Mjesečni izvještaj s tržišta: centralnobankarska put opcija na djelu

Objavljeno

Cijelo jedno desetljeće star trend rasta vrijednosti burzovnih indeksa uspješno je prebrodio brojna iskušenja i obilato koristi osigurač poznat pod terminom „central bank’s put“ …

Ad
Ad

Narasli apetiti investitora, čije se raspoloženje u posljednjih šest mjeseci dramatično promijenilo kada su dionice u pitanju, punili su krajem lipnja stupce financijskih medija i publikacija, na najbolji način demonstrirajući žilavost dugoročno pozitivnog trenda. Premda se još krajem prošle godine nastavak korekcije činio neminovnim, dovodeći u pitanje opstojnost gotovo deset godina dugog trenda rasta, samo šest mjeseci kasnije stvari izgledaju bitno drukčije. Ne samo da se uzlazna krivulja burzovnih indeksa uspješno othrvala lošim vijestima, a globalno rasprostranjen optimizam isprovocirao impresivne stope rasta, već su se i (makro) okolnosti bitno izmijenile. Na snazi je, još jednom, „central bank put“; fraza izvedena iz terminologije svojstvene financijskim derivatima koja označava spremnost monetarnih vlasti da svojim djelovanjem (čitaj: primjenom ekspanzivne monetarne politike) formiraju čvrsto tlo pod nogama ulagačima na tržištima kapitala.

Prije nego što detaljnije opišemo ulogu kreatora monetarne politike, vratimo se na trenutak konkretnim brojkama. Da je riječ o uistinu rasprostranjenom trendu koji je tek rijetke zemlje zaobišao, i pritom nerijetko potaknuo dvoznamenkaste stope rasta, zorno pokazuje geografska distribucija promjene burzovnih indeksa u prvih šest mjeseci ove godine. Od prikazanih 36 tržišta, tek je šačica zemalja (poput Bugarske i Srbije) i njihovih burzovnih indeksa u promatranom razdoblju zaglavila na negativnom teritoriju. Svi ostali bilježili su natprosječan rast (barem u odnosu na prosjek formiran kroz nekoliko proteklih  desetljeća), pri čemu je briljirala Grčka, s rastom ASE General indeksa od čak 40% u prvoj polovici godine.

Ukupan rast europskih tržišta kapitala mjeren izvedbom Stoxx Europe 600 indeksa (najvećih kontinentalnih izdanja), iznosio je 13%; bolji rezultat od toga posljednji je puta zabilježen davne 1998. godine. Ili kako su to na Bloombergu slikovito opisali, skok potonjeg indeksa podsjetio je na neka sasvim druga vremena dok se Google spremao službeno inaugurirati svoju internet tražilicu, a Wim Duisenberg tek zasjeo u poziciju čelnog čovjeka netom utemeljene Europske središnje banke.

Izraz „central bank put“ izvedenica je iz originalnog termina „Greenspan’s put“, koji datira još s kraja 80-ih godina prošlog stoljeća, a priča se opet svodi na benevolentnost središnje banke (tj. tada slavnog guvernera FED-a) koja se pozitivno odražava na tržišta kapitala.

Prve znakove zaokreta u tom pravcu treba tražiti u siječnju, paralelno s verbalnim napadima na guvernera Jerome Powella (iz Bijele kuće, dakako preko Twittera), nakon čega se retorika kreatora monetarne politike postupno mijenjala, a daljnje povećanje kamatnih stope činilo sve manje izglednim. Danas se ulagači suočavaju s posve drukčijom situacijom koju vjerojatno najbolje opisuje kretanje terminskih ugovora na kamatne stope iz kojih CME izračunava vjerojatnost sljedećih poteza FED-a. Ako je vjerovati tom indikatoru (FED Watch), koji je izravan odraz pozicioniranja investitora, članovi Odbora za monetarnu politiku (FOMC) američke središnje banke na idućem će sastanku krajem srpnja razmatrati samo dvije opcije: smanjenje, i još veće smanjenje ključnih kamatnih stopa. Vjerojatnost potonjeg scenarija trenutno se procjenjuje na 28%, što nipošto nije zanemarivo i pokazuje u kojoj su mjeri monetarne vlasti odlučne u nakani da produže život sada već iznimno dugotrajnom razdoblju gospodarske ekspanzije.

Powellov europski kolega Mario Draghi, guverner Europske središnje banke na odlasku, još je eksplicitniji u svojoj (verbalnoj) podršci krhkom gospodarskom rastu na Starom kontinentu, a rezultat svega je svojevrsna win-win situacija za ulagače. Jer, čak i ako potezi središnjih banaka ne poluče željene rezultate, količina dodatnog monetarnog stimulansa i očekivano smanjenje kamatnih stopa nedvojbeno figuriraju kao snažan vjetar u leđa tržištima kapitala. Uostalom, pozitivan utjecaj tog mehanizma lako se dade uočiti na prikazu izvedbe burzovnih indeksa, koji su tijekom ove godine mahom negativno korelirani s kretanjem kamatnih stopa.

Motiv je sasvim jasan: pad dugoročnih kamatnih stopa još je jednom poslužio kao povod za masovan lov na prinose, a u situaciji kada obveznice nude tek mizerne povrate, dionice su velikom broju ulagača jedna od omiljenih destinacija. Zato je optimizam, odnosno agresivno pozicioniranje investitora koje na Wall Streetu običavaju nazivati „risk-on“ fazom, moguće mjeriti rastom S&P 500 indeksa i tečaja EUR/USD. Problemi se, naravno, pojavljuju prelaskom u „risk-off“ fazu, bilo neželjenim rasplamsavanjem trgovinskog rata između SAD i Kine, Trumpovim poslanicamana Twitteru, ili negativno intoniranim makro vijestima. Međutim, uloga monetarne politike, koja poput kakvog osigurača uspješno neutralizira šokove, zasad sasvim dobro funkcionira.

Renesansa hrvatskih obveznica

Pozitivna revizija kojom je agencija Standard & Poor’s u ožujku ove godine hrvatske državne obveznice vratila u razred investicijskog rejtinga nekako se naslonila na globalni trend pada dugoročnih kamatnih stopa. Vijest je očigledno obradovala vladajuće strukture i na neki način probila led, no pozitivna revizija kreditnog rejtinga, obzirom na recentna makroekonomska zbivanja, i nije bila neko iznenađenje. Ili još bolje, trebala se dogoditi još i ranije kako je na Labu pred dosta vremena najvio Goran Pavlović. No, iduća pozitivna revizija, ona koju je upriličila agencija Fitch Ratings, ponudila je vrlo opipljiv poticaj investitorima, dijelom zasigurno i zbog pravila „dva od tri“ (investicijski rejting od strane barem dvije od tri vodeće agencije za procjenu kreditnog rejtinga), koje brojne investicijske fondove ograničava ili potiče u odabiru vrijednosnica.

Promjene su vidljive već na kraćim vremenskim intervalima, jer prinosi na hrvatske obveznice padaju poput sidra: desetogodišnje obveznice sada nude prinos od „samo“ 1,3%, premda se ta brojka tek početkom ožujka spustila ispod 2%, a erozija prinosa na nešto duži rok jednako je impresivna. Naime, tamo negdje početkom 2012. godine, kada je gospodarski oporavak na globalnoj razini već bio u punom zamahu, prinos na desetogodišnje hrvatske državne obveznice tavorio je iznad 7%, dok se premija za rizik, mjerena vrijednošću credit-default swapova, kretala iznad 300 postotnih bodova (ovih dana se spustila na 80).

U potrazi za alternativom dolaru

U iščekivanju smanjenja ključnih kamatnih stopa FED-a američka se valuta suočila s najezdom prodavatelja (isprovociranih smanjenjem kamatnog diferencijala u odnosu na suparnike), prepuštajući tijekom lipnja inicijativu euru (i inim rivalima). No nije samo euro profitirao – povećani interes ulagača podigao je vrijednost i manje konvencionalnim alternativama. Za početak, cijena zlata u lipnju je, po prvi puta od kraja 2013. godine (nakon nekoliko neuspješnih pokušaja), preskočila granicu od 1.400 dolara po unci, obilato koristeći masovnu potragu za (višim) prinosima. Doduše, motivi za kupnju zlata mogu biti dvojaki: dok jedna skupina investitora bježi od dolara, druga (malobrojnija) igra na nešto duži rok, poigravajući se s scenarijem u kojem slabiji dolar i niže kamatne stope, u kombinaciji s razbuktavanjem trgovinskog rata, neminovno vode ka izraženijem rastu inflacije. Doduše, zlato se kroz dugu povijest nije dokazalo kao odveć prikladan zaklon od inflacijskih pritisaka, no taj mit nikako da – umre.

Uostalom, u prvom je planu ipak pesimizam spram dolara kojim se okoristila i puno manje konvencionalna alternativa. Riječ je o bitcoinu, koji je još početkom travnja, unatoč dominaciji dolara na deviznom tržištu, počeo davati znakove života, da bi njegova cijena potom doslovno – eksplodirala. Točnije, u samo tri mjeseca odnos bitcoina i dolara doslovno se utrostručila, dijelom vjerojatno zahvaljujući i većem interesu etabliranih financijskih institucija koje svoj interes u prvom redu iskazuju putem terminskih ugovora na CME. Izražene oscilacije cijene (a dvoznamenkasti dnevni pad to svakako jest) i dalje su uobičajena pojava kada je bitcoin u pitanju, no posredni ulazak Facebooka u igru, najavom lansiranja vlastite valute (aplikacijom blockhain modela), očito je ponovo raspirio strasti, nanovo pokrenuvši igru u kojoj je cilj naći veću budalu, ili barem kupca koji je uvjeren kako potencijal bitcoina još uvijek nije na adekvatan način evaluiran.