Centralni bankari postaju dosadni. U skladu s prevladavajućim očekivanjima, FED je podigao kamatne stope za 0,75 postotnih bodova. FED-ova kamatna stopa je sada u rasponu od 2,25-2,50%. Tržišta su se odmah razvedrila (NASDAQ, tehnološki indeks koji je najosjetljiviji na očekivanja i kamatne stope uzletio je oko 4%).
Osim što tržištima paše kada se stvari odvijaju u skladu s ranijim očekivanjima, svi su se „zakvačili“ za Powellovu rečenicu koja glasi: „Kako monetarna politika dalje zaoštrava, usporavanje tempa povećanja kamatnih stopa u fazi dok vrednujemo kako naša dosadašnja politika utječe na gospodarstvo i inflaciju vjerojatno će biti prikladno.“ Nakon ove rečenice dolar je pao prema euru oko 0,8%.
Centralnobankarski novogovor nije osobito razvidan, ali nije ga teško dešifrirati. U ovoj rečenici nema ničeg suštinski novog. Mjesečne stope inflacije (ne one godišnje na koje su svi fokusirani, nego mjesečne) u SAD-u pokazuju tendenciju usporavanja, dugoročne kamatne stope već su neko vrijeme u padu (što pokazuje da inflacijska očekivanja nisu potpuno poremećena), a kratkoročne kamatne stope iznad dugoročnih signaliziraju recesiju. Gatarina tablica inverzije prinosa prije sjednice je pokazivala ustrajno negativan nagib krivulje, a jučerašnji dan je završen s tek malo manjim minusom između 10 i 2-godišnjeg prinosa od 0,18 baznih bodova (2,78-2,96) što pokazuje do koje je mjere sve bilo očekivano (2-godišnji je čak malo pao iako je FED-ova stopa povećana).
Bez obzira odvede li FED svoje kamatne stope u rujnu na 2,75-3,00% ili na 3,00-3,25%, i jedno i drugo će biti bliže sredini distribucije očekivanja nego ekstremima, pa će druge informacije, a ne toliko izjave centralnih bankara (koji će isto malo na godišnji), biti ključne u nadolazećem razdoblju.
Zarade kompanija u drugom kvartalu zasad nisu odveć razočarale (osim retailera), a svi i dalje računaju s ozbiljnim usporavanjem, pa bi tek neka jača potvrda recesije mogla protresti usijane glave. Danas ide objava američkog BDP-a za drugi kvartal. Svi očekuju potvrdu tehničke recesije (pad sezonski prilagođenog realnog BDP-a drugi kvartal zaredom), što ne znači da će se prva polovica ove godine i suštinski proglasiti recesijom. Američko tržište rada bilježi jednu od najnižih stopa nezaposlenosti u povijesti (3,6%), a broj zaposlenih ipak (jedva) sustiže brojku prije pandemije, pa NBER (Nacionalni ured za ekonomska istraživanja) – institucija koja određuje službene početke i završetke recesije u SAD-u – vjerojatno neće posegnuti za crvenim kartonom kada bude iznosila svoju ocjenu prijeđenog puta.
Kraj ovog tjedna će sigurno biti pod utjecajem spomenute objave o BDP-u. Objava u skladu s očekivanjima (osjetan minus) ohladit će glave koje su se u srijedu usijale Powellovom čarobnom rečenicom, no daleko smo od toga da bi se razumno moglo predvidjeti kako će statistički izgledati američki BDP. Tri razloga: prvo, veća inflacija često unosi distorzije u mjerenja realnih vrijednosti; drugo, inflacija u sprezi s pucanjima lanaca nabave unosi distorzije u vrednovanje zaliha, ali i u poticaje za proizvodnju za zalihe koje, neuobičajeno, mogu postati drajver BDP-a (kao što se dogodilo u EU i kod nas u prvom kvartalu); treće, iz istih razloga može doći do kratkoročnog remećenja odnosa izvoza i uvoza što također utječe na obračun BDP-a. Američki je izvoz u travnju i svibnju snažno poskočio a uvoz primiro (u odnosu na ožujak kada je eskalirao i povukao BDP u minus), pa zbog svega toga ne možemo isključiti niti da BDP za drugi kvartal pozitivno iznenadi.
Bez obzira na to što će se dogoditi, ljetni mjeseci prolaze u nekoj čudnoj kombinaciji plutanja kroz statistički šum bez ozbiljnih signala, nade da se recesija ipak može izbjeći (a inflacija nekako usporiti bez prave recesije) i jezične gimnastike u beskonačnoj igri skrivanja i razotktivanja informacija ne bi li se nekako predvidjela budućnost. Možda jedina bitna informacija u svemu tome glasi da su sljedeći sastanci FED-a 20.-21. rujna i 1.-2. studenog. Do tada će možda biti malo više signala. Možda. Malo.