Njemačka predsjedava Vijećem Europske unije u drugoj polovici 2020. godine nakon što je završilo hrvatsko predsjedanje.
Logo predsjedanja je Möbius traka koja simbolizira inovativnu i ujedinjenu Europu predstavljajući spoj različitih ljudi i interesa. Ovaj geometrijski oblik primjer je jednostrane površine koja ima oblik petlje sa samo jednim rubom i jednom stranom, što onemogućuje razlikovanje vrha i dna petlje, ili iznutra i izvana. Osoba zaslužna za ovaj znak je August Ferdinand Möbius (1790.-1868.), matematičar iz Leipziga i potomak reformatora Martina Luthera.
Zadatak predsjedanja je izvesti Europu iz COVID-19 krize. Zato su kao prioriteti postavljeni zajedničko poticanje gospodarskog oporavka, jačanje unutarnje kohezije i zajednički nastup kroz vanjsku politiku. U kalendaru predsjedanja mogu se vidjeti glavne aktivnosti.
Njemačka je najveća država članica Unije. Zbog svojeg geografskog položaja u sredini Europe, mnogoljudnosti i gospodarske snage ima važnu ulogu poticanja nastavka europske integracije. Također, Njemačka je inovacijski lider svijeta i takvu će svoju poziciju koristiti i za europsku agendu.
U nastavku donosimo pregled prioriteta i bitnih ekonomskih politika iz cijelog programaTRIO predsjedanja (s obzirom da će nakon Njemačke predsjedavati Portugal i potom Slovenija).
U pogledu gospodarske politike, TRIO vidi budućnost konkurentnosti i rasta Unije u potpunom vraćanju jedinstvenog tržišta na načine funkcioniranja prije COVID-19 krize. Kao i u Programu hrvatskog predsjedanja, TRIO ističe važnost “uklanjanja preostalih neopravdanih prepreka”, uključujući u području tržišta usluga, kao i provedbe pravila jedinstvenog tržišta. Sukladno zajedničkoj izjavi ministara zaduženih za unutarnje tržište, koja je donijeta 12. lipnja 2020. tijekom hrvatskog predsjedanja, TRIO će pratiti izvješće Europske komisije o preprekama jedinstvenom tržištu i provedbu akcijskog plana (pritom se misli na sljedeća dva dokumenta iz tzv. Ožujskog paketa (March Package): “Utvrđivanje i uklanjanje prepreka jedinstvenom tržištu” i “Dugoročni akcijski plan za bolju provedbu i osiguravanje primjene pravila jedinstvenog tržišta”).
Nastavno na zaključke Vijeća EU-a donijete 27. veljače 2020., TRIO podržava bolje propise, tako da će “smanjivanje troškova prilagodbe i administrativnih opterećenja biti također visoko na agendi”.
Nastavno na duh njemačko-francuskog manifesta, TRIO predvođen Njemačkom traži djelotvorno i pošteno tržišno natjecanje te vezu jedinstvenog tržišta i industrije. Posebna pažnja posvetit će se digitalizaciji industrije, usluga i administracije, razvoju podatkovne infrastrukture, ulaganjima u umjetnu inteligenciju i 5G mrežu, zaštiti podataka, privatnosti potrošača, kao i razvoju europskog digitalnog suvereniteta. Nastavno na pariški klimatski sporazum i Europski zeleni plan, cilj je da EU postane klimatski neutralna do 2050. godine s konceptom kružnog gospodarstva (što će značajno potaknuti transformaciju europske industrije).
Premda nije detaljno razrađen prijedlog, spominje se pitanje oporezivana u okviru digitalnog gospodarstva (što se može gledati kao najava mogućeg europskog digitalnog poreza).
Kada je u pitanju socijalna politika, u planu se raspravlja o minimalnom dohotku vezano uz naknade za nezaposlene i određivanje minimalne plaće, a među socijalnim prioritetima je jačanje zaštite zdravlja na radu, zaštite radnika od prekarnog i fleksibilnih oblika rada. Obzirom na razvoj umjetne inteligencije, važnu ulogu imat će ulaganja u vještine kroz strukovno i cjeloživotno obrazovanje kako bi se radnici mogli prilagođavati promjenama na tržištu rada.
Vezano uz vanjsku politiku Unije, a nastavno na Zagreb Summit, TRIO podržava otvaranje pregovora s Albanijom i Sjevernom Makedonijom, te se potvrđuje EU perspektiva proširenja na cijeli Zapadni Balkan. Pritom će poseban naglasak biti na promociji demokracije, vladavine prava, slobode medija te jačanju otpornosti na dezinformacije.
Podržava se reforma Svjetske trgovinske organizacije (WTO) kako bi se ojačao multilateralni poredak utemeljen na pravilima i međunarodnom režimu rješavanja ulagačkih sporova. Istovremeno će se nastaviti raditi na ambicioznim bilateralnim sporazumima (EU-a s trećim zemljama) o slobodnoj trgovini i zaštiti ulaganja, tako da se pritom osiguraju jednaka pravila i poboljša pristup javnoj nabavi (u čemu prije svega treba gledati kontekst odnosa s Kinom).
Najveći naglasak i dalje će imati transatlantsko partnerstvo i trgovinski odnosi Europske unije i Sjedinjenih Država.Također, ističe se važnost sigurnosnog partnerstva putem NATO saveza u jačanju vojne mobilnosti, kibernetičke sigurnosti i obrane od hibridnih prijetnji (koje uključuju dezinformacije). To je bitno za jačanje europskog stupa NATO-a.
Osim toga, želi se vratiti povjerenje u jedinstveno tržište koje je narušeno jer su mnoge države uslijed COVID-19 pandemije uvele niz privremenih ograničenja koja su utjecala na slobode kretanja roba i usluga. Nastavit će se administrativna rasterećenja koja proizlaze iz europskih kao i nacionalnih propisa. Tome bi mogao doprinijeti i nastavak digitalizacije. Istovremeno, zbog provedbe ambiciozne ekološke agende (Pariški sporazum i Europski zeleni plan) moguć je rast eko-regulatornih troškova ali oni će se u budućnosti vjerojatno smatrati opravdanim (za razliku od neopravdanih troškova tržišnih prepreka, s druge strane).
Europa se sprema za 5G ulaganja kao temelj napretka, a pritom će donošenje odluka ovisiti i o pitanjima nacionalne sigurnosti (poglavito zbog nastavka slučaja Huawei). To je dio digitalne transformacije koja pridaje sve veću važnost zaštiti potrošača kao i zaštiti osobnih podataka. Prepoznata je ključna uloga razvoja (digitalnih) vještina kako bi se sprječavali valovi masovne nezaposlenosti, pogotovo zato što će sve više posla obavljati roboti. Stalno učenje postat će još relevantnije, a baš u tome Hrvatska kronično zaostaje. Stoga bi Hrvatska trebala iskoristiti ovu europsku agendu kako bi što prije umanjila vlastite slabosti.
Kada se sve navedeno stavi u cjelinu, moglo bi se generalno zaključiti sljedeće: Prvo, Njemačka teži dodatnom razvoju (njemačkog i europskog) modela socijalno-tržišnog gospodarstva. Premda jaka socijalna politika nije u suprotnosti s tržišnim gospodarstvom, odnosno samo je u njemu financijski moguća i održiva, postavlja se pitanje hoće li konkretni prijedlozi značiti povećanje ovlasti Unije. I dalje nije jasno planira li se „formula“ za reguliranje europskog minimalca (što ionako već traže europski socijalisti, a čemu se protive liberali). Drugo, Njemačka teži zelenom gospodarstvu. Premda takav smjer nije nužno u suprotnosti s tržišnim gospodarstvom, osim s klasičnim modelom susprezanja uloge države, ostat će važno pitanje koliko će zelena agenda koštati porezne obveznike, odnosno koja bi se regulatorna ograničenja mogla uvesti. Pritom se ne vidi plan poticanja smanjenja CO2 emisija kroz privatne investicije i inovacije privatnog sektora, već će programi EU-a odigrati još veću ulogu u jačanju uloge javnog sektora prilikom investiranja u bolji okoliš.
Europa želi ojačati i svoju geopolitičku ulogu. Otvorena je za proširenje prema zemljama Zapadnog Balkana, ali uz precizne uvjete. Morat će se razvijati demokracija, a tome može poslužiti metodologija koju smo nedavno analizirali naLab-u. Borba protiv dezinformacija postaje sve aktualnija za zemlje Zapadnog Balkana, s obzirom na ruski utjecaj na politiku i medije u Srbiji, Crnoj Gori i BiH.
Dok Unija ima političke brige oko Rusije, ekonomske brige su vezane uz Kinu. To se posebice odnosi na Njemačku koja se žali na nepoštenu konkurenciju iz Kine i netransparentnu javnu nabavu (dok kineske firme lako pristupaju njemačkom i europskom tržištu nabave, obratno ne vrijedi). U kontekstu odnosa s Rusijom i Kinom, najveća europska uzdanica ostaje već tradicionalno partnerstvo s Amerikom. To ne treba čuditi budući da su SAD osmislile i uspostavile političku, sigurnosnu i ekonomsku arhitekturu ujedinjene Europe. NATO ostaje važan okvir europske sigurnosti.
Mnogo je europskih javnih politika, a ovdje su navedeni samo neki od važnih primjera. Svako predsjedanje, pa tako i njemačko, sadržava(t će) niz tema s kojima Europa treba nastaviti ili o njima tek treba početi raspravljati. Hrvatska je dio te Unije i smisao je demokracije upravo u mogućnosti da se i naši građani aktivno uključe u dizajniranje i poticanje provedbe europskih javnih politika. Valjda se ne moramo pitati kakva bi nam sada bila politička i ekonomska sudbina da nismo država članica Europske unije.