Mjesečni pregled svjetskih tržišta: oprezni agnostik na čelu FED-a

Objava imenovanja Jerome Powella guvernerom FED-a 2018. Foto: Wikimedia Commons

Na dugo iščekivani sastanak američkih monetarnih vlasti posljednjih je dana potrošeno puno tinte, no cijeli događaj nije iznjedrio ama baš nikakvo iznenađenje, učvršćujući kontinuitet dominacije optimista, uz nove rekorde burzovnih indeksa na Wall Streetu

Ad
Ad

Danima najavljivan kao događaj od ključnog značaja za financijska tržišta širom svijeta, redoviti sastanak FED-a trebao je ponuditi jasniju sliku budućnosti preciznije oslikavajući puls kreatora američke monetarne politike. Tako su barem zvučale najave, u kojima su se detaljno secirale dosadašnje izjave i retorika dužnosnika FED-a, a razrađivali su se i najrazličitiji scenariji, tragom deklariranih stavovima središnje banke.

A onda opet, S&P 500 indeks je uoči tog navodno „ključnog“ sastanka u nekoliko navrata popravljao dosadašnji all-time-high (prvi puta već u drugoj polovici travnja). U odnosu na početak godine, pozitivan pomak je na kraju travnja iznosio impresivnih 17,5%, dok je u odnosu na stanje s kraja prošle godine (kratka, ali intenzivna korekcija kulminirala je neposredno pred Božić), tržišna kapitalizacija 500 najvećih američkih kompanija (naravno, onih čije dionice kotiraju na burzi) uvećana za čak – četvrtinu. Kao da to nije dovoljno, S&P 500 je u prvom kvartalu ostvario najvišu stopu rasta u proteklih deset godina. Dakle, unatoč činjenici da se o predstojećem sastanku monetarnih vlasti raspredalo nadugo i naširoko, ulagači su suvereno kročili sve dublje u nepoznati teritorij, hrabro ignorirajući činjenicu da je dugoročno pozitivan trend već u poodmakloj dobi, najduži u povijesti Wall Streeta.

Da stvar bude još bolja, samo dan prije okupljanja članova Odbora za monetarnu politiku (FOMC) terminski ugovori na kamatne stopena CME nisu ostavljali previše mjesta dvojbama, procjenjujući šanse za smanjenje kamatnih stopa na mizernih 2,5%. Treba li posebno naglašavati, opcija povećanja ključnih kamatnih stopa u ovome trenutku uopće nije u igri. U toj činjenici valja tražiti razloge opuštene atmosfere na Wall Streetu: monetarnog zatezanja u skorijoj budućnosti vjerojatno neće biti, a to je, barem zasad, dovoljan preduvjet za nastavak pozitivnog trenda.

O opuštenosti investitora možda najbolje govori kretanje VIX indeksa (Volatility Index), ili indeksa straha, kako ga promatrači često nazivaju. Riječ je o indeksu koji mjeri očekivanu (implicitnu) volatilnost tržišta kapitala, deriviranu na temelju kretanja opcija na S&P 500. Izvedba VIX indeksa na neki je način obrnuto proporcionalna raspoloženju ulagača – bilo kakva previranja, odnosno pomanjkanje jasnog trenda izazivaju rast indeksa, dok u uvjetima stabilnog trenda oscilacije VIX-a najčešće nisu vrijedne spomena. A upravo takvu, idiličnu sliku tržišta VIX odašilje posljednjih nekoliko mjeseci. Nakon turbulentnog zadnjeg kvartala prošle godine, obilježenog intenzivnom korekcijom cijena dionica, tijekom kojeg je VIX u jednom trenutku nakratko premašio razinu od 35 bodova (usporedbe radi, indeks je u jeku krize 2008. godine skočio iznad 80), sve poslije toga upućuje na spokoj i naprosto nije vrijedno spomena.

Nešto slično događa se i na tržištu nafte, gdje je iznenadno zaoštravanje odnosa na relaciji Washington – Teheran donekle uzburkalo duhove, no oscilacije naftnog pandana VIX-u, CBOE Crude Oil Vol indeksa, već mjesecima oslikavaju prilično nezanimljivu sliku tržišta energenata. I to unatoč činjenici da je cijena WTI sirove nafte od početka godine porasla za čak 40%.

Sudeći na temelju retorike koju je FED prezentirao neposredno nakon sastanka, te prvih reakcija ulagača, kolektivna mudrost financijskih tržišta, kvantificirana kretanjem VIX indeksa, još je jednom demonstrirala svoju superiornost u odnosu na individualne komentare i procjene analitičara.

Jerome Powell, prvi čovjek FED-a, bio je prilično škrt u svojim opservacijama; poučen prijašnjim iskustvima i negativnom reakcijom tržišta na nekoliko nespretnih izjava, Powell je pred medijima još jednom odigrao rolu stamenog agnostika, ustvrdivši tek kako FED za sada ne vidi nikakve potrebe za promjenama u monetarnoj politici. Iznimno nezanimljivom konstatacijom kako FED „ne vidi razloge za promjenom kamatnih stopa u bilo kojem smjeru“, guverner je u korijenu sasjekao najrazličitije špekulacije. I time brzo ugušio ionako kratkotrajan revival državnih obveznica, uvjetovan spomenom relativno niske stope inflacije, što su pojedini analitičari protumačili kao prikrivenu najavu smanjenja ključnih kamatnih stopa. Stopa prinosa na desetogodišnje državne obveznice zadržala se iznad razine od 2,5%, i što je još važnije, na pristojnoj distanci u odnosu na prinose na dvogodišnje obveznice, otklanjajući opasnost od inverzne krivulje prinosa, bauka koji je još do prije koji tjedan upućivao na zamjetno usporavanje gospodarskog rasta, a u najekstremnijem scenariju čak i recesiju.

Doduše, s obveznicama je stvar već nešto kompliciranija, jer u jednadžbu treba uvrstiti još jednu bitnu varijablu. Naravno, riječ je o fiskalnoj politici koju kroje Bijela kuća i Senat, a koja se u skorije vrijeme teško može otresti prefiksa „ekspanzivna“. Prema službenim projekcijama FED-a, javni dug bi u idućih nekoliko godina trebao kontinuirano rast, što će se vjerojatno kompenzirati povećanim izdavanjem obveznica, čime se vraćamo na osnovne principe ekonomije. Veća ponuda trebala bi rezultirati padom cijene, odnosno rastom stopa prinosa, ali je o nekakvom utjecaju na zbivanja na Wall Streetu ili deviznom tržištu još uvijek prerano govoriti.

Za to vrijeme s druge strane Atlantika ono najbitnije se dogodilo – dan ranije. Statistika gospodarskog rasta u prvom kvartalu još je jednom svrnula pozornost na anemičan gospodarski rast na Starom kontinentu. Međutim, na financijskim je tržištima, kao uostalom i u životu, sve relativno. Naime, brojke su bile nešto bolje od (pesimističnih) očekivanja, udahnuvši život kontinentalnim obveznicama. Upravo zahvaljujući obznanjenim brojkama, stopa prinosa na desetogodišnje njemačke državne obveznice ponovo se vratila na pozitivan teritorij, dok su brojke na periferiji imale posve suprotan učinak, djelujući poput gravitacije na španjolske i talijanske obveznice, (neznatno) smanjujući zaostatak za njemačkim izdanjima.

Dominacija dolara pod znakom pitanja

Nije rijedak slučaj da se prognoze većine stratega vezane uz zbivanja na deviznom tržištu, pritisnute razvojem događaja suprotnim od očekivanja, već u prvih par mjeseci nove godine rasplinu poput sapunice. Još pred kraj travnja, zanimljivom izmjenom kratkoročnih mijenja koje sačinjavaju jasan trend prema bolje, te padom eura ispod 1,12 dolara (do najniže razine u posljednje dvije godine), sve je upućivalo na sličan scenarij. Uostalom, na kraju travnja dolar bilježi pozitivne pomake u odnosu na većinu svojih konkurenata. Međutim, konsenzus o kojem smo pisali početkom godinena kraju se možda ipak pokaže točnim, a tome bi u prvom redu mogao kumovati upravo FED. Doduše, okolnosti su se u međuvremenu bitno promijenile – normalizacija monetarne politike u Eurozoni je izostala, a guverner Mario Draghi jasno je otklonio mogućnost podizanja kamatnih stopa u bližoj budućnosti, najavljujući umjesto toga novi stimulativni paket namijenjen krpanju rupa u bilancama europskih banaka. Ali zato mogućnost zaokreta, i to u obliku smanjenja kamatnih stopa FED, sve češće golica maštu investitora, izmičući dolaru tlo pod nogama.

I premda dolar u ovome trenutku, nakon serije podizanja ključnih kamatnih stopa FED-a, uživa vrlo izdašnu podršku kamatnog diferencijala, devizno tržište rijetko živi u sadašnjosti i obilato se hrani predviđanjima budućeg razvoja događaja. A scenarij u kojem bi FED mogao uslišiti želje Bijele kuće i upriličiti zanimljiv preokret, nikako ne ide na ruku američkoj valuti. Naravno, u suprotnom nas očekuje nova ofenziva dolara i još jedna masovna revizija prijašnjih prognoza.

Rasprodaja kineskih obveznica

Prilika za kupnju upravo se otvara, tvrde analitičari BNP Paribasa, obrazlažući pozitivnu preporuku u smjeru kineskih obveznica kojima je travanj bio najgori mjesec u proteklih osam godina. Masovnija likvidacija pogurala je stopu prinosa na desetogodišnje obveznice iznad 3,4% (najviše u posljednjih pet mjeseci), uvjetovana verbalnim intervencijama kineskih dužnosnika koji su dali naslutiti redukciju monetarnog stimulansa. Bio je to dovoljan signal za zabrinutost, jer država igra ključnu ulogu na tržištima kapitala u Kini, peglajući brojne neravnoteže (i stvarajući nove) agresivnim korištenjem javnih financija. Doduše, time se počesto stvaraju novi ovisnici, ali prioritet je očito rješavanje akutnih problema, počesto metodom mrkve i batine.

Dio analitičara već je neko vrijeme upozoravao na balon na tržištu obveznica, ali to nije zaustavilo pad stopa prinosa. Trend je naprasno prekinut krajem ožujka, poljuljavši u manjoj mjeri i domaće burzovne indekse, ali i tečaj yuana u odnosu na dolar, a cijeloj priči zasigurno nisu pomogle niti povišene tenzije u odnosima s Bijelom kućom, kao ni zabrinjavajuće naznake daljnjeg usporavanja gospodarskog rasta. Za sada nema mjesta panici, ali opisana epizoda zavrjeđuje bilješku, jer riječ je o tržištu koje nije nimalo uputno ignorirati.