MMF o izgledima za sljedeću recesiju i Velimir Šonje na tu temu u EnergyPressu: nema drame, ali rizici su tu

Foto: Ekonomski lab, Screenshot EnergyPressa

Što piše u netom objavljenim prognozama MMF-a, koliki su izgledi za recesiju, a koliki za usporavanje, gdje su rizici, i mogu li cijene energenata imati važnu ulogu u stvaranju preduvjeta za novu recesiju

Ad
Ad

„Krize uvijek dođu. Recesija će se dogoditi. Međutim, u ovom trenutku nema puno indikatora da nas ozbiljna kriza čeka u razdoblju od 12 do 15 mjeseci. Ipak, treba uzeti u obzir da je svijet već dulje od 9 godina u fazi ekspanzije. Rast je počeo polovicom 2009. i cijene imovina te gospodarska aktivnost u svijetu rastu. To je jako dugo i hlađenje će prije ili kasnije uslijediti. Ali, za sada nema velikih neravnoteža.“, rekao je prošlog tjedna ekonomski analitičar, konzultant i glavni urednik Ekonomskog laba Velimir Šonje u emisiji EnergyPress.

Jučer je i MMF, tradicionalno u vrijeme godišnjih sastanaka MMF-a i Svjetske banke najavio svoj World Economic Outlook koji uključuje prognoze globalnoga rasta. Globalni rast se može činiti kao apstraktna pojava, ali svijet je toliko povezan da sve vuče jedno drugo – Hrvatsku „vuče“ EU, EU se „vuče“ s SAD-om i Kinom. Zbog toga je i za nas presudno što će se događati u svijetu: je li recesija iza ugla, kao što se može sve češće čuti?

MMF je ranije prognozirao globalni rast po stopi od 3,9% 2018. i 2019., a sada je prognozu smanjio na 3,7%. S jedne strane, to je upozorenje: rast usporava. Međutim, korekcija očekivanja je simbolična. Nema velike promjene. Riječima glavnog ekonomiste MMF-a, Mauricea Obstfelda: „Taj rast i dalje premašuje stope koje su postignute u razdoblju od 2012. do 2016. Javlja se u uvjetima kada mnoga gospodarstva dostižu ili će neposredno dostići punu zaposlenost, dok su raniji strahovi od deflacije posve nestali. Prema tome, kreatori ekonomskih politika još uvijek imaju izvrsnu šansu za jačanje otpornosti gospodarstava i provedbu reformi koje će povećati rast.“

Sve češće priče o recesiji ipak nisu nečiji hir. Ni MMF nema idealnu povijest prognoziranja zaokreta u poslovnim ciklusima. Stoga se ne smije smetnuti s uma da se u nastavku Obstfeldovog obraćanja spominju rizici. Prije svega govori o stezanju monetarnih politika (rast kamatnih stopa) i „trgovačkoj neizvjesnosti“ (misli se na reugovaranje uvjeta međunarodne razmjene, što na kraju najčešće vodi u protekcionizam).

Cijene energenata nisu među faktorima rizika koji se naglašavaju u Obstfeldovom izvještaju. Šonje je u EnergyPressu odgovarao na pitanje mogu li među mehanizmima sljedeće krize važnu ulogu ponovo igrati i cijene energenata: „Neposredno prije zadnje krize cijena nafte je u jednom trenutku dotakla plafon od 140 do 150 dolara po barelu, što je bio povijesni maksimum. Tečaj dolara (slabiji dolar) je ipak ublažio taj efekt. Sada imamo rast cijene nafte i ta cijena je još daleko od one prije zadnje krize. Ali dolar jača, čime se stvara potencijalno opasan efekt. Razina na kojoj se sada nalazimo još uvijek nije ni blizu one na kojoj smo se nalazili tada, međutim ako bi se ovaj trend nastavio još godinu do dvije, mogli bismo reći da ulazimo u opasno razdoblje.“ Drugim riječima, opet neposrednog rizika nema, ali problem je u trendu.

Istovremena pojava realnog rasta cijena nafte (u eurima) i kamatnih stopa uvijek je opasna kombinacija. Pitanje je koliko se te promjene mogu držati pod kontrolom tako da samo malo uspore rast (kako ne bi došlo do napuhavanja cijena imovina), odnosno, kolika je opasnost da se stvari u jednom trenutku “otmu kontroli” kao u ljeto 2008., neposredno prije kolapsa AIG-a i Lehmana:

 

Obstfeldov izvještaj sadrži i upozorenja o potrebi stvaranja inkluzivnog rasta na temelju razvoja vještina ljudi za ovladavanje novim tehnologijama. U suprotnom, rast nadnica neće pratiti gospodarski rast koji će postati ekskluzivan.

No, nas bi najviše trebalo zanimati to što u MMF-ovoj revidiranoj prognozi upravo EU usporava najjače u odnosu na 2017. Rasta će dakle biti, ali bit će nešto sporiji. Međutim, iz tablice se vidi da se najveći dio usporavanja odnosi na 2018. u odnosu na 2017. Sljedeće, 2019., rast bi trebao ostati približno na istoj razini kao 2018. A usporavanje 2018. je već “apsolvirano”. EU gospodarstvo je usporilo krajem prošle i početkom ove godine, da bi se prema sredini ove godine vratilo normalnoj dinamici rasta. Utoliko se može zaključiti da u ovim brojkama nema drame, iako upozoravaju na rizike.

Izvor: MMF, World Economic Outlook, October 2018.