Velika država opteretila ekonomiju
Prema Heritage Foundation (2018), vrijednost indeksa ekonomske slobode Francuske iznosila je svega 64%, čime je ta članica Europske unije zauzela tek 71. mjesto u svijetu. Takav i sličan „luksuz“ su si mogle priuštiti rijetke europske zemlje poput Portugala i Italije te, naravno, Srbija, BiH i Hrvatska (61%, 92. mjesto).
Prema radnoj slobodi Francuska je tek na 45% (zanemarivo više od Hrvatske). Prema ovim podacima, najveće prepreke leže u povećanju državnih izdataka koji su dosegnuli 56% BDP-a i naravno porezima (javni prihodi su dosegli 46% BDP-a). Zbog toga je nabujao javni dug koji iznosi 97% BDP-a. Takav rezultat je utjecao i na iznadprosječnu stopu nezaposlenosti u odnosu na EU28 (9% u Francuskoj spram 7,8% u EU28).
Postoji prostor za jačanje konkurentnosti
Prema Izvješću o globalnoj konkurentnosti (WEF, 2017.) Francuska je na 22. mjestu u svijetu. Unatoč nizu relativno dobrih indikatora, osobito u području inovacija i poslovne sofistikacije, i ovdje se kao kritične prepreke javljaju visoki porezi i javni dug, regulacija tržišta rada, administrativno opterećenje gospodarstva, neefikasnost državne birokracije i proračunska rastrošnost. Sve navedene prepreke vezane su uz nedostatak ekonomskih sloboda. Postavlja se pitanje koliko se konkurentnost zemlje može održavati kroz komparativne prednosti prema indikatorima koji nisu vezani uz ekonomske slobode, kao što su inovacije, tehnologije, obrazovanje, financije, infrastruktura i dr., prije nego što temeljne slobode počnu gušiti razvoj i u tim područjima?
Pobjeda sredine
Pitanje je kakva bi tek situacija bila da je prošao prijedlog bivšeg socijalističkog predsjednika Hollandea da se bogatima dohodak oporezuje po najvišoj stopi od 75%. Kasnije u Hollandeovom mandatu socijalisti su oslabili, međutim ekstremna desnica i ekstremna ljevica su nudile (više-manje) slične socijalističke ekonomske politike dok im je glavna razlika bila u gledanju na imigraciju.
Uslijed slabljenja umjerene i radikalne ljevice, glavni konkurent Macronu (uz Marine Le Pen) na predsjedničkim izborima 2017. godine bio je FrançoisFillon, republikanski konzervativac koji je vidio uzor u Margaret Thatcher. Kada se Macron i Fillon gledaju zajedno, očito je da su francuski birači na zadnjim izborima dali relativno snažnu podršku ekonomski liberalnijim politikama.
Macronova pobjeda se tako pokazala kao pobjeda centra. Ta pobjeda je s jedne strane osigurala promjenu u odnosu na (u kontekstu Hollandea opisani) status quo, dok je s druge strane predstavljala branu od pobjede antieuropske ekstremne desnice koja je imala namjeru primijeniti nerazumnu politiku prema imigrantima i Europskoj uniji.
Macron je, sukladno ovlastima danima u okviru polupredsjedničkog sustava, za premijera postavio republikanskog konzervativca Édouarda Philippea. Tako je došlo do definitivnog skretanja francuske politike prema blago desnom centru. To se vidi i iz planiranih ambicioznih reformi koje bi se teže uklopile u politike lijevoga centra.
U nastavku će se pokazati taj kontinuitet Macronova djelovanja od pokušaja reformi u okviru lijeve vlade u kojoj je bio ministar, do otklona od ljevice i aktualnog pokušaja realizacije reformi u kontekstu vlastitog centrističkog liberalnog projekta.
Macronov zakon
Još dok je bio ministar gospodarstva u bivšoj socijalističkoj vladi Macron je bio autor zakona o ekonomskom rastu i aktivnosti koji je donesen u kolovozu 2015. Macronov zakon predstavljao je zaokret u ranijoj Hollandeovoj socijalističkoj ekonomskoj politici prema direktnijem poticanju konkurentnosti. Glavni dijelovi su se odnosili na modernizaciju tržišta usluga i roba u mnogim sektorima, fleksibilnost tržišta rada te poticanje investicija i inovacija.
Zakon se fokusirao na sljedeće ciljeve i aktivnosti:
- Stvoriti i razviti ekonomsku aktivnost kroz otvaranje različitih tržišnih sektora (npr. odvjetništvo, trgovina, autobusni prijevoz i dr.) i pojednostavljenje administrativnih procedura. Javne investicije su se usmjerile prema razvojnim prioritetima (energetika i digitalna ekonomija).
- Brzo i praktično poboljšati živote Francuza (npr. kroz otvaranje novih pravaca za autobusne prijevoznike, transparentnije i niže cestarine, niže cijene profesionalnih usluga, jednostavnije procedure i dr.).
- Biti na strani onih koji nisu dio sustava (npr. mogućnost putovanja po zemlji i lakša mobilnost, olakšanje pristupa profesijama, sniženje cijena kroz povećanje tržišne ponude, preispitivanje tarifa kod reguliranih profesija i njihovo usklađivanje s troškovima, olakšanje otvaranja novih trgovina i dr.).
Jedno od ključnih područja bila je modernizacija tržišta usluga i to reguliranih profesija s ciljem poticanja mobilnosti i zapošljavanja. Uklanjale su se prepreke slobodi pružanja usluga među različitim profesijama kako bi se potaknula njihova veća suradnja. U području pravne profesije (bilježnici, stečajni upravitelji) uvedena je postupna reforma s ciljem povećanja tržišne konkurencije i broja profesionalaca.
Ipak, omogućeno je vladi da zabrani pružanje profesionalnih usluga u nekim sredinama gdje bi konkurencija mogla „ugroziti“ postojeće profesionalce. Planirano je preispitivanje tarifa pravnih usluga kako bi se uskladile s troškovima odnosno kako bi cijene bile niže. Kroz promjene u sustavu prostornog planiranja olakšano je otvaranje trgovine kako bi se potaknulo tržišno natjecanje, više izbora i niže cijene. Olakšan je rad nedjeljom i u večernjim satima, pogotovo na međunarodnim turističkim područjima i glavnim stanicama. U navedenim područjima omogućen je rad nedjeljom određeni broj nedjelja u godini.
Fleksibilniji radni odnosi uređeni su tako da se reforma usredotočila na neefikasne industrijske sudove, kojima je trebalo više od 2 godine za presudu, dok je stopa mirenja bila svega 6%. Socijalno partnerstvo je sada formalno jednostavnije i fokusirano na kvalitetu radnih odnosa. Ključna promjena je decentralizacija kolektivnih ugovora (slično kao u Švedskoj i Njemačkoj) kako bi poslodavci i radnici mogli lakše izravno dogovarati radne uvjete umjesto na razini sektora. Tako u slučaju financijskih poteškoća kompanije mogu same prilagoditi radno vrijeme i plaće sukladno tržišnim okolnostima. Kompanije će imati manje rizike od suočavanja sa sudskim procesima zbog otpuštanja radnika a, multinacionalne kompanije će moći lakše zatvarati tvornice.
Modernizirat će se sustav strukovnog obrazovanja. Provodi se i administrativno rasterećenje za kompanije s više od 50 zaposlenih. Dok su kompanije prije morale imenovati posebne (odvojene) strukture radničkih predstavnika, radničkih vijeća i odbora za zaštitu na radu, došlo je do pojednostavljenja tako da je dovoljno formirati jedinstvenu strukturu, umjesto tri navedene zasebne.
Ukratko, francuska vlada je odlučila pojednostaviti socijalni dijalog i prenijeti kolektivno pregovaranje na razinu poduzeća kako bi se potaknulo restrukturiranje niza kompanija sukladno potrebama tržišta i tehnološkog napretka. Kako bi se sve navedeno počelo ostvarivati, Macron je u rujnu 2017. potpisao dekrete o reformi tržišta rada koji su izazvali masovne prosvjede – što je vrlo uobičajeno za Francusku.
Regulatorna i porezna reforma
Pojednostavljenje procedura provodi se u dijelu ishođenja građevinske dozvole kao i vozačke dozvole, promjene banke, itd. Niz propisa se pojednostavljuje prema načelu „1 unutra, 2 van“ (1 in, 2 out), što znači da za primjerice 1 euro novog administrativnog opterećenja treba pronaći dvostruko veći iznos zamjene kroz rasterećenja ili naprosto treba ukinuti dva stara da bi se uveo jedan novi propis. To se najviše odnosi na razne EU propise koji uvode nova opterećenja, a često države članice nameću i dodatne nacionalne obveze (tzv. gold-plating).
Rezanje poreza se planira postupno, i to poreza na dobit s 33,3 na 25% do 2022. te porezno rasterećenje rada kroz smanjivanje osnovice doprinosa za prekovremeni rad, poduzetnike početnike kao i više dohotke. Od 2019. se uvodi tzv. pay-as-you-earn sustav oporezivanja dohotka koji će zamijeniti dosadašnji sustav plaćanja poreza na dohodak u godini koja slijedi nakon godine u kojoj je dohodak zarađen. Uvodi se flat tax na kapitalne dobitke od 30% umjesto progresivnog oporezivanja do 45%. Ukinut je porez na bogate (porez solidarnosti bogatih). Taj je porez uveden 1989., a poreznu bazu su činila umjetnička, književna i industrijska prava, automobili, zrakoplovi, jahte, pokretni namještaj, šume, anonimne obveznice i svi oblici imovine koje je socijalna država procijenila kao izvore ekstra bogatstva, a bili su oporezivi od vrijednosti iznad 1,3 milijuna eura. Umjesto toga je uveden porez na nekretnine.
Macron planira otpuštanje 120.000 državnih službenika, smanjenje broja lokalnih jedinica za barem četvrtinu i smanjenje broja zastupnika za trećinu.
Istovremeno se planiraju veća javna ulaganja u sigurnost i poredak, odnosno 15.000 novih mjesta u zatvorima i 10.000 novih policajaca zbog jačanja domaćih antiterorističkih aktivnosti i borbe protiv seksualnog zlostavljanja. Predviđeno je povećanje obrambenog proračuna na 2% BDP-a sukladno dogovoru NATO članica iz 2014.
U odnosu prema useljavanju Macron je razvio koncept održive imigracije. Kako je rastuća imigracija sve veći izazov za cijelu Europu, Macron je inicirao reformu imigracijskog sustava zbog ubrzanja davanja azila, deportacija onih koji ne mogu dobiti azil i kažnjavanja ilegalnih prelazaka granice. Istovremeno se prema podacima francuske vlade zemlje sve više otvara prema talentiranim imigrantima kroz tzv. Putovnicu za talente (Talent Passport) i vizu za start-upove (the French Tech visa).
Na kraju, Macron želi potaknuti promjenu poduzetničke kulture koja je u velikoj mjeri nužna cijeloj Europi. Za razliku od Amerike, Francuzi teže toleriraju poduzetničke neuspjehe. Stoga se poduzetnička klima otvara kroz „pravo na greške“ i nove prilike za pokušaje i pogreške.
Zaključno
Macronove reforme će vjerojatno potaknuti konkurentnost Francuske. Macron je za Francusku spasonosni čovjek koji ima priliku promijeniti glomazni javni sektor koji je postao prevelik rizik za ekonomsku slobodu i konkurentnost. Francuska je, službeno, razvijena zemlja tržišnog gospodarstva, što potvrđuje članstvom o OECD-u. Ipak, u praksi se radi o javnim politikama koje se pod hitno trebaju mijenjati u smjeru liberalizacije kako bi se povećala razina ekonomske slobode i konkurentnosti te smanjila stopa nezaposlenosti koja je nerazmjerno visoka u odnosu na druge razvijene zemlje.