ECB prošli tjedan, a FED jučer, zaključili su svoje siječanjske poslove. Očekivano, bez promjena kamatnih stopa. Tako je započelo dugo razdoblje do sljedećih sastanaka središnjih banakara (Upravno vijeće ECB-a se ponovo nalazi 7.3. a FOMC 20.3.) u kojem će prispjeti puno novih podataka koji će ukazati smjer monetarne politike za preostali dio ove godine.
Dok je retorika oko sastanka ECB-ova Upravnog vijeća prošla bez ičeg vrijednog spomena, u Washingtonu je jučer bilo uzbudljivo i itekako vrijedno komentara. Krenut ćemo od zaključka iz mog komentara nakon sjednica u prosincu: „Ne bi me čudilo da se komunikacijski raskorak vodećih središnjih banaka tada (na sljedećim sjednicama) počne smanjivati, s manje “golubljim” FED-om i manje “jastrebskim” ECB-om od ovoga što su servirali ovaj tjedan.“.
Naime, meka retorika američkog guvernera Powella usmjerena ka skorom snižavanju kamatnih stopa bila je toliko napadna u prosincu da su zavedeni tržišni sudionici stavili veliku okladu na početak spuštanja kamatnih stopa već u ožujku ove godine. Vrijednost dolara je do kraja prošle godine pala do oko 1,11, na Wall Streetu je vladalo opće veselje, no hladnim promatranjem makro podataka moglo se utvrditi da bi vrlo robusno američko gospodarstvo moglo iznenaditi i isporučiti vrlo dobre ekonomske podatke koji će ohladiti pregrijana očekivanja. Već na samom kraju prošle i na početku ove godine statistike su to i potvrdile (rast od 3,3% u zadnjem tromjesečju, robusno tržište rada). Stoga su u FED-u jučer odlučili malo ohladiti pregrijane glave na tržištima i isporučiti retoriku koja više ne jamči da je spuštanje kamatnih stopa odmah tu, iza ugla.
U samom priopćenju sa sjednice nije bilo uzbudljivih dijelova, a Powellova je presica krenula toliko dosadno da je prvih pola sata izgledalo kao da stari lisac i dalje ide niz dlaku tržišta. Otprilike ovako: Ne spuštamo stope, želimo se još malo do kraja uvjeriti da je inflacija pod kontrolom iako smo već dobrim dijelom uvjereni, bit će prikladno relaksirati politiku u jednom trenutku ove godine ali još se ne želimo obvezati kada bi to moglo biti, itd. I dok je Powell tako žonglirao, dolar je čak krenuo padati prema 1,09 za euro, Wall Street je počeo poništavati ranije minuse iako objave zarada tehnoloških kompanija nisu nikoga oduševile, i sve je prijetilo proći kao anti-događaj da u zadnjih 15 minuta presice nije došlo do ozbiljnog retoričkog zaoštravanja. Prvo je uslijedilo ono standardno centralno-bankarsko „Prerana ili prevelika relaksacija značila bi pogrešku“, pa još malo oštrije „Da, postoji rizik stabilizacije inflacije na razini iznad 2% na godinu i zbog toga želimo sve opcije držati otvorene.“, i na kraju, najoštrije: „Spuštanje kamatnih stopa u ožujku nije vjerojatno, to nije naš glavni scenarij“.
Tržišta su se te sekunde okrenula; eurom se u jednom trenutku trgovalo za ispod 1,08 dolara, a dionice su potonule završivši dan u ozbiljnom minusu od 1,5% (S&P 500). Vjerojatnost spuštanja stopa u ožujku koja se izvodi iz terminskih ugovora tržišta novca u jednom danu je pala s oko 47% na 36% (pred desetak dana je bila daleko iznad 50%).
Ne ulazeći u to je li Powellova retorika bila u tom ključnom segmentu planirana ili mu je slučajno iskliznula iz glave (jer je to bio dio presice kada je odgovarao na pitanja novinara), valja reći da kolikogod je jučerašnji događaj bio klasični primjer centralnobankarske komunikacije koja mijenja tržišna očekivanja, ništa se suštinski nije promijenilo. Stoga ni pomaci cijena koji su pratili FED nisu bili dramatični. Očekivanja inflacije i kamatnih stopa ostaju centrirana oko priče da inflacija nestaje sa stola kao ključan problem, te da su američke kamatne stope trenutačno (5,25-5,50%) previsoke za normalnu razinu inflacije. Očekivanja prvog reza kamata samo su se pomaknula za nekih 2-3 mjeseca u budućnost; već vjerojatnosti rezanja stopa za svibanj ukazuju na vjerojatnost od svega 5,3% da će kamatne stope i tada ostati na aktualnoj razini.
Američko bi gospodarstvo trebalo isporučiti još veći rast i veću inflaciju koja bi još i prijetila ubrzanjem uz stabilizaciju ili pad stope nezaposlenosti (koja je sada na 3,7%) da bi se očekivanja za sredinu ove godine promijenila, a FED počeo razmatrati ostavljanje kamatnih stopa na aktualnoj razini kroz dulje vrijeme. I tu doista ulazimo u zonu nižih vjerojatnosti.
Uostalom, dugoročni obveznički prinosi vrlo su hladno popratili cijelu epizodu nastavivši s padom i završivši dan bliže 3,9% nego 4,0%. I kraći rokovi dospijeća su pali. Prinosi sadrže i komponentu inflacijskih očekivanja, pa je očito da je normalizacija inflacije i kamatnih stopa i dalje svima na pameti, i to uvjerljivo – kao glavni scenarij, samo sada s malom odgodom. Ne treba isključiti mogućnost da će podaci do iduće sjednice ponovo nekoga iznenaditi, no vjerojatnost za to je sada puno manja nego nakon sjednice u prosincu. Powell se samo malo korigirao … i usput pecnuo tržište po prstima.