Mjesečni pregled: Wall Street se domogao pozitivnog teritorija

Objavljeno

Izvor: Pexels

Banke su među većim gubitnicima na tržištu, no FANG+ izdanja su uspjela neutralizirati i taj udar, omogućivši S&P 500 indeksu da na kraju srpnja, nakon nekoliko mjeseci agonije, te unatoč nepovoljnim predizbornim anketama, ali i dramatičnim posljedicama pandemije, namakne skroman pozitivni pomak u odnosu na početak godine. Time usporedbe s Velikom recesijom postaju sve manje relevantne, jer tada je negativan trend bio puno dublji, i trajao je puno duže

Ad
Ad

Vjerojatno najvažnija vijest u srpnju odnosi se na još jedan, ovoga puta uspješan napad na granicu koja razdvaja pozitivan od negativnog teritorija, slijedom kojeg je S&P 500, nakon dosta muke, uspio promijeniti predznak promjene u odnosu na početak godine. Štoviše, od ovogodišnjega rekorda dijeli ga tek nekoliko postotaka, a impresivan comeback na najbolji način svjedoči o optimizmu ulagača unatoč pandemiji koronavirusa i katastrofalnim posljedicama po ključne makroekonomske veličine.

I dok mnogi s nevjericom promatraju napredovanje cijena dionica, tumačeći to kao dokaz teze o ogromnoj distanci koja Wall Street dijeli od Main Streeta, a financijska tržišta od ostatka ekonomije, valja imati na umu kako je tržište kapitala forward-looking indikator, svojevrsni vjesnik promjena koji u pravilu slabo trenutno korelira (empirijski dokazano) sa statistikom gospodarskoga rasta. Činjenica da se S&P 500 indeks nakon punih pet mjeseci domogao pozitivnog teritorija izravna je posljedica očekivanja V-oblika oporavka, koja su posljednjih tjedana u značajnoj mjeri osnažena dobrim vijestima u pogledu povećeg broja različitih cjepiva koja bi krajem ove ili početkom iduće godine mogla biti u primjeni.

Naravno, ni agregirano mišljenje investitora nije uklesano u kamenu, no aktualni razvoj događaja nedvojbeno nudi izdašan temelj za optimizam. Osobito kada se usporedi sa zbivanjima tijekom Velike recesije. Stoga je vrijeme da vratimo poznati grafikon koji prikazuje grubu usporedbu te dvije epizode: početak one prve datira od datuma kada je proglašen bankrot Lehman Brothersa, dok smo početak druge, ove aktualne priče, fiksirali na sredinu veljače kada je S&P 500 dosegnuo (zasad) najvišu razinu u ovoj godini (i aktualni all-time-high rezultat). Na osi x je broj (radnih) dana, iz čega je lako iščitati kako je tijekom Velike recesije trebalo gotovo šest mjeseci da negativan trend S&P 500 dosegne vrhunac. Divergencija dvaju loših epizoda nastupa već nakon dva mjeseca, i u ovome se trenutku čini kako ih ništa ne može nanovo spojiti.

Suprotno populističkom doživljaju, iza toga ne stoji nikakav disconnect između Wall Streeta i Main Streeta. Ako već govorimo o nekakvom jazu, onda ga treba tražiti drugdje, jer u ovoj je priči financijski sektor izvukao deblji kraj (barem prema kriteriju izvedbe dionica). Ljubimci investitora sada su hi-tech giganti, zbog kojih ćete u tržišnim komentarima često čuti akronim FANG: jezgru čine Facebook, Amazon, Netflix i Google (Alphabet), a njima se po potrebi (ovisno o komentatoru) nerijetkom pridodaju još i Apple, Microsoft i nVidia (FANG+). Na drugoj strani spektra su naftni divovi, ozbiljno pogođeni dramatičnim padom cijena sirove nafte, ali i bankovni sektor, o čemu zorno svjedoči kretanje KBW Banking indeksa koji obuhvaća divove poput JP Morgana, Citigroupa i Bank of America. Nesrazmjer je uistinu dramatičan i jasno pokazuje izdanja kojima pandemija ozbiljnije naškodila, jer izdašni prihodi iz segmenta investicijskog bankarstva, čije je ishodište velika volatilnost na financijskim tržištima, teško mogu nadoknaditi očekivane gubitke (nenaplativa potraživanja) u sferi komercijalnog bankrstva.

I dok impresivna izvedba hi-tech sektora, koja neminovno opet vodi ka (pre)napregnutim valuacijama djeluje ohrabrujuće po investitore, većina ih se sve manje zamara razvojem događaja na političkoj sceni. Poraz Donalda Trumpa i povratak Demokrata u Bijelu kuću veliki broj ulagača smatra nepovoljnim scenarijem koji će se negativno odraziti na poslovne rezultate korporativnog sektora, no čini se da većinu naprosto nije briga. Teško je drukčije objasniti napredovanje cijena dionica s jedne, te vrlo stabilno vodstvo Bidena u predizbornim anketama s druge strane. A kad već ponavljamo gradivo, nije zgorega osvježiti i grafikon koji to ilustrira, a tijekom srpnja nije donio nikakve značajnije promjene. Prednost je enormna i u ovome se trenutku Trumpov re-izbor doima malo vjerojatnim, a tržište kao da se pomirilo s tom činjenicom.

Ta i zašto bi, kad središnja banka investitorima čuva leđa. Doduše, za to postoji i manje popularan termin koji glasi – financijska represija.

Reciklirajući državne obveznice, FED obilnim intervencijama na tržištu drži dugoročne kamatne stope prikovane za dno. Kao i u jeku Velike recesije, ekspanzivna monetarna politika kod dijela promatrača nanovo potiče strah od razbuktavanja inflacije, no čini se da je FED spreman tolerirati tu opasnost do normalizacije ekonomske aktivnosti. Nakon najveće dosad izmjerene kvartalne kontrakcije BDP-a (32,9% na godišnjoj razini u drugom kvartalu, ili otprilike četiri punta više od najgoreg kvartala u Velikoj recesiji), očito će trebati još dugo vremena (i stotine milijardi dolara kvantitativnog popuštanja!) da se stvari vrate u normalu. Drugim riječima, inflacija je zasad u drugom planu, zasjenjena ekspanzivnom fiskalnom i monetarnom politikom, a umjesto da povlači konce igre iza zavjesa, FED je već dobrano uprljao ruke i pretvorio se u nadmoćnog market makera.

Takav odnos snaga se neće promijeniti preko noći. Uostalom, FED ima iskustva i s neugodnim epizodama odvikavanja iliti skidanja tržišta sa dopinga. Takve epizode su u stanju izazvati kaos na financijskim tržištima širom svijeta. U zadnjih dvadeset godina stopa prinosa na 10-godišnje američke državne obveznice nikad se nije spustila ispod 1%, a sada je na najboljem putu da sklizne ispod 0,5%.

Kao što smo već puno puta istaknuli, ključna posljedica mizernih kamatnih stopa je masovan lov na prinose. U situaciji kada otprilike 86% svih emitiranih obveznica na globalnoj razini (tržišne vrijednosti oko 60 bilijuna dolara, procjenjuje ICE Data Services) ne nudi (nominalan) prinos viši od 2% (čak 60% te količine krasi prinos manji od 1%!), posve je logično da su ulagači spremni preuzeti viši rizik, što u prvom redu uključuje dionice, ali zatim i ponešto egzotičnije kategorije aktive poput – zlata. Zlato nominalno ne nosi nikakav prinos, ali to u ovakvim okolnostima nije nikakav problem.

O tome smo već pisali, i najavili mogućnost novih rekorda za zlato (barem kada je riječ o nominalnoj cijeni), a upravo se takav scenarij materijalizirao tijekom srpnja (prethodni rekord od 1.921 dolara po unci zabilježen je u rujnu davne 2011. godine). Uncu zlata sada tek pedesetak dolara dijeli od magične granice od 2.000 dolara, a usto se polako zatvara začarani krug u kojem niske kamatne stope vrše pritisak na dolar, čiji pad vrijednosti još više gura zlato uzlaznom putanjom (i čini ga atraktivnijim za kupce u drugim valutama). Doduše, do relativnog je rekorda još dug put: procjenjuje se da je cijena zlata svoj vrhunac, usklađen s inflacijom, dosegla još krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća, dok su sovjetski tenkovi ulazili u Afganistan. Ali uz eroziju vrijednosti američke valute uspon je puno lakši. Od početka godine, veći gubitnici od dolara (iz prvog ešalona najznačajnijih valuta) samo su funta i pojedine valute commodity bloka, čiju je vrijednost srušila katastrofa na tržištu nafte. Svi ostali bilježe rast vrijednosti u odnosu na dolar, uključujući i euro, koji je poprilično živnuo nakon što je opsežan fiskalni stimulans dobio konsenzualnu podršku članica Europske unije. Euro je dosegnuo najvišu razinu u posljednje dvije godine. Pomogla je i bitno bolja situacija na zdravstvenom planu, što se ne može reći za SAD, koliko god to Bijela kuća negirala. I dok je početkom godine spread između 10-godišnjih njemačkih i američkih državnih obveznica bio veći od 200 baznih bodova, ta se razlika u međuvremenu doslovno – prepolovila. U toj činjenici treba tražiti razloge napredovanja eura koji se opasno približava granici od 1,2 dolara, a ni brojka od 1,24 dolara nije tako daleko. Potonja otprilike označava granicu dvoznamenkastoga rasta, a to na deviznim tržištima (u relativno kratkom vremensko razdoblju) nije čest slučaj.

dolar u odnosu na… promjena od početka godine
EUR – 5,5 %
GBP + 1,1 %
CHF – 6,1 %
JPY – 3,7 %
AUD – 2,6 %
CAD + 3,2 %
NOK + 8,3 %

 

PITANJE STRANICE KOLEKTIVNA INTELIGENCIJA: Hoće li euro porasti iznad 1,24 dolara i tako namaknuti dvoznamenkasti rast u odnosu na američku valutu u ovoj godini?