Nestali zaposleni (srećom ne i u Hrvatskoj)

Ilustracija: Iqoncept / Dreamstime

Ad
Ad

Vjerojatno ste već čuli tezu da su ekonomske politike u krizi pogodovale samo „bogatiima“. Napumpalo se puno novog novca, cijene vrijednosnica su rasle. I cijene nekretnina su rasle, a od toga koristi navodno imaju samo „bogati“. A radnici, kako kaže ova priča – oni su platili cijenu mjera protiv pandemije.

Ovo jest Američka priča. Tamo su cijene vrijednosnih papira najviše rasle. Naročito dobro su prošli dioničari Amazona, Microsofta, Tesle … A zaposlenost je i dalje niža nego prije pandemije. Nekih 3-4 milijuna zaposlenih manje nego 2019. To se događa iako je BDP nakon izlaska iz zatvaranja u SAD-u rastao puno brže nego u Europi.

Slika pokazuje zašto je neobično da SAD ima manje zaposlenih nego prije pandemije, pri čemu je zaostatak zaposlenih veći nego u EU, gdje iznosi oko 2 milijuna: realni BDP je ne samo vraćen na razinu prije pandemije, nego se vraća još i više – na prethodno rastući trend.

Napomena: očekivanja za 2021. i 2022.
Izvor: MMF

Stoga bismo očekivali da je problem nestalih radnih mjesta više izražen u EU. Međutim, u većini članica EU problem nestalih radnika je manji nego u SAD-u. Štoviše, u nekim državama, a među njima je i Hrvatska, trenutno je zaposleno više ljudi nego prije pandemije (u Hrvatskoj oko 1% više, a više zaposlenih nego prije krize imaju npr. i Francuska i Nizozemska – nešto mi govori da Plenković i Macron danas neće razgovarati o tome).

Puno mogućih objašnjenja

Postavlja se pitanje kako je moguće da gospodarstvo SAD-a unatoč bržem oporavku stvara manje radnih mjesta od europskog gospodarstva?

Radi se o neriješenoj zagonetki. Od svih mogućih objašnjenja niti jedno još nije dovoljno istraženo, pa ćemo ih u nastavku opisati, a vi, poštovani čitaoče, imajte na umu da ne znamo u kojoj je mjeri svako od ponuđenih objašnjenja važno.

  1. Tehnološki napredak je brži u SAD-u

Tehnološki napredak i rast produktivnosti puno su brži u SAD-u nego u EU. Gospodarstvo kojim dominiraju nove tehnološke kompanije može proizvesti sve više vrijednosti uz manje angažiranih radnika.

  1. Stopa zaposlenosti u SAD-u se nalazi u dugoročnom padu

Udjel zaposlenih (ali i nezaposlenih) u radnosposobnom stanovništvu SAD-a nalazi se u dugoročnom padu, što se ubrzalo s pandemijom. Neka od mogućih objašnjenja su ranija umirovljenja dobro stojećih babyboomera (generacija rođena 50-ih) i sve lošije zdravlje američkog stanovništva (pretilost, učinak nezdrave hrane, razne vrste ovisnosti i sl.).

  1. Pandemija je naglo zaoštrila zdravstvene probleme u SAD-u

Nakon zatvaranja 2020., u SAD-u je naglo povećan broj umrlih od predoziranja raznim opijatima – za oko 30% u odnosu na razdoblje prije pandemije. Brojka od oko 93 tisuće umrlih od predoziranja 2020. ne izgleda dramatično s obzirom da u SAD-u radi oko 150 milijuna ljudi, ali ako je toliko ljudi umrlo od predoziranja, postavlja se pitanje koliko je ljudi (sigurno puno više od 93 tisuće) postalo radno nesposobno ili tek djelomično radno sposobno zbog konzumacije raznih opijata i psihičkih poteškoća izazvanih pandemijom i zatvaranjem. S druge strane, dio ovih ljudi i prije nije bio radno sposoban, pa je otvoreno pitanje koliko su ove brojke mogle utjecati na cjeokupno tržište rada.

  1. I od covida umiru ljudi u radnoj dobi

Stopa mortaliteta od covid-19 kod ljudi do 65 godina starosti nije velika, pa u mnogoljudnoj zemlji poput SAD-a brojka od oko 180 tisuća umrlih u toj dobnoj skupini ne bi mogla poremetiti stanje na tržištu rada. Osim toga, ova brojka uključuje i zdravstveno ranjive ljude koji zbog drugih bolesti ionako nisu radili prije pandemije (slična logika kao kod konzumacije opijata). Međutim, kao i kod objašnjenja pod točkom (3), možemo pretpostaviti da i dio zdravstveno ranjivih ljudi koji su preboljeli covid ima trajno narušenu radnu sposobnost iako su prije covida mogli raditi. Treba uočiti da ovo objašnjenje može biti važno za tumačenje razlike u broju zaposlenih prije i poslije pandemije, ali ne može objasniti razlike u toj razlici između EU i SAD-a (jer stopa mortaliteta u populaciji do 65 nije toliko različita između Europe i SAD-a).

  1. Povlačenje iz službenog gospodarstva i siva ekonomija

Dio ljudi se zbog otkaza i/ili anksioznosti i/ili poremećaja/promjena ranije „normalnih“ ponašanja povukao iz službenog sektora gospodarstva u neslužbeni sektor; siva ekonomija je nabujala, a godinu dana je dovoljno vremena da dio tih ljudi pronađe svoj trajni životni smisao u „novom normalnom“, koje je daleko od službenih ekonomskih tokova. Na primjer, dio ljudi je napustio gradove i preselio se na farme. Ne zna se točno koliko je takvih ljudi, ali ovaj faktor vjerojatno ne može objasniti nedostatak nekoliko milijuna radnika.

  1. Kombinacija 1-5

Vrlo je vjerojatno da sva spomenuta objašnjenja u nekoj kombinacijji utječu na probleme na tržištu rada u SAD-u. To možemo ilustrirati dvjema pričama. U prvoj priči imate solidan mirovinski plan i 62 godine, planirali ste raditi još nekoliko godina iako sve teže pratite nove tehnologije i nove odnose i procese koji se uvode u poduzeće, mlađi i ambiciozniji vam idu pomalo na živce, umorni ste već ujutro kada idete na posao, neki vaši prijatelji su već u mirovini, onda je došao i taj covid, pa mjere, a Bidenu je skoro prošao plan da se uvedu potvrde i u veće privatne firme poput vaše, covid ste preboljeli ili se jako bojite da ga ne dobijete i uz cjepivo, sve vam to pada teško i ide vam na živce, a dovraga, izgubit ćete nekih 30-40% mjesečnih primanja ako odete u mirovinu, a mirovinski plan vam je, kada bolje promislite, zapravo solidan, uštedjeli ste nešto, nećete biti gladni, djeca su zbrinuta, odrasla; nije li došlo vrijeme za prekid agonije?

U drugoj priči sa sličnim ishodom vi ste kao moj prijatelj koji je bio izvrstan biciklist ali nikada nije mogao voziti sam. Čim bi pokušao ili ostao sam na cesti, brzo se okretao i vraćao kući jer nije pronalazio unutarnju motivaciju. Nedostatk unutarnje motivacije i funkcioniranje isključivo u skupini dobro je poznata pojava. Neki takvi ljudi teško se snalaze u radu od kuće i traže alternative. Neke od alternativa uključuju i izlazak s tržišta rada.

  1. Naglo narasla pregovaračka moć radnika

Prethodna objašnjenja su prilično pesimistična za radnike. No, istina bi mogla biti i na drugoj strani. Naime, sigurno je da u SAD-u ove godine nisu otkazi poslodavaca ti koji su u porastu, nego sami radnici daju otkaze. To znači da tehnološke promjene, koje i inače djeluju u duljim vremenskim okvirima, vjerojatno nisu uzrok promjena u protekle dvije godine (inače bi puno više ljudi bilo „tehnološki višak“ i dobivalo otkaze). Prema optimističnoj interpretaciji, riječ je o pojavi koja je specifična za dinamično tržište rada na kojem radnicima raste pregovaračka moć. Očekuje se snažan rast plaća zbog nedostatka radnika, pa dio radnika malo spekulira – čeka i po nekoliko mjeseci tražeći što bolji i bolje plaćen posao u očekivanju poboljšanja uvjeta. Ako sklonost prihvaćanju prvog ili drugog ponuđenog posla zbog toga padne, moguće je neko vrijeme imati i veliku potražnju za radom i manje zaposlenih nego u prethodnom razdoblju. Ako je ovo objašnjenje točno, fenomen radnika koji nedostaju uskoro bi trebao nestati.

A u Hrvatskoj?

Iako ne znamo točnu kombinaciju objašnjenja (još ne znamo niti jesu li sva moguća objašnjenja popisana), znamo da ovaj problem u Hrvatskoj ne postoji. U nas je i službena zaposlenost za 1,8% veća nego 2020. i oko 1% u odnosu na 2019. U usporedbi s prošlom godinom, zaposlenost u listopadu bila je 1% veća u opskrbi vodom, 2,4% u građevinarstvu, 1,5% u prijevozu, 9,7% u pripremi hrane i smještaju, 6,3% u ICT-u, 3% u profesionalnim uslugama, 5,3% u administrativnim i pomoćnim uslugama te 2-3% u javnom sektoru. Radi se o visokim stopama rasta. Najave su da će sljedeće 2022. nedostajati još više radnika.

O tome zašto Hrvatska nema problem koji ima SAD, iako gospodarstvo SAD-a brže raste, možemo samo spekulirati. Na temelju prikazanih objašnjenja moguće je da su tehnološke promjene u Hrvatskoj sporije. Moguće je da su se uvjeti rada (npr. rad od kuće) manje promijenili, pa su prilagodbe na „novo normalno“ lakše i zahvaćaju manji broj ljudi. Možda su ljudi u Hrvatskoj u prosjeku sada zdraviji i psihički otporniji, mreže socijalne sigurnosti jače, i možda je bilo pametnije subvencionirati ostanak na radu u vrijeme zatvaranja (kao u EU i kod nas, dok je SAD samo povećao socijalnu pomoć za ljude koji su masovno otpuštani u vrijeme zatvaranja prošle godine). A možda je ipak riječ samo o tome da su razlike između dohotka od rada i mirovina u prosjeku veće, pa su slabiji poticaji za žurbu s umirovljenjem. U svakom slučaju, posljedice pandemije analizirat će se još dugo prije nego što ustanovimo prava objašnjenja.