako bi se to podešavanje moglo postići.

Dodatak: mogući smjerovi za unaprjeđenje faze isplata

Slobodnija isplata mirovina iz trećeg stupa

Dobrovoljna mirovinska štednja podrazumijeva veću slobodu i odgovornost budućeg umirovljenika. Država potiče ovaj oblik štednje; ulaganja fondova su manje podložna ograničenjima; veći dio iznosa nego u drugom stupu može se povući prije prijelaza u fazu isplate (30%), a isplatu mirovina osim MOD-ova na tržištu nude mirovinska društva i mogu nuditi i osiguravatelji života. Moguće unaprjeđenje je:

Omogućiti da osiguranik zadrži sredstva u dobrovoljnom mirovinskom fondu u fazi isplate što znači da se vrijednost mirovinske štednje i dalje mijenja dnevno, proporcionalno vrijednosti obračunske jedinice. Razlika u odnosu na sadašnje rješenje je što se taj oblik isplate ne limitira na iznos štednje od 100 tisuća. Cjelokupan iznos dobrovoljne štednje iznad sadašnjeg ograničenja od 100 tisuća kuna može se koristiti za ovaj način isplate. Privremena mirovina se ugovori s mirovinskim društvom tako da se svakoga mjeseca isplaćuje proporcionalan broj obračunskih jedinica. Na primjer, vlasnik 2400 obračunskih jedinica na dan početka isplate ugovorit će privremenu mirovinu na 20 godina pri čemu će svaki mjesec primiti isplatu u visini 120 jedinica prema tržišnoj vrijednosti udjela-jedinice na dan isplate. Prednost je što korisnik mirovinske rente ima dugogodišnje iskustvo dobrovoljne mirovinske štednje i poznaje fond, informiran je u pogledu toga kakve fluktuacije može očekivati, nasljeđivanje preostale imovine koja još nije isplaćena je automatsko, a mana je troškovna neefikasnost u usporedbi s MOD-om jer su naknade za upravljanje ODMF-ova veće, a vrijednost isplata varira iz mjeseca u mjesec zavisno o promjeni vrijednosti obračunske jedinice.

Mirovine iz drugog stupa: rješenje za inflacijski rizik – inflacijska klauzula u državnim obveznicama ili ukidanje inflacijske klauzule

Mirovine (dodatne) iz drugog stupa puno su osjetljivije socijalno pitanje od mirovina iz trećeg stupa. Inflacijski rizik dvostruko opterećuje sustav: s jedne strane, dio troška inflacijskog rizika snose umirovljenici kroz nižu početnu mirovinu od one koju bi imali da nema indeksacije. S druge strane, kako regulator i MOD-ovi ne mogu biti sigurni da je premija osiguranja od inflacije koja je ugrađena u formule za izračun mirovina dovoljna, MOD-ovi se štite kroz vrlo visok omjer imovine i tehničkih pričuva prije početka pripisa dijela prinosa mirovinama (sjetite se: 10 odnosno 15%) i kroz obračun naknade za upravljanje ukoliko je imovina veća od tehničkih pričuva. Time jača njihov kapital odnosno rezerve za slučaj nadoknade ako vrijednost imovine padne ispod tehničkih pričuva. Alternativni model uključuje državu kao reosiguravatelja inflacijskog rizika. Model s državom kao reosiguravateljem od inflacijskog rizika znači da bi država trebala izdati obveznice s inflacijskom klauzulom kao što to čini dio država s razvijenim financijskim tržištima.

Dopunska mjera: mogućnost ugovaranja dodatne mirovine bez inflacijske klauzule uz vraćanje troška inflacijskog rizika na umirovljenike. U ovom modelu mogu se ponuditi planovi isplata sa i bez zajamčenog (nominalnog) prinosa. Prijedlog je atraktivan za osiguranike jer proširuje njihovu mogućnost izbora.

Mirovine iz drugog stupa: bolji odnos povrata, rizika i troškova (naknada za upravljanje) kroz upravljanje omjerom pokrića tehničkih pričuva imovinom

Model s inflacijskom klauzulom u obveznicama (ili ukidanje inflacijske klauzule – vraćanje troška inflacijskog rizika na umirovljenike) omogućava spuštanje sadašnjih pragova omjera imovine i tehničkih pričuva za pripis dijela prinosa mirovinama (sa 110 odnosno 115%) prema 100%. Naknada za upravljanje imovinom ne može se obračunati ispod realnog pokrića od 100%, što znači da ona ulazi u podjelu prinosa iznad 100% prema nekom ključu, na primjer 60% viška za pripis radi uvećanja mirovina, 20% za interventne pričuve i 20% za naknadu za upravljanje koja time postaje naknada za uspješnost.

Radi fleksibilnosti upravljanja u kraćim razdobljima može se dopustiti fluktuacija omjera imovine za pokriće tehničkih pričuva oko praga od 100%.

Nadalje, prema sadašnjem modelu višak se isplaćuje svim umirovljenicima ravnomjerno, bez obzira kada su prenijeli sredstva na MOD. Na primjer, zamislimo isplatu viška 2030. koja razmjerno uvećava mirovinu korisniku koji ima ugovor od 2021. i onome koji ima ugovor od 2029. Isplata viška je rezultat kumulativnog efekta upravljanja sredstvima u razdoblju u kojem drugi korisnik nije imao ugovor o isplati mirovine. To nije pravedno. Tehničku pričuvu (i višak) trebalo bi računati odvojeno po skupinama korisnika zavisno o godini prijenosa sredstava odnosno početka isplate.

Omogućiti isplatu 15% ušteđenog iznosa u drugom stupu po umirovljenju svima. Prema sadašnjem modelu pravo na ovu isplatu imaju samo umirovljenici čija je mirovina 15% veća od minimalne što unosi nejednaka prava među umirovljenike.

Mirovine iz drugog stupa: odabir portfelja u fazi isplata mirovina iz MOD-a i liberalizacija limita ulaganja

Model se može dodatno poboljšati (učiniti transparentnijim i prilagodljivijim prema preferencijama osiguranika) ako se dozvole različiti modeli mirovina – portfelji (takozvani unit linked modeli isplate poput ovih koje sada imamo za treći stup do 100,000 kuna). Uz sadašnji sigurni model (minimalno 70% alokacije imovine u državne obveznice, indeksacija i visoki omjeri imovine i tehničkih pričuva) mogao bi se ponuditi balansirani model (minimalno 40% alokacije imovine u državne obveznice bez indeksacije i 100% početni omjer imovine i tehničkih pričuva). To je zapravo doživotni ekvivalent modela koji se predlaže za treći stup pod točkom (1). Umirovljenici bi se za taj model mogli kvalificirati nakon pregleda popunjavanjem upitnika i skupljanjem informacija o imovinskom stanju (kao što je uobičajeno pri sklapanju ugovora o kompleksnijim financijskim proizvodima), jer je očito da je model primjeren samo za one ljude koje fluktuacija visine mirovine ne može dovesti u situaciju staračkog siromaštva. Zbog potonjeg, kao i zbog vrlo niskog stupnja financijske pismenosti i navika da je mirovina fiksna (bez indeksacije), ovom modelu treba pristupiti vrlo oprezno nakon pažljivog vaganja što je zapravo interes većine osiguranika.

Ovu mjeru ne bi trebalo predlagati odmah, nego tek nakon što se napravi dublja analiza.

Ono za što se treba odmah založiti su slobodniji limiti ulaganja. Minimalnih 70% u državnim obveznicama ne samo da ne obećaje isplatu viška (uvećanje mirovina iz prinosa) nego je nizak obveznički prinos glavno objašnjenje ograničene mogućnosti povećanja visine mirovina i rizik da će MOD-ovi iz vlastita kapitala morati nadopunjavati imovinu za isplatu mirovina ako je inflacija veća od prinosa na imovinu, što će vjerojatno biti slučaj 2022. S druge strane, određeni amortizeri sigurnosti imovine moraju ostati, ali treba imati u vidu da je vremenski horizont ulaganja MOD-ova vrlo dugoročan. To ostavlja široku mogućnost ulaganja u projekte kroz prihodne obveznice i sekuritizirane instrumente u sektorima koji nude razumne i niskorizične ali vrlo dugoročne povrate, kao što su zdravstvo, zelena energija i infrastruktura.

Osnaživanje konkurencije u fazi isplata

Sada ne postoji mogućnost prijenosa mirovinske štednje na nekog od velikih europskih pružatelja usluga isplata anuiteta gdje bi se zbog njihove veličine i efikasnosti mogli postići viši iznosi isplata. Takvu mogućnost treba razmotriti u dijalogu s regulatorom, jer s druge strane postoji rizik da neke mirovine budu ugrožene u slučaju nastupanja problema u međunarodnom poslovanju takve grupacije. Prirodna alternativa tome bila bi povećanje i olakšanje mogućnosti jednokratnih isplata po završetku razdoblja štednje (sada 30% u trećem i 15% u drugom stupu, uz uvjete). Korisnik mirovine taj iznos može slobodno ulagati dalje, kako misli da je najbolje. S druge strane, može ga i vrlo brzo potrošiti, što povećava rizik siromaštva treće dobi i podršku političkim prijedlozima za uvećanje mirovina u prvom stupu (deficit, javni dug ili veći mirovinski doprinosi za prvi stup).

Financijsko savjetovanje o mirovinama

Odluka o mirovini je iznimno kompleksna i dalekosežna odluka, i pitanje je koliko su ljudi informirani i educirani da ju donesu u svom najboljem interesu. Širenjem mogućnosti isplata i pojavom novih mirovinskih fondova i programa kompleksnost tih odluka će rasti, kako u fazi štednje, tako i (osobito) u fazi prijelaza u fazu isplate. Pitanje je koliko informacije koje ljudima stižu na kućnu adresu i koje dobivaju u izravnim kontaktima sa subjektima sustava ispunjavaju svrhu kvalitetnog odabira. Taj problem će u narednim godinama brzo eskalirati jer će sve više ljudi koji su 2002. imali manje od 40 godina ići u mirovinu. S jedne strane, to je prilika za razvoj tržišta financijskog savjetovanja, no ono je u Hrvatskoj podrazvijeno i kod nas ne postoje kultura i navika plaćanja financijskog savjeta.

Seriju Mirovine za 21. stoljeće podupire Raiffeisen društvo za upravljanje obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima d.d. Stavovi autora ne odražavaju stavove Društva. Serija izlazi mjesečno i obrađuje makro i mikro aspekte funkcioniranja mirovinskog sustava. Knjiga koja će biti objavljena kada serija završi omogućit će čitateljima lakše snalaženje u ovoj zahtjevnoj temi koja se prije ili kasnije tiče svakoga od nas.