U jeku ljetne euforije izazvane uspjesima Hrvatske na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji, domoljublje se počesto mjerilo iskazanom količinom decibela, a mediji su, pretvarajući najvažniju sporednu stvar u pitanje života i smrti, iscrpno izvještavali i o varijacijama koeficijenata u kladionicama, redovito slaveći neznane junake koji su se, prkoseći konvencionalnim pretpostavkama (jer svijet nam nije davao previše šanse), usudili staviti neku paru na Vatrene. Euforija je u međuvremenu utihnula, a zatišje kulminiralo neslavnim epilogom avanture u Ligi nacija, makar je Hrvatska pružila snažan otpor i do samoga kraja konkurirala za naslov pobjednika skupine. Kako to obično biva, nitko u porazu nije tražio dokone luzere i propalice koji su se i ovoga puta spremno okladili na hrvatsku nogometnu reprezentaciju.
Sve skupa pomalo podsjeća na prosječnog ulagača koji se hvali uspjesima i vještim mešetarenjem na tržištima kapitala od New Yorka do Pariza i Peckhama, potiskujući duboko u podsvijest zadnji redak izvješća o stanju portfelja u kojem stoji oznaka – MGMA. Za one neupućene, riječ je o dionici Magme, koja se tijekom inicijalne javne ponude prodavala pod 238 kuna, doguravši prvog dana trgovine i do nevjerojatnih 375 kuna, dok se dionicama danas trguje po cijeni od oko tridesetak lipa. Posve je prirodan osjećaj srama zbog potonje stavke za koju bi(smo) najradije stisnuli tipku UNDO, baš kao što bi rado napravio i mnogi naivac koji je odlučio žrtvovati koju kunu prije premijernog nastupa u Ligi nacija i katastrofalnog okršaja u Elcheu u kojem je izabranike Zlatka Dalića Španjolska isprašila s vrtoglavih 6:0, rezultatom prikladnijem za puno niži rang natjecanja.
Ovi koji stalno dobivaju – dobivaju slučajno
Porazi i promašaji su sastavni dio života, a onda i svake promišljene investicijske strategije (čak bi i veliki Warren Buffett imao štošta reći o tome). Izostanak negativnih stavki u evidenciji investitora, ma koliko paradoksalno zvučalo, upućuje na kroničan nedostatak strategije i gomilu slučajnih pogodaka. Čak ni teoretske šanse da se klimav pozitivni niz protegne u beskonačnost doista nisu vrijedne spomena. Iz svega toga izrodilo se i konkretno pitanje: isplati li se domoljublje, bezuvjetno i dosljedno, poput kakve investicijske strategije? I posredno, ima li Hrvatska svojevrsni „moat“, specifičnu (trajniju) komparativnu prednost kakvu Warren Buffett opsesivno traži prilikom odabira ulaganja, „ono nešto“ što ulaganje čini posebno vrijednim?
Svaki strastveni navijač na potonje će pitanje odgovoriti potvrdno, nižući blistave nastupe Vatrenih koji su šokirali favorite i domaću javnost učinili ponosnom, od Danske, Njemačke i Nizozemske, preko Italije, Engleske i Španjolske, pa do Argentine i (opet!) Engleske. Je li Hrvatska svojevrsni dark horse svjetskog nogometa, fatalni underdog koji je u stanju pomrsiti račune i najboljima?
Meh! To bi nekako bio najkraći odgovor na pitanje. Poput dvije strane medalje u kladionicama, i Hrvatska ima svoje „Hrvatske“, samo se one kriju pod zastavama Ekvadora, Irske, Makedonije, Gruzije ili Norveške. Nominalno, međutim, rezultati nude temelj za optimizam i priliku da se domoljublje doista – unovči. Jer, od ukupno 292 službene utakmice reprezentacije odigrane od samostalnosti naovamo, nešto više od polovice čine pobjede, dok je udio poraza (neznatno) niži od 20%.
Tri tipa „domoljuba“ u kladionici: vulgaran nacionalist, suzdržani patriot i kalkulant
Međutim, solidna statistika, uobličena povoljnim omjerom pobjeda i poraza, sama po sebi nije dovoljna da bi strategija uistinu bila profitabilna. Naime, čitateljima koji, poput autora, nisu osobito upućeni u mehanizme klađenja, valja skrenuti pozornost na činjenicu da ishod većine utakmica nije binaran: primjerice, ako se kladite na nečiju pobjedu, u tom je slučaju i remi poraz, a njih je popriličan broj u statistici nogometne reprezentacije. Sustav je, dakle, daleko od savršenoga, što je valjda cijena jednostavnosti.
I postoji samo jedan način da se testira – simulacijom na temelju konkretnih rezultata. Početak simulacije datira od 1. veljače 2006. godine i uvjetovan je dostupnošću povijesnih podataka s tržišta, ovaj … iz kladionica u kojima kotira naša nekonvencionalna investicija. Uzorak obuhvaća 153 utakmice (i prijateljske i one natjecateljskog karaktera), te još malčice povoljniju statistiku, jer su u 88 utakmica Vatreni slavili (57,5%), dok 23,5% otpada na remije, te svega 19% na poraze. Strategija je definirana dosljednim domoljubljem, i podrazumijeva klađenje na svaku utakmicu koju igra hrvatska nogometna reprezentacija, definirano (naivnim) vjerovanjem kako su Vatreni u stanju baciti na koljena svakog protivnika. Jedini izuzetak su utakmice u kojima je Hrvatska izraziti favorit, a pripadajući koeficijent manji od 1,05, jer u tom slučaju, zbog manipulativnog troška od 5%, čak i pobjeda nosi – novčani gubitak.
OKVIR 1
Kladionice i koeficijenti
Možda se doimaju kompliciranima, ali koeficijente u kladionicama zapravo je jednostavno dešifrirati. Ključne su oznake „1“, „2“ i „x“, koje označavaju tri moguća ishoda: pobjedu domaćina, pobjedu gostujuće momčadi i remi (x). Svakoj od tih oznaka pridružen je koeficijent koji opisuje vjerojatnost dotičnog ishoda pa, primjerice, koeficijent od 2,0 na jedinicu označava vjerojatnost pobjede domaćina od 50% (brojku jedan gurnemo u brojnik i podijelimo je svakim od koeficijenata da bismo dobili vjerojatnost triju različitih ishoda). Što je koeficijent veći, to je vjerojatnost određenog scenarija manja, ali i potencijalna isplata u slučaju dobitka – veća. Koeficijenti se unekoliko razlikuju od kladionice do kladionice (riječ je ipak o donekle subjektivnoj procjeni ishoda), a po završetku utakmice pobjednici obračunavaju svoj dobitak umnoškom koeficijenta i deponiranog uloga (hipotetski 2,0 koeficijent donosi dobitak dvostruko veći od uloženog), najčešće umanjen za omraženi manipulativni trošak od 5%, podmiren prilikom uplate. U Hrvatskoj potom još treba oduzeti i 10% poreza na dobitke od igara na sreću za prinos do 10.000 kuna.
Nažalost, računa se samo rezultat u regularnom dijelu utakmice (pobjeda na jedanaesterce na kladionicama je zapravo – remi), a gubitnicima, naravno, pripada pravo na ljutnju i negodovanje, i to je sve što će dobiti promaše li ishod. Doduše, postoje i kombinirani, 1X ili x2 koeficijenti, koji i remi mogu pretvoriti u pobjedu, ali kladionice veći izbor kompenziraju slabijim koeficijentima.
Online kladionice najčešće se odriču manipulativnog troška, ali zato redovito usklađuju ponudu koeficijenata s konkurencijom, kako bi mogućnost arbitraže sveli na najmanju moguću mjeru. Ima toga, naravno, još, ali nema smisla gaziti dublje u tematiku koja vjerojatno zanima tek hardcore kladioničare.
Inicijalno je ulaganje u simulaciji fiksirano na 1.000 kn, što se ne doima prevelikom cijenom domoljublja (već i letimičan pogled na stavku „uplaćeni porezi i doprinosi“ u godišnjoj poreznoj prijavi razuvjerit će i najveće skeptike), a usput i cijelu stvar zadržava u realnim okvirima. Kao dodatan začin poslužit će model triju različitih domoljuba, koji definiraju različite pristupe money managementu, odnosno alokaciji kapitala. Onaj prvi, otvoreni i pomalo vulgarni nacionalist, bez iznimke ulaže 10% od ukupnog (kumulativnog) iznosa, što u praksi znači da će se svaki pogodak pretočiti u viši iznos ulaganja na idućoj utakmici (i obrnuto). Drugi model je sorta nešto opreznijeg, suzdržanog patriotizma, koji uvijek ulaže 100 kn, bez obzira na ishod utakmica, na tragu equal weightmodela, koji ne donosi nikakav vrijednosni sud o protivniku, već sve utakmice jednako vrednuje. Treći model je nešto dinamičnija, kalkulantska inačica prethodnoga, s ulaganjima koja ovise o protivniku – ako protivnik Hrvatske ima barem dvostruko viši koeficijent (ili u prijevodu, ima barem upola manje šanse za pobjedu), pojedinačni ulog se povećava na 150 kuna, a inače ostaje na 100 kuna.
Simulacija emulira surovu stvarnost, što podrazumijeva obračun poreza na dobitke od igara na sreću, ali i manipulativni trošak, za svaki slučaj, jer je nemoguće sa sigurnošću ustvrditi u kojoj je mjeri taj trošak već ukalkuliran u koeficijente online kladionica koje su poslužile kao izvor povijesnih podataka.
Neka utakmica počne!
Početak izgleda obećavajuće: niz od tri pobjede uvećava početni ulog i raste iznad 1.400 kuna, a onda – kaos. Šest remija i poraza u nizu baca naciju u očaj i kulminira ispadanjem sa Svjetskog prvenstva 2006. godine već u grupnoj fazi, a naš je, uvjetno rečeno, portfelj već u – minusu (ispod 1.000 kuna). Bila je to vrlo čudna reprezentativna faza, koja je u Njemačkoj kulminirala (očekivanim) porazom od Brazila, (neočekivanim!) remijem s Japanom, te nesvakidašnjom utakmicom s Australijom u kojoj Stjepan Tomas zaigrao rukomet, a Joe Šimunić zaradio tri žuta kartona.
Umjesto Zlatka Kranjčara, na kormilo reprezentacije sjeda Slaven Bilić i starta pobjedom u prijateljskoj utakmici protiv Italije (2:0). Stvari se donekle stabiliziraju, i portfelj polako ulazi sve dublje na pozitivan teritorij. Od 49 odigranih utakmica reprezentacija je čak 35 izašla kao pobjednik. Ali 2011. godine dolaze porazi od Grčke, Gruzije i Turske u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo. Nakon Europskog prvenstva 2012. Bilića zamjenjuje Štimac, a strategija, pogađate već, sve više poprima razmjere suludog eksperimenta.
Gubici/dobici u pojedinačnim okladama za tri strategije*
*Suzdržani patriot uvijek ulaže po 100 kuna, na tragu equal weight modela
*Kalkulant: kao suzdržani patriot, ali ipak poveća ulog na 150 kuna ako koeficijent naraste barem duplo
*Vulgarni nacionalist uvijek ulaže 10% akumuliranog iznosa
Dojam podebljavaju Niko Kovač i Ante Čačić, pretvarajući svaku novu utakmicu u borbu za goli opstanak, strategije naravno. Zlatko Dalić nudi svjetlo na kraju tunela, ali nakon ruske avanture špekulativno domoljublje ponovo je na teškim kušnjama, suočeno s tmurnim perspektivama. Osobito za vulgarne nacionaliste, jer se njihov početni ulog nije uspio održati u plusu (vidjeti kumulativne ishode niže, op. ur.); samouvjerenost i sklonost riziku obila im se o glavu i samo ih nekakva pozitivna serija može vratiti u život. U suprotnom će umirati dugo i polako, u teoriji do kraja svijeta, jer se njihova krivulja prinosa na grafikonu pretvara u asimptotu – sve bliže nuli, ali nikad negativna (jer će svaka oklada uvijek biti samo 10% ukupnog uloga). Dva suzdržanija supatnika nešto su bolje prošla, pokazavši kako se domoljublje ipak isplati, ali samo ako je svedeno na suzdržani patriotizam ili racionalnu kalkulaciju. Doduše, onaj uglađeniji može se pohvaliti da je svojom nekonvencionalnom strategijom, uz razborito upravljanje kapitalom, u promatranom razdoblju nadmašio CROBEX, pa čak i ziherašku strategiju oročavanja depozita u banci. Naravno, uz bitno viši rizik, što pokazuje i mizeran Sharpe ratio, konvencionalna mjera odnosa povrata na investiciju i rizika. Na čitateljima je da ocjene može li se takav pothvat nazvati osobito uspješnim, obzirom na katastrofalan rezultat indeksa Zagrebačke burze u promatranom razdoblju.
Kumulativni rezultati triju strategija*
(sjetite se da svi startaju s 1,000 kuna)
Pouka?
Hrvatska nogometna reprezentacija očito raspolaže kvalitetom koju kladionice nisu do kraja prepoznale, što će sigurno izmamiti osmijeh na lice lojalnih navijača. Drugim riječima, domoljublje se ipak isplati. Recimo. I to ne u vulgarnoj varijanti. Barem je u određenoj mjeri prošlo rigorozan test svijeta klađenja. Makar ima i boljih načina (i empirijskih dokaza) za tu tezu. Nimalo impresivni rezultati eksperimenta možda će nekoga odvratiti i od posjeta kladionici, što je također plus. I naravno,money management, odnosno koncept alokacije kapitala, komponenta koja čini razliku, čak i u ovako banalnom primjeru. Jer „nekoliko krupnih pogodaka je sve što trebate za dugovječan uspjeh u svijetu investiranja“, rekao je jednom Peter Lynch. Dočekajte ih spremni.
OKVIR
Crni, žuti i zeleni vragovi…
…nazovimo ih tako – imaginarne likove koji u ovoj priči igraju dijametralno suprotnu ulogu. Njihova je strategija, naime, u svakoj utakmici igrati protiv Hrvatske, a skrojeni su po modelu svojih patriotskih pandana (u kontekstu alokacije kapitala). Bez brige, oni su prošli još lošije. Štoviše, prva dvojica su izdahnula još početkom 2007. godine, nakon domaće pobjede nad Engleskom, i prije šokantne utakmice u kojoj su Vatreni šokirali Englesku pobjedom od 3:2. Onaj treći je već godinama u agoniji, i njegov se inicijalni ulog od 1.000 kuna dramatično istopio. Drugim riječima, zrcalna strategija koja bi onu domoljubnu trebala učiniti ispravnijom imala je željeni učinak, pokazavši se neusporedivo lošijom, barem donekle dajući za pravo domoljubima. Ili fanovima koji tvrde da hrvatska reprezentacija ima ono nešto, nekakav moatzbog kojeg, usprkos glupavim kiksevima protiv nominalno bitno slabijih protivnika, svako toliko pomete ozbiljnog protivnika i opako zezne kladionice.
Razdoblje: 1. veljače 2006. do 18. studenoga 2018. godine
Broj nastupa hrvatske nogometne reprezentacije: 153
Pobjeda: 88 (57,5%)
Remi: 36 (23,5%)
Poraz: 29 (19,0%)
Izvor podataka: oddsportal.com, zse.hr, bloomberg.com
ANALIZA REZULTATA
| vulgarni nacionalist | suzdržani patriot | kalkulant | CROBEX | S&P 500 | |
| ukupni prinos (%) | – 42,1 | + 51,4 | + 17,0 | – 18,5 | + 106,6 |
| max drawdown (%) | – 59,1 | – 28,1 | – 46,4 | – 40,0 | – 47,3 |
| max upside (%) | 112,5 | 114,0 | 102,1 | + 156,4 | + 109,8 |
| (CAGR) godišnji prinos (%) | – 4,1 | +3,2 | + 1,2 | – 1,6 | + 5,7 |
| Sharpe ratio | – 0,12 | 0,17 | 0,08 | 0,08 | 0,34 |