Prema ovog tjedna objavljenom izvješću Doing Business 2019, Hrvatska je na 58. mjestu (od ukupno 190 zemalja uključenih u rangiranje), sa 71,4% udaljenosti (eng. distance to frontier) od najbolje regulatorne prakse. Najbolji na svijetu je Novi Zeland sa oko 87% od hipotetički najbolje regulatorne poslovne prakse (nije ni Novi Zeland u svemu najbolji – nitko nije na 100%).
Ukupan postotak za Hrvatsku ostao je isti kao u prošlogodišnjem izvješću (oko 71%), ali druge zemlje su radile reforme poslovne klime, pa je Hrvatska prema rangu pala za 7 mjesta, s prošlogodišnjeg 51. na 58. mjesto u svijetu.
Hrvatska je sada definitivno učvrstila svoje mjesto među zemljama koje možemo označiti pridjevom «južne». Neposredni susjedi u rangiranju su nam Cipar i Bugarska, odnosno Čile i Maroko. Kao što pokazuje slika, najbliži razvijeni susjed na ljestvici je Italija, koja se prema novom rangiranju nalazi na 51. mjestu.
Izvor: Doing Business 2019
Tri članice EU rangirane su slabije od Hrvatske. Osim spomenute Bugarske, koja je neposredno iza Hrvatske, najveći zaostatak imaju Grčka na 72. i Luksemburg na 66. mjestu.
Rezultat Luksemburga može začuditi, no «problem» ove (najbogatije) članice EU je u njenoj maloj veličini i uskoj specijalizaciji. Luksemburgu to omogućava da bude loš odnosno da potpuno zapostavi neke institucije poslovne regulacije. Konkretno, riječ je o zaštiti manjinskih dioničara (pa dionička društva ne žure listati se na Luksemburškoj burzi) i kreditnom registru koji u Luksemburgu nikome nije potreban. To onda vuče ukupnu ocjenu prema dolje.
TOP 10 zemalja prema Doing Business 2019 su Novi Zeland, Singapur, Danska, Hong Kong, Južna Koreja, Gruzija, Norveška, Sjedinjene Američke Države, Ujedinjena Kraljevina i Makedonija. Litva je 14., Estonija 16., Latvija 19., Njemačka 24., Poljska 33., Češka 35., Švicarska 38., Slovenija 40., Slovačka 42., Kosovo 44., Srbija 48., Crna Gora 50., Italija 51., Rumunjska 52., Mađarska 53. i Čile 56.
Ova i slične ljestvice često izazivaju zabunu jer ljudi pomisle da bi rangiranje trebalo biti korelirano s razinom gospodarskog i ukupnog društvenog razvitka. Međutim, ova ljestvica je povezana s brzinom rasta. Hrvatska relativno sporo raste, što se vidi i po položaju i po promjenama položaja na ovoj listi zadnjih godina, dok primjerice Makedonija relativno brzo raste u zadnjih deset godina, što korespondira s mjestom i promjenama mjesta na listi. Pri ocjenama veze između ranga i promjena ranga s jedne i brzine gospodarskog rasta s druge strane treba imati na umu ukupan kontekst i brojne druge faktore koji utječu na brzinu gospodarskog rasta da ne bi dolazilo do tako čestih interpretativnih zabuna.
Stoga se lista odnosno metodologija Doing Business najčešće koristi kao alat za provedbu nekih reformi poslovne klime. Mnoge zemlje mijenjaju propise i administrativne procedure s ciljem pomaka na listi u nekom od područja koja se mjere, a to su: (1) pokretanje posla, (2) dobivanje građevinskih dozvola, (3) priključivanje na elektroenergetsku mrežu, (4) registracija vlasništva nad nekretninom, (5) dobivanje kredita, (6) zaštita manjinskih investitora, (7) plaćanje poreza, (8) prekogranična trgovina, (9) provedba ugovora na sudu i (10) rješavanje nesolventnosti (stečajevi i likvidacije). Indikatori regulacije tržišta rada ne utječu na skor. U zaključnom dijelu ovog teksta prikazan je jedan mogući način kako se uz pomoć ove metodologije mogu planirati i provoditi reforme.
Izvor: Svjetska banka
Promjene u odnosu na prošlogodišnje izvješće
Kada se podaci iz ovogodišnjeg izvješća za Hrvatsku uspoređuje s prošlogodišnjim, na ukupnoj razini nije bilo pogoršanja u vidu broja bodova u bilo kojem području.
Smanjen je broj dana za registraciju vlasništva sa 62 na 47 (u Zagrebu) i povećan je indeks kvalitete zemljišne administracije s 22,5 na 23,5 (od maksimalnih 30). Smanjen je broj procedura za dobivanje električne energije s 5 na 4, a donekle i trošak, što se odnosi na HEP. Poboljšan je skor u području plaćanja poreza sa 70,9 na 72,7, zbog smanjenja broja plaćanja s 35 na 34.
Vidi se i efekt porezne reforme jer je stopa poreza na dobit smanjena s 20 na 18%, a registriran je i pozitivan učinak digitalizacije plaćanja poreza kao i utjecaj tzv. postfilling indeksa koji je osjetljiv na proceduru povrata i korekcija PDV-a i ispunjavanja prijave poreza na dobit.
S druge strane, zabilježeno je povećanje broja procedura za građevinsku dozvolu s 18 na 22 i povećanje broja dana potrebnih za dobivanje iste sa 126 na 146. Treba podsjetiti da se pri ovom mjerenju gleda brzina administracije u Gradu Zagrebu kao glavnom gradu. Pritom je trošak građevinske dozvole povećan s 9,4 na 10,9% dohotka po stanovniku. Kako se zakonodavni okvir u međuvremenu nije mijenjao, potrebno je detaljnije vidjeti u kakvom se točno povećanju radi – zakonodavnom ili vezanom uz način mjerenja. Također treba uzeti u obzir da je prema ovogodišnjem sub-nacionalnom Doing Business izvješću Grad Varaždin imao 21 proceduru za građevinsku dozvolu, što znači da je Grad Zagreb imao 1 korak više.
Kao što se vidi na donjoj slici, upravo su građevinske dozvole u Gradu Zagrebu neuralgična točka hrvatskog Doing Businessa. Prema tom kriteriju Hrvatska je 159. (!) na svijetu i postiže svega 55,7% od najbolje prakse. To brine mnogo više od 123. mjesta na svijetu prema kriteriju pokretanja poslovanja, jer distance to frontier prema ovom kriteriju iznosi visokih 82,6% od najbolje prakse. Drugim riječima, veliki broj zemalja je jako dobar prema kriteriju pokretanja poslovanja jer su mnoge zemlje radile reforme u tom području, pa ni Hrvatska nije loša iako je rangirana nisko. Broj dana za pokretanje poslovanja pao je s prošlogodišnjih 7 na realnijih 22, no za očekivati je da će najavljena reforma (standardizacija postupka osnivanja kroz one-stop shop registraciju što će broj procedura smanjiti s 8 na 1 do 2). Uvijek, dakle, treba paralelno gledati rang i udaljenost tj. postotak od najbolje prakse, a prioritete reformi određivati prema postotnoj udaljenosti, a ne prema rangu.
Nije bilo zabilježenih promjena u području dobivanja kredita, zaštite manjinskih dioničara, provedbe ugovora i stečajnog postupka, što se resorno odnosi na financije i pravosuđe.
Hrvatski rezultat prema Doing Business 2019
Kada se gledaju kritične točke, u sljedećim područjima su nužna poboljšanja Hrvatske prema Doing Business izvješću:
- Razvoj objedinjenog (one-stop-shop) sustav za online pokretanje poslovanja u 1 koraku(eventualno 2) u kraćem roku trajanja (cca 1-3 dana), predviđen je od 2019.
- Smanjenje broja procedura i dana za građevinsku dozvolu, zakonodavno je predviđeno tijekom 2019. (ali se još ne zna za koliko) – ovo može najviše pomaknuti Hrvatsku na listi
- Smanjenje troška građevinske dozvole– konkretno ovisi o odluci Grada Zagreba da snizi komunalni i vodni doprinos.
- Smanjenje broja poreznih plaćanja. Zabilježena je digitalizacija poreznih procedura (kroz sustav e-Porezna). Vezano uz parafiskalne namete koji se prate u izvješću, moguće je vidjeti rasterećenje zbog ukidanja plaćanja naknade za šume malim poduzetnicima do 3 milijuna kuna prihoda, premda se u izvješću naknada za šume i dalje bilježi (što znači da se gledaju veliki poduzetnici). Također, HGK se ne plaća za osnivače prve godine. Ipak, u izvješću se HGK članarina bilježi jer i dalje postoji i gleda se najveći iznos koji plaća nekoliko posto trgovačkih društava (1.083 kn mjesečno, u odnosu na 42 kune mjesečno za preko 95% firmi). Zbog smanjenja učestalosti plaćanja poreza odnosno u ovom slučaju parafiskalnog nameta trebalo bi uvesti dobrovoljnu članarinu HGK koja se plaća jednom godišnje.
- Smanjenje poreza treba nastaviti. Umjerena rasterećenja poreza na dohodak (smanjenje najviše stope s 40 na 36%), dobit (s 20 na 18% za velike poduzetnike) i poreza na promet nekretnina (s 5 na 4 i dodatno na 3% od 2019.) su se dogodila. U razdoblju 2015.-2019. ukupna fiskalna rasterećenja su iznosila preko 8 milijardi kuna. Ukinut je i porez na tvrtku. Za daljnja poboljšanja potrebno je smanjivati doprinose koji stvaraju glavninu poreznog opterećenja rada. Poželjno bi bilo dodatno smanjiti progresivnost poreza, što kvari rezultat poslovne klime u segmentu poreza.
- Ubrzanje stečajnih postupaka, što se odnosi na funkcioniranje trgovačkih sudova. Ovo je stara hrvatska boljka i jako je važno, jer je ukupna udaljenost od najbolje svjetske prakse prema ovom kriteriju na svega 56,2%. Prosječno trajanje stečajnog postupka od 3,1 godine predstavlja ogroman zaostatak za svim usporedivim prosjecima. Spomenimo da je prema ovom kriteriju Irska najbolja na svijetu sa svega 0,4 godine prosječnog trajanja stečaja! Brzina stečaja je ključna za brza restrukturiranja, čuvanje preostale vrijednosti i gospodarsku dinamiku koja dovodi do seljenja resursa iz slabo propulzivnih djelatnosti u one s boljim izgledima u budućnosti.
- Smanjenje troška stečaja u koji ulaze naknade odvjetnicima i bilježnicima odnosno sudske pristojbe važno je jednako kao i ubrzanje trgovačkih sudova. Likvidacija je također skup a nekad i dugotrajan postupak, pogotovo za start-up zajednicu koja očekuje bolji svijet u kojem će se firme lako paliti i gasiti. Stoga je u planu mogućnost likvidacije u tzv. „skraćenom postupku“ odnosno „likvidacija bez likvidacije“. No, sve to u konačnici služi tome da se u insolvencijskom postupku naplati što veći dio vrijednosti, da se što više toga sačuva. Prema tom kriteriju (u prosjeku se naplaćuje 34,8% vrijednosti potraživanja) Hrvatska je točno dvostruko slabija od prosjeka OECD-a!
- Zadnje kritično područje u kojem Hrvatska bilježi veliko zaostajanje je dobivanje kredita sa svega 55% od najbolje svjetske prakse. Do sada smo u ovom dijelu zaostajali zbog slabe ocjene zakonodavstva koje uređuje dužničko-vjerovničke odnose i korištenje kolaterala. Problemi se povezuju sa slabim registrima koletarala, slabom zaštitom osiguranih vjerovnika izvan stečajnih postupaka, nemogućnošću zasnivanja zaloga nad budućom imovinom i sličnim pravnim detaljima. Slabost je i nepostojanje javnog kreditnog registra što je do sada bilo kompenzirano postojanjem privatnog kreditnog biroa (HROK). Mjerenje u ovogodišnjem Doing Business za ovaj dio se odnosi na siječanj 2018., tako da prikazano rangiranje nije registriralo najnovije probleme koji su nastupili u svibnju nakon stupanja na snagu GDPR-a. Podsjetimo da HROK od tada više ne prikuplja podatke zbog pravne neizvjesnosti. Takvu je situaciju potrebno hitno razriješiti, jer će inače u mjerenju sljedeće godine vjerojatno doći do dodatnog pogoršanja.
Lista od 8 je možda previše za administraciju ograničenih upravljačkih kapaciteta poput naše. Stoga na kraju gledamo kako ostvariti pomak uz još uži i jasniji fokus:
Umjesto zaključka: reforme poslovne klime
Otvorena pitanja za rješavanje ključnih problema znače da najviše operativnog posla imaju Grad Zagreb, trgovački sudovi, Porezna uprava, HGK, Ministarstvo financija koje bi trebalo urediti poslovanje HROK-a, odnosno resori graditeljstva, pravosuđa, financija, energetike i gospodarstva. Dobrom koordinacijom i jasnom selekcijom prioriteta Hrvatska bi se vrlo brzo na temelju ovdje predstavljene informacije mogla podići na listi.
Mnoge su zemlje tako postupale i polučivale uspjeh. Orijentiranje reformi prema metodologiji Doing Business ne znači da su to sve reforme koje su potrebne (naprotiv, to je tek manji dio) i ne znači da će te reforme automatski dovesti do rasta. Unatoč tome, riječ je o reformama, vrlo konkretnim, od kojih će svi imati koristi.
Svjetska banka svake godine prati regulatorne reforme koje su zemlje provodile prema Doing Business okviru. Od izvješća 2006. zabilježeno je preko 3.188 važnih regulatornih reformi u svijetu. Kada se gledaju hrvatske Doing Business reforme u proteklih desetak godina, zabilježene su sljedeće regulatorne promjene:
Zabilježena poboljšanja: Snižen je trošak pokretanja poslovanja. Snižen je trošak i broj procedura za ishođenje građevinske dozvole te je uvedena e-Građevinska. Snižen je porez na promet nekretnina s 5 na 4% (i biti će snižen na 3%). Ukinut je HGK doprinos (a zadržana je samo članarina). Poboljšana je zaštita manjinskih dioničara vezano uz regulaciju sukoba interesa direktora. Olakšana je provedba ugovora kroz elektronički sustav za javnu prodaju pokretnina. Olakšana je provedba ugovora kroz pojednostavljenje parničnih postupaka i prebacivanje određenih ovršnih postupaka sa sudova na Financijsku agenciju. Uveden je ubrzani postupak izvanparničnog restrukturiranja u području stečajeva. Ubrzani su stečajni postupci, uvedeno je izvansudsko restrukturiranje i regulirana je profesija stečajnih upravitelja. U carinski sustav je uveden elektronički postupak, a pristupanje u EU je liberaliziralo prekograničnu trgovinu što je dovelo do velikog i pozitivnog skoka (Hrvatska je od ulaska u EU na 100% najbolje prakse). Pojednostavljena je carinska procedura kroz usklađenje sa Zajedničkim provoznim postupkom EU (Common Transit Convention EU). Smanjeno je vrijeme uvoza i izvoza zbog poboljšanja lučke infrastrukture. Ukinuto je trogodišnje ograničenje trajanja ugovora o radu. Uvedeno je elektroničko plaćanje doprinosa. Snižen je namet za šume (a u međuvremenu je ukinut malim poduzetnicima do 3 milijuna kuna godišnjih prihoda). Poboljšan je sustav informacija o kreditima uvođenjem HROK-a (koji je u međuvremenu prestao s radom zbog GDPR-a). Olakšano je otpuštanje radnika. Smanjeno je vrijeme registracije vlasništva kroz poboljšanja zemljišnih knjiga (koja se nastavljaju, kao i njihovo spajanje s katastrom). U poboljšanja se prema metodologiji mogu zabilježiti i druge regulatorne prilagodbe. Zajednički informacijski sustav (tzv. ZIS) u svim zemljišnoknjižnim odjelima i katastarskim uredima, koji omogućuje izdavanje izvadaka iz zemljišnih knjiga bez obzira na mjesnu nadležnost, zaprimanje elektroničkih prijava za registraciju od strane javnih bilježnika i odvjetnika, elektroničke dostave izvadaka iz zemljišnih knjiga putem sustava e-Građani, uvid i pretraživanje unutar ZIS-a po OIB-u te usklađivanje podataka zemljišnih knjiga i katastra. Omogućeni su elektronički zemljišnoknjižni izdatci. Promiču se alternativni modeli rješavanja trgovačkih sporova i provedbe ugovora. Uvedena je elektronička komunikacija odvjetnika i suda kod rješavanja trgovačkih sporova i provedbe ugovora. Smanjilo se prosječno trajanje ovršnih i parničkih sudskih postupaka.
Zabilježena pogoršanja: U području radnog zakonodavstva je povećana je minimalna plaća, kao i obveza poslodavaca glede plaćanja godišnjih odmora. Trošak građevinskih dozvola je povećan zbog visine naknade za dozvolu. Zabilježeno je (tek naknadno) uvođenje HRT pristojbe (što se 2017. ubrojilo u pogoršanje, premda je ista postojala i prije). Zabilježeno je kako nije bilo ukidanja HGK članarine za osnivače firmi, a upravo je to provedeno. Povećan je zdravstveni doprinos s 13 na 15% (a dodatno se povećava na 16,5%, premda će se ukupni doprinos na plaću sniziti za 0,7%-tnih bodova).
Hrvatska unatoč umjerenim dugoročnim poboljšanjima na Doing Business ljestvici stagnira u zadnjih nekoliko godina. Svake godine se zabilježe neka manja poboljšanja, no njih ponište određena pogoršanja, a na to se nadoveže činjenica da se uvijek neka zemlja slična Hrvatskoj brže reformira, što za Hrvatsku znači frustrirajući stagnaciju. Hrvatska tako uglavnom gubi svoje konkurentske utrke i nikako se ne uspijeva pozicionirati kao zemlja koja je dobra za business. Najavljene regulatorne reforme, prije svega oko online pokretanja poslovanja, smanjenja procedura za građevinske dozvole i druga poboljšanja tek će ući u sljedeća izvješća za 2020. i 2021., a i tada će se ponovo postaviti pitanje postoji li netko drugi tko se brže mijenja. Sve to govori o dugom odgađanju bitnih prilagodbi koje se gledaju kroz ovo izvješće.
Međutim, Hrvatska nije toliko daleko od TOP 30 kao što se čini na prvi pogled. Broj bodova (prema trenutnom rankingu) odnosno postignuće naspram najbolje prakse treba povećati sa 72 na 78% koliko približno imaju Poljska na 33. i Češka na 35. mjestu. Prvi cilj mogla bi biti Slovačka koja je 42. sa 76% od najbolje svjetske prakse.
Kalkulator Doing Business reformi daje sljedeći uvid koji pokazuje da nije teško ući u top 30 kada se odrede prioriteti i kada se točno zna što se radi i kako se nešto želi postići:
- Kada bi se poduzele radikalne reforme samo u dijelu odobravanja građevinskih dozvola u Gradu Zagrebu tako da broj procedura padne na 10 (sada preko 20), broj dana na 70 (sada gotovo dvaput više), a trošak na 3% vrijednosti investicije (sada oko triput više), Hrvatska bi se prema ukupnom skoru poslovne klime izjednačila sa Slovačkom.
- Kada bi se povrh (1), plaćanje poreza izjednačilo s onim u Estoniji, Hrvatska bi skočila na 35. mjesto na globalnoj ljestvici.
- Kada bi se povrh (1) i (2), pravni odnosi u pogledu regulacije kolaterala i registara te odnosa dužnika i vjerovnika uredili kao u Mađarskoj (indeks prava = 9), Hrvatska bi ušla u top 30 zemalja svijeta kao 28.-ma s ukupnim postignućem od 78,2% najbolje prakse (najbolji Novi Zeland je na oko 87% – nije na 100%, jer nije u svemu najbolji)
- Kada bi se povrh (1), (2) i (3), rješavanje nesolventnosti toliko poboljšalo da se iz likvidacijskih i stečajnih masa u prosjeku uspije naplatiti 66% rezidulane vrijednosti, Hrvatska bi ušla u top 20 (točnije, bila bi 19. najpoželjnija zemlja za poslovanje na svijetu) gdje se posluje na 80% od hipotetički najbolje regulatorne poslovne prakse u svijetu. Čak i za limitiranu administraciju poput naše ovo nije let na mjesec. Samo kada bi netko jasno odredio prioiritete, zasukao rukave, dobro upravljao i strogo nadzirao provedbu.